Ima već više od četiri mjeseca kako su završili predsjednički izbori pa bi netko trebao reći gospođi Kolindi Grabar-Kitarović da je na tim izborima baš ona izabrana za hrvatsku Predsjednicu. Jer, čini se da ona sama još nije osvijestila tu činjenicu.
Kako inače objasniti to što je prvo u Jasenovac, a potom i na Bleiburg, odlučila otići, kako objašnjavaju iz njezina ureda, „u privatnosti“, u potpunoj tajnosti, bez najave medijima ili obavijesti javnosti?
Kada si predsjednik odnosno predsjednica Republike, malo toga ostaje u privatnoj sferi, a odavanje počasti žrtvama i u Jasenovcu i u Bleiburgu miljama je daleko od nje.
Odlazak i na jedno i na drugo stratiše ne može biti ništa drugo do li jasnog političkog statementa, jasne poruke nove Predsjednice iza koje politike stoji, što osuđuje i iz kojih razloga. Odlazak u Jasenovac i u Bleiburg prilika je čelniku hrvatske države da se jasno odredi prema povijesti vlastita naroda, pa i stranputicama u toj povijesti.
Odlazak i u Jasenovac i u Bleiburg, Predsjedniku služi i zato da uz mrtve žrtve, oda počast i onima koji su preživjeli strahote Drugog svjetskog rata i poraća, ali i obiteljima tih žrtava. Predsjednica je trebala sići s Pantovčaka među te žive ljude čije su sudbine trajno obilježene ustaškim i komunističkim zločinima, čuti njihovu priču.
Tako jaku političku gestu, kao što je poklon žrtvama zločinačkog fašističkog režima u Jasenovcu ili bez suda smaknutim zarobljenicima na Bleiburškom polju i bezbrojnim civilima pogubljenim duž Križnog puta, Predsjednica ne može obaviti „privatno“. Ili može. Nitko ne priječi Kolindi Grabar-Kitarović da u auto skupi obitelj i da nitko ne zna, u bilo koje doba, ode i u Jasenovac i u Bleiburg - o svom trošku. Ali kad na takva mjesta ide predsjednica Republike Hrvatske, onda i zakon i običaji i elementarna politička kultura propisuju kako se to radi. Sigurno ne inkognito.
Što bi rekla sama Kolinda Grabar-Kitarović da je poljski predsjednik Bronisław Komorowski pobjedu nad nacizmom, umjesto s njom i drugim europskim čelnicima 8. svibnja, odlučio obilježiti intimno i privatno pa da se sam i u tišini u Gdanjsku pojavio dva dana prije službene ceremonije?
Način na koji je Predsjednica „odradila“ Jasenovac i Bleiburg – potajno i s naknadnim priopćenjima javnosti – jednostavno je pogrešan način. Ako je Predsjednici namjera, kao što tvrdi, bila izbjegavanje politizacije – u tome nije uspjela, dobila je upravo suprotan efekt.
Nadajmo se da je riječ samo o početničkom nesnalaženju u novoj ulozi, a ne o onome što je u kampanji najviše predbacivala svom prethodniku – bježanju od čvrstog stava.
