14-godišnjoj Iskri i njezinom tati Željku mišićna atrofija i kolica nisu jedina prepreka u životu. Na putu im svakoga dana stoji i neprilagođen ulaz u školu. S početkom školske godine za njih je počela i nova borba - borba s nekoliko stepenica na putu do razreda.
Osnovna škola Mladost u Lekeniku nema rampu za ulazak osoba s invaliditetom u školu jer je Iskra jedina učenica kojoj je potrebna. Zato tata Željko svoju kćer stavlja na leđa i unosi i iznosi iz škole. To čine na sporedni ulaz. Ondje je manje stepenica, ali i manje djece.
"Neki put je to uz plač jer degutantno je uopće gledati da dijete od 13, 14 godina koje je u punom pubertetu nosite na leđima, a svi vas gledaju, a da nitko u principu na to ne obraća pažnju", kaže Iskrin otac Željko Šeperić.
Iskra je koliko-toliko samostalno hodala do prije dvije i pol godine. Tada se zdravstveno stanje pogoršalo i postala je osuđena na kolica. Odmore provodi u razredu jer vani sama ne može. Ponovno zbog stepenica.
"Oni idu šetati oko škole, dok ja moram sjediti. Ili ostajem sama, ili je još jedan učenik sa mnom. Često mi se smiju zato što, ne znam, imam podmetnuti ručnik na stolici. Ja ne znam zašto je to toliko smiješno. Mislim, to se svakome može dogoditi", iskreno kaže Iskra.
Kada bi mogla otići na odmor s ostalom djecom, kroz druženje bi im možda i uspjela objasniti da biti drukčiji ne znači ništa loše.
"Mogla bi i na hodnik i u dvorište. Na hodniku mogu tu biti samo ispred razreda, a tamo se nitko ne zadržava već su svi u garderobi ili negdje, a ja do tamo ne mogu doći", kaže Iskra.
S 50 kilograma na leđima svakoga dana Željku nije lako. No lako za kilograme! Puno ga više pritišće i tišti birokracija. Dao je i otkaz kako bi se kćeri mogao posvetiti u potpunosti. U obitelji radi samo majka.
Izgradnju rampe traži protekle dvije i pol godine, no dobio je samo obećanja. U školi, čiji je osnivač Sisačko-moslavačka županija, tvrde nije bilo novca. No ravnatelj, kaže, ipak su uspjeli skupiti 70 tisuća kuna za vanjsku i unutarnju rampu.
"Zapeli smo i mi i županija pa će radovi biti pokrenuti jako brzo, već u petak. I svi zajedno smo odlučili da na taj način Iskri omogućimo što lakši ulazak u novu školsku godinu u školske prostorije", kaže ravnatelj Igor Rožić.
Graditi bi se trebalo desetak dana. U najboljem slučaju Željko će još dva tjedna nositi Iskru u školu. No hrabrom tati za svoju mezimicu ništa nije teško.
