Sa zidova otpada žbuka, s krova prijete crijepovi, s dimnjaka cigle. Zgradom se širi miris vlage, učitelji na nastavi love miševe. Tako su opisali roditelji svakodnevicu u malenoj područnoj školi kod Nove Gradiške.
Odgovorni sliježu ramenima i odgovaraju kako nisu toliko bogati da u svakom selu grade školu. No, raspadaju se i one u gradovima, pa i u Zagrebu, a razlike od mjesta do mjesta su ogromne. Dok neki svoje nove škole nazivaju svemirskim brodovima, drugi roditelji samo žele da djeci nešto s krova ne padne na glavu.
Škola nije primjerena za obrazovanje
U područnoj školi Sičica zapuštena je od strane svojeg osnivača, već duži niz godina, u školu nije ulagano više od 30 godina.
Mjestašce administrativno pripada Općini Vrbje u
Brodsko-posavskoj županiji. Udaljeno je oko 10 kilometara od Nove
Gradiške. U ovu školu ide tek 12 učenika, onih najmanjih, od
sedam do devet godina. Svi su u jednom miješanom
razredu.
Roditelji smatraju da škola nije primjerena za rad i obrazovanje.
I doista, malo tko bi pomislio da je ta dotrajala zgrada
obrazovna ustanova.
No, stanje škola nije problem samo u ruralnim područjima. Primjer osnovne škole Jure Kaštelana u Zagrebu govori da i u glavnom gradu situacija nije bajna.
Nakon potresa škola je dobila zelenu naljepnicu. Još 2012., a onda i 2018. napravljena je analiza o mogućnostima sanacije. Ondje je utvrđeno kako većina oštećenja ne predstavlja neposrednu opasnost za korisnike građevine, ali pukotina stubišta s južne strane Utječe na stabilnost zida i tamo je potrebna hitna sanacija.
Kako bi to trebalo izgledati u 21. stoljeću, vidi se nedaleko od Rijeke, u novotvorenoj osnovnoj školi Jelenje Dražice provjerila je RTL-ova reporterka Ana Trcol.
Više o stanju u hrvatskim školama pogledajte u prilogu: