Prvi milijun zaradio je još u bivšoj državi, godinama se uspinjao, pa 200-ih sa Salonitom doživio poslovni, ali i životni krah. Kad su se za njegove poslove zainteresirali i institucije – odvjetnik mu je savjetovao da se skloni. 17 godina poslije Jozo Ćurković i dalje je u susjednoj BiH. Dok mu se ovdje sudi za izvlačenje milijuna iz tvrtke i prijeti uhićenje na granici, u Tomislavgradu je pokrenuo novi biznis. Organizira vjenčanja, nudi smještaj, u eko selu ima i konjički klub sa štalama, pa i mali zoološki vrt. Nije jedini koji je zaštitu i utočište potražio u svojoj drugoj domovini. Dok države igraju ping pong, građani pravosuđu sve manje vjeruju.
"Dvadest godina ovako se... ko budala, to nije vrijedno ničega. U
ovom trenutku nakon ovoliko godina kaže Jozo, slobodan si, ja bih
mu se zahvalio...", rekao je Jozo Ćurković iz
Tomislavgrada.
Skoro će biti pola stoljeća kako je potopljeno ovo polje kod
Tomislavgrada i pretvoreno u akumulacijsko jezero. Skoro će i 20
godina kako je Jozo Ćurković u Bosni i Hercegovini.
"Jer ja sam prve milijune sam zaradio u Jugoslaviji i odjedanput
sam postao kriminalac, lopov...", objasnio je Jozo.
Bila je 2004. kada je nekadašnji vlasnik Salonita postao bjegunac
pred hrvatskim pravosuđem.
"Krenula neka akcija, čujem o tome. nije bilo ugodno, kako će
biti ugodno. Nazovem svog odvjetnika, on mi kaže, Jozo, ostani
malo van, da vidimo kako će to proći. Evo, i još to nije prošlo,
ja još uvijek čekam da netko kaže Jozo, dođi, slobodan si,
optužnice se nižu", tvrdi Ćurković.
Jozo Ćurković osuđen je na Općinskom sudu u Splitu nepravmoćno na
godinu i pol dana zatvora. Sudi mu se na Županijskom sudu.
Optužnica ga tereti za 100 milijuna kuna štete u Salonitu. U
rodnom selu Grabovica kraj Tomislavgradu međuvremenu je napravio
eko selo.
"Kad sam vidio da se u Hrvatsku neću brzo vratiti onda sam počeo
ovdje lagano raditi", kazao je Jozo.
Misli da će se u Salonit vratiti. Među ostalim, brani se podatkom
da u privatizacijskom elaboratu nisu prikazane obveze Salonita po
osnovi azbestoza. Tvrdi da nigdje nije pisalo da će vlasnik
morati platiti odštete radnicima koji su oboljeli od rada s
materijalom koji će na crnu listu doći tek koju godinu
kasnije.
"Opet putem suda, ako vi pogledate državno odvjetništvo me
progoni dvedeset godina, a nema ni jedne presude, ništa, kako je
to moguće", pita se Jozo Ćurković.
Par je kilometara od državne granice, preko puta je Hrvatska, ali
tamo bi ga dočekala policija.
"Uhapsili bi me, priveli i pitanje je kada bi me pustili ili bi
sada tražili veliku jamčevinu, jer mi je sva imovina u Hrvatskoj
blokirana", tvrdi Jozo.
Jedanput je bio uhićen u sarajevskoj zračnoj luci, ali je pušten
čim se ustanovilo da ima državljanstvo BiH.
"Pošto je bila tjeralica za njim, izveden je pred sud, Hrvatska
je tražila ekstradiciju, međutim državljanin je Bosne i
Hercegovine", pojasnio je predsjednik Odvjetničke komore.
Federacije Bosne i Hercegovine Nikica
Gržić.
Prenoćio je u pritvoru, ali sljedećeg je dana pušten.
"Šta da kažem na dvojno državljanstvo, hvala mu, ali možda bolje
da nisam imao, jer bi bio u Hrvatskoj i borio bi se", smatra
Ćurković.
Optužnica kojom se Ćurkovića tereti da je oštetio „Salonit“ za
100 milijuna kuna podignuta je još 2005. Prije deset godina je na
Županijskom sudu u Splitu započelo suđenje u njegovoj
odsutnosti. "U pravosuđu BiH nema suđenja u odsutnosti i
niti se te se presude ako su priznate u drugoj državi ne
priznaju", smatra Gržić.
Ćurković je rekorder po broju godina, ali u BiH se sklanjali
igrači iz teške kategorije: Branimir Glavaš,
Drago Tadić, dr. Ognjen Šimić,
tajkun Miroslav Kutle.
"Uvjet i po međunarodnim konvencijama i po spoarazmu za
priznavanje osude stranog suda po zakonu da nije zastarjelo, da
nije suđeno, da nije političko ili vojno djelo i da nije u
suprotnosti s pravnim poretkom BiH, to znali da je to djelo
vrijeme počinjenja postojalo u BiH", kazao je Gržić.
Miroslav Kutle u BiH je pobjegao 2010. nakon što je pravomoćno
osuđen na dvije godine i osam mjeseci zbog malverzacija u
pretvorbi Gradskog podruma.
"To djelo u to vrijeme nije postojalo u BiH, tako da je odbijeno
priznanje te presude i toke obavještena Republika Hrvatska",
rekao je Gržić.
"Nemamo mi puno incidenta, mi imamo stotinjak presuda u zadnjih
deset godina koje su se izvršavale tri četiri presude, sve ostalo
je priznato, izvršeno", smatra Juro.
Za Josipovića razvikani slučajevi nisu samo ismijavanje
prvosuđa.
"Neki su to doživjeli to kao ruganje našem pravosuđu, ali ja
mislim da je to rekvijem našeg pravosuđa, jer vrlo jasno pokazuju
da pravosuđe ne udovoljava svojoj društvenoj funkciji", smatra
Josipović.
Posljednji slučaj - podigao je prašinu.
"Histerija je, a ona je zakonom utemeljena da zašto će Mamići
služiti, i ne znamo hoće li Hrvatska odobriti služenje kazne u
Bosni i Hercegovini", rekao je Mamić.
"Nije na njima grijeh, na Mamićima. Oni su iskorstitli što su
mogli iskoristili, ali sudac moram imat njihovo pravo, nije na
njima grijeh. Na mamićima nije, oni su to iskorsitili, ali sudac
mora imati malo zdravog uličnog razuma i kako je Zdravko otiišao
otiće će Zoran, trebali su mu oduzeti putovnicu", kaže
Nobilo.
"Hrvatska ima malu dijasporu osuđenih krimiunalaca koji su
potražili utočište u BiH i gdje se događa i kad služe katnu jedan
light režim - više su na cesti, nego u zatvoru i to je očito
izbjegavanje pravde", tvrdi Josipović.
Nakon što su i Zdravko i Zoran Mamić prije desetak dana izjavili
da žele služiti kaznu u Bosni i Hercegovini aktualiziralo se
pitanje bilateralnog sporazuma između te dvije zemlje.
Više pogledajte u prilogu Sanje Čatipović.