U odabiru zanimanja žene se nikada ne bi trebale osjećati uskraćeno jer uz upornost, volju i ljubav prema odabranom zanimanju mogu uspjeti i u najtežim "muškim" profesijama, poručila je u povodu Dana žena viša policijska inspektorica Jasminka Krivić, prva splitska prometna policajka i jedna od prve tri visokoobrazovane policajke u Hrvatskoj.
Ukoliko vole bilo koje 'muško' zanimanje žene trebaju slijediti svoj san jer će im se radom, disciplinom i odricanjem otvarati mnoge mogućnosti, poručila je policajka Krivić u razgovoru za Hinu.
Za policijski posao kaže da je kao i svaki drugi, bez obzira što ga tradicionalno bira više muškaraca, a kao glavnu preporuku u uspjehu u karijeri ističe upornost.
Policiju je zavoljela još u srednjoj školi kada je sezonski počela raditi kao 'bobi' u Postaji prometne policije. Bilo je to davne 1985. kada je prvi put odradila tri ljetna mjeseca, nakon čega su je za regulaciju prometa zvali i narednih sezona.
Već tada je, kaže, željela odjenuti plavu uniformu. Nije odustajala i osjećala je da će jednog dana postati prava policajka.
U sustav policije je ušla sasvim slučajno i to u svibnju 1991. kada se otvorilo radno mjesto u Centru veze. Na testiranju za policiju između tisuću kandidata bila je među najboljima. Počela je raditi, a istovremeno je slala brojne molbe za rad u policiji. Želja joj se konačno ostvarila krajem 1992. kada je prvih nekoliko mjeseci radila u Pomorskoj policiji, da bi je u travnju 1993. premjestili u Postaju prometne policije u kojoj je i dan danas.
Kada ju je Policijska uprava Splitsko-dalmatinska uputila na Policijsku akademiju u Zagrebu kolege su je kaže gledale sa zadrškom, no ona je zajedno s dvije kolegice, Sandrom Barešić iz Draga kod Zadra i Jasminom Pejić iz Županje, u listopadu 1994. postala prva žena u Hrvatskoj koja je kao policajka upisala tadašnji Fakultet kriminalističkih znanosti.
U početku je bila sumnjičava hoće li uspjeti, no među prvima je iz Splitsko-dalmatinske županije diplomirala trogodišnji studij. Nakon studija je sa suprugom, interventnim policajcem, dobila dvoje djece, a kada su porasli nastavila je studirati i opet bila dio prve generacije stručnih specijalista kriminalistike.
U Postaji prometne policije je radila u auto ophodnji, kao i u tzv. maloj ekipi za lakše prometne nesreće s materijalnom štetom, odrađivala je racije i osiguranje utakmica sve do jednoga dana kada joj je tadašnji zapovjednik Milan Boban rekao da više neće raditi na cesti već je premješta u Operativno dežurstvo Postaje prometne policije gdje radi u smjenama.
Sjeća se da u to vrijeme ljudi baš i nisu prihvaćali policajke na cesti zbog čega je doživljavala kojekakve neukusne šale na svoj račun. Od početka radi u Splitu, a živi u Makarskoj zbog čega svakodnevno putuje 120 kilometara.
"Iako sam imala uspona i padova nikada se nisam pokajala što sam izabrala biti policajka. To je ono što volim i što me ispunjava. Policijski posao volim prvenstveno zbog osjećaja odgovornosti, ali i zaštite ljudi i imovine. Za mene je to časno zanimanje. Ženama poručujem da ustraju u svome snu i postanu upravo ono što žele biti jer nema ništa ljepše nego raditi posao koji volite. To se može ako se hoće", zaključila je Jasminka Krivić.
