Katolička crkva u Hrvatskoj odrekla se deset posto prihoda iz državnog proračuna za ovu godinu, koji Hrvatska biskupska konferencija (HBK) od države dobiva prema jednom od četiriju Vatikanskih ugovora, priopćili su jučer iz Vlade nakon sastanka premijera Andreja Plenkovića i predsjednika HBK-a, mons. Želimira Puljića. Na temelju tog ugovora o gospodarskim pitanjima HBK godišnje u prosjeku dobije 300 milijuna kuna, Crkva se prema toj računici odrekla oko 30 milijuna kuna zbog koronakrize. Za Jutarnji su to potvrdili i izvori iz Crkve.
'Da, bit će nam teško'
"Da, radi se o deset posto prihoda koje dobijemo iz državnog proračuna. Radi se o 30-ak milijuna kuna i tog smo se novca u ovim teškim vremenima koja je uzrokovala pandemija koronavirusa odrekli za hrvatsko gospodarstvo. Ne, nitko nas na to nije prisilio, pristali smo na to dobrovoljno. Da, odrekli smo se, da, bit će nam teško, ali ne možemo biti slijepi na ono što se događa oko nas. Kao što nismo bili slijepi kada je počela financijska kriza, kada smo se u četiri godine odrekli oko 160 milijuna kuna", tvrde izvori iz Crkve.
Iz Vlade su zahvalili Crkvi što se odrekla ovog iznosa. "Predsjednik Vlade Plenković osvrnuo se na aktivnosti Vlade u borbi protiv pandemije koronavirusa, usmjerene na očuvanje zdravlja hrvatskih građana, te izložio gospodarske i socijalne mjere koje Vlada poduzima za zaštitu radnih mjesta te standarda građana. U tom kontekstu, predsjednik Vlade zahvalio je predstavnicima HBK na dobrovoljnom smanjenju obveze od 10 posto u provedbi ugovora sa Svetom Stolicom i RH o gospodarskim pitanjima u 2020.", priopćili su iz Vlade.
Čega se, zapravo, odriče Crkva?
Riječ je o najizdašnijem od četiriju Vatikanskih ugovora, koji je država potpisala sa Svetom Stolicom i ratificirala 1998. Odnosi se na financiranje naknada, odnosno plaća klera, karitativne djelatnosti i obrazovanja svećenika, a ugovorom je riješeno i pitanje naknada za oduzetu imovinu. Prema ovom ugovoru, država je obvezna Crkvi mjesečno davati iz godišnjeg državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa u Hrvatskoj (a broj župa određuje sama Crkva). U taj novčani iznos, osim troškova za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, uključeni su i troškovi gradnje i održavanja crkava i pastoralnih središta koji nisu na popisu spomenika kulture te doprinos za karitativnu djelatnost Katoličke crkve. Prosječna bruto plaća u Hrvatskoj u prvom polugodištu iznosila je 9181 kunu, a u Hrvatskoj je oko 1300 župa, što znači da mjesečno po ovoj stavci dobivaju 23,8 milijuna kuna.
Od natječaja do darovanja školama
No država Crkvu izdašno financira i po nizu drugih stavaka, bilo preko natječaja, poput Programa ulaganja u zajednicu, kada je od 58 milijuna kuna čak 53 dodijeljeno Crkvi, bilo preko drugih stavaka- država plaća i plaće vjeroučitelja u školama (koje bira i raspoređuje Crkva) te čitavom nizu stavki koje su razasute po raznim stavkama proračuna, ili se uopće ne navode jer ih skrivaju kao zmija noge. Ministarstvo kulture, primjerice, objavljuje sve uplate za održavanje nekretnina, spomenika kulture. No kada je u pitanju vjerojatno i najznačajnija stavka, ona o povratu imovine nacionalizirane nakon Drugog svjetskog rata, podaci su nedostupni.
Crkva dobiva ozbiljna sredstva i iz lokalnih proračuna, bilo izravno, bilo preko projekata, bilo 'u naturi', poput nedavnog slučaja u Zadru, u kojem je Grad platio polovicu svih troškova izgradnje škole, a sva upravljačka i vlasnička prava preko noći prenesena na Nadbiskupiju.
U konačnci, koliko Crkva stvarno košta Republiku, pouzdano se ni ne zna jer za razliku od svih drugih udruga, stranaka, ustanova i organizacija, Crkva nije obavezna državi podnositi financijska izvješća, a prema njihovu tumačenju, nisu podložni ni Zakonu o pravu na pristup infromacijama.
