Odavno vidljivo poskupljenje hrane popratila su još neugodnija povećanja cijena goriva, a zatim i energenata, napose plina. Dok poduzetnicima, a od travnja i građanima, budu dolazili sve veći računi, postavlja se sve više pitanja o domaćoj ekonomskoj politici.
Ipak, rastuća inflacija nije samo hrvatski problem. Diljem svijeta ona je uzela maha i poprimila razmjere koji u nekim zemljama nisu viđeni desetljećima. Uzroke toga treba tražiti u koronakrizi, izazvanoj gotovo potpunim lockdownom na proljeće 2020., kad ponude, zbog blokiranog lanca opskrbe nije bilo, a potražnja je bujala; ali i u rastu cijena energenata na globalnom tržištu, djelomično izazvanom upravo lockdownom.
Ali, kakve će posljedice inflacija ostaviti? Jasno je da rast plaća i mirovina ne može pratiti rast cijena. Stopa inflacije je, prema posljednjim podacima, već dosegla 5,5 posto, a pretpostavka je da će rasti i dalje. Dobar dio građana uskoro će morati svaku kunu, ili euro, prevrnuti dvaput i odlučiti hoće li prvo kupiti hranu ili platiti režije, dok poduzetnici razmišljaju, ili su već podigli cijene zbog toga što su im troškovi postali neizdrživi. Ekonomski analitičar Petar Vušković iz Centra za javne politike i ekonomske analize za Net.hr poručuje kako je država već zakasnila zauzdati inflaciju. Savjetuje djelovanje u dva pravca.
"Prvi pravac je izvršna vlast. Vlada je mogla utjecati na način da napravi analizu fiskalnog učinka smanjenja stope PDV-a na hranu ili na energente. Kad smanjujete PDV, koji čini gotovo 60 posto svih poreznih prihoda, onda imate dublji proračunski deficit nego što je planirano. Vlada je u problemu, jer mora smanjivati prihod kroz proračun, koji je ionako na niskoj razini. Predložio sam i da se građani organiziraju te da kupuju jeftiniju hranu sa sela.
Drugi pravac je da monetarna vlast, odnosno HNB, podigne stopu obvezne rezerve bankama, gdje one rezervirajući sredstva povlače novac iz optjecaja ili, pak, operacijama na otvorenom tržištu i otkupom obveznica zapravo se regulira optjecaj novca, a samim time i kamatna stopa. Monetarne vlasti pojedinih država su išle ukorak s time, pa se najavljuje povećanje kamatnjaka na kredite na razini EU-a. To je izgledno da i nas čeka, ako se opredijelimo za restriktivnu monetarnu politiku", opisao je Vušković.
Spašavanjem gospodarstva doveli ga u probleme
Plin je za gospodarstvenike poskupio već između 300 i 400 posto, poskupio je i sav građevinski materijal, već plaćamo skuplju hranu od građana mnogo razvijenijih zemalja, a najavljena su i poskupljenja u ugostiteljstvu i sektoru osobnih usluga. Država je u studenome prošle godine reagirala zamrzavanjem cijena većeg dijela asortimana goriva, no nakon skidanja blokada, cijena im je nastavila rasti.
Vlada je intervenirala i tijekom koronakrize, spašavajući gospodarstvo kratkoročnim zajmovima te sufinanciranjem dijela plaća zaposlenicima. Radna su mjesta sačuvana, velika većina tvrtki nije propala, ali dijeljenjem helikopterskog novca, odnosno njegovim tiskanjem u trenucima kad je proračun bio dobrano ispražnjen zbog slabog priljeva PDV-a dovela je sebe, ali i građane u nezgodnu situaciju.
"Posljedično je uvijek tako da kad s jedne strane nešto date na drugoj strani se stvara suprotni učinak tako da sad Vlada opet treba intervenističkom politikom utjecati na inflaciju. Trebali su biti svjesni da davanje zajmova i općenito tiskanje novca na razini EU-a dovodi do problema inflacije. Nije bilo moguće drugačije reagirati. Postoje neke mjere koje možete brzo donijeti, a ima i onih koje je moguće dugoročno donijeti, ali za njih treba dosta vremena. Jedino što je Vlada mogla napraviti u tom trenutku je dati zajmove poduzetnicima. Naravno da ti kriteriji možda nisu bili sto posto učinkoviti, jer su zajmove dobivali i oni koji ih realno nisu trebali dobivati. Nisu samo oni koji su bili ugroženi na tržište dobili te zajmove, nego su dobili i ovi drugi koji imaju dobre poslovne rezultate, ali su smatrali da im dodatan novac sigurno neće naškoditi", govori Vušković.
Unatoč tome, pojedina radna mjesta su sada ponovno ugrožena, kao i životni standard. Ekonomist ističe da se učinci ekonomskih mjera vide tek kasnije. Tako je želja da se očuva gospodarstvo dovela do toga da to isto gospodarstvo, ali i građani grcaju pod naletom visokih cijena. Stoga se predlaže smanjenje PDV-a na plin, ali i uvođenje vaučera za najugroženiji dio stanovništva, što Vušković pozdravlja.
"Vaučeri će, ako budu usmjereni na one socijalno najugroženije, sigurno imati utjecaja na inflaciju. Oni su dobri, jer su to socijalni transferi prema onima koji su najugroženiji, a njih inflacija najviše pogađa. Međutim, treba imati na umu i to da takva intervenistička politika ima svoj rok trajanja. To je kratkoročna mjera koja je dobra, ali je dugoročno upitno hoće li ispuniti svoju svrhu", upozorio je Vušković.
Ciljevi ispred životnog standarda
On je istaknuo da su neki poduzetnici neopravdano podigli cijene svojih usluga ili proizvoda, koristeći tako gužvu koja je nastala zbog inflacije. U javnosti se ionako već neko vrijeme provlači fama, kako će i uvođenje eura utjecati na dodatna poskupljenja, naročito kroz zaokruživanje cijena u konverziji kuna za eure. Vušković ističe kako euro slabo utječe na inflaciju, a s obzirom na to da se ona u nas približava stopi od šest posto, porast cijena zbog eura bi bio beznačajan.
"Mi se pravimo kao da inflacija nije naš problem, odnosno bavimo se time samo kad je doveden u pitanje strateški cilj, a to je uvođenje eura, što nije fer prema građanima. Čini se da se euro želi uvesti pod svaku cijenu. To tako izgleda kad postavite neki strateški cilj, a ne idete u željenom pravcu, onda izgleda da se udaljavate od cilja, a to nije dobro. Ova psihološka komponenta, hoćemo li mi ispuniti cilj u nekom zadanom vremenu čak nije toliko ni važna. Važniji je standard građana, jer mi uvodimo euro baš kako bismo poboljšali svoj standard. Zanimljivo je pitanje hoće li euro utjecati na rast cijena. Empirijski je dokazano da euro utječe na 0,3 posto, no mi imamo sada inflaciju od 5,5 posto, pa to i nije neki veliki utjecaj. S druge strane je značajna varijabla koja najdominantnije utječe na inflaciju je rast cijena energenata; nafte, plina, struje", upozorio je ekonomist.
Naglasio je kako nije istina da mi kao mala, uvozno orijentirana ekonomija, ne možemo utjecati na inflaciju. Iako nismo energetski samodostatni, velik je dio inflacije, smatra on, psihološkog karaktera. Uvođenje eura potiče dodatan strah, a na koncu bi, zbog nedostatka pravih analiza kretanja na tržištu, moglo doći i do stagflacije, odnosno rasta nezaposlenosti uz inflaciju. Čini se kao da zbog višeg cilja, uvođenja eura, žrtvujemo životni standard građana. Ipak, tu nas spašava jedna stvar.
"Vjerujem da ta inflacija ne može rasti ne znam koliko. Najvažnije je da ekonomija ipak raste. Da bismo došli do stagflacije, morali bismo uz inflaciju imati i ekonomsko nazadovanje, odnosno tri kvartala zaredom biti u minusu. Inflacija je problem, ali može biti i puno dublji problem ako se dovedemo u stagflaciju. Dokle god imamo rast BDP-a, mi smo sigurno. Kad ekonomija stagnira, uz postojeću inflaciju dovodimo se do problema u kojem slobodno možemo potpisati kapitulaciju", zaključio je ekonomist Vušković.
