Srpski mediji upitali su Nenada Periša, oca Splićanina Mateja za kojim već 43 dana traje potraga u Beogradu.
"Vjerujte, više ne brojim dane, samo čekam da mi telefon zazvoni, da mi se javi Matej ili da mi neko javi kako mi je sin pronađen. Realnost je ta koja me najviše muči, prošlo je puno vremena od Matejevog nestanka, ali onda pomislim kako još uvijek ima detalja koji ukazuju na to da je Matej živ. I to je ono što me drži na životu", rekao je, javlja Pink.
Kaže da mu svaki dan od kada je stigao u Beograd protječe isto.
"Moram reći da su mi jutra najteža. Evo, jučer u jutro sam ustao u 5.30 sati. I odmah mi dođe pomisao na Mateja i pitanje šta me čeka danas… Pokušavam nešto napisati, raditi, pa da znam da pomažem kolegama. Novinari su najaktivniji i oni me najčešće zovu. Isto tako u kontaktu sam sa srpskom policijom, koja se trudi da mi uvijek bude dostupna i moram reći da mi se uvijek jave kada ih nazovem ili kada im pošaljem poruku", rekao je Periš.
A Periš je prije dva dana posjetio i Smederevo, gdje policija također traga za Matejem.
"Išao sam vidjeti potragu i prostor na kom traže Mateja. Dunav je velik kao more, pa to je širina od četiri do pet kilometara, to je ogromno prostranstvo. Poslijepodne odem u crkvu, nastojim s prijateljima malo prošetati, da malo dođem k sebi. No, opet šetam uz rijeku, jer mi je to mjesto, ta rijeka, jako važna. Imam osjećaj da sam bliže Mateju i da ću dobiti odgovore, iako mi još uvijek neke stvari nisu jasne", rekao je.
Kaže da razmišlja o mnogim situacijama i okolnostima sinovog nestanka. Optužbe da je uzimao narkotike kategorički odbacuje, jer, kao kaže, njegov je sin bio sportaš.
"Kada čekate odgovor 40 dana, kao što ga ja čekam, onda vam se u glavi svašta može dogoditi. Ja nikoga ni za što ne želim optužiti. Matej je bio sportaš i znam da su tu večer konzumirali alkohol, i to puno, i to je ono što mene vuče u tu stranu razmišljanja. Je li se dogodilo nešto što ja ne znam, što mi nitko nije do sada rekao, jednostavno ne želim ulaziti u tu raspravu. Ovdje u Beogradu sam isključivo da nađem svog sina, a poslije toga možemo pričati o razlozima nestanka i o tome šta je i kako bilo. Da sada pretpostavljam stvari i razloge, potpuno bi me izludilo i od šume ne bih vidio stablo", kaže Nenad Periš.
Mnoštvo mu pitanja visi nad glavom, tvrde, a na koje nema odgovore.
"Da ste vi došli na to mjesto gdje se sve to odvijalo, i vi bi imali ista pitanja kao i ja. Prvo bi vidjeli o kolikim se udaljenostima radi, pa bi postavili pitanje kako je Matej uopće došao do tamo. To su udaljenosti koje se teško, za toliko vremena, mogu prijeći i brodom, pa je samim time još više neshvatljivo kako se to sve moglo dogoditi.
Pa taj mobitel čiji se signal pojavljuje dva sata i dvadeset minuta poslije nestanka, pokraj Velikog ratnog otoka. Pa, pretpostavka da je mobitel dao signal u vodi, a ne može se zbog dvije bazne stanice točno odrediti točka signala, a Mateja nigdje ne vidimo. Sve su to pitanja ne koja nemamo odgovore. Da se traži neki predmet, onda bi neko možda i mogao nešto zaključiti i staviti točku na potragu, ali kada se traži čovjek, to nije nimalo lako, jer se čovjeka ne možete tako lako odreći", kazao je Periš.
