Koje su to "gluposti" zbog kojih je osumnjičen Tomislav Merčep? Opisani prizor horor-filma realnost je u kojoj je živio i "radio" Miro Bajramović, merčepovac iliti član jedinice Jesenje kiše, službeno Prve zagrebačke postrojbe pri Ministarstvu unutarnjih poslova u kojemu će Merčep postati savjetnik ministra Ivana Vekića. Paviljon 22 Zagrebačkog velesajma bio je sabirni centar. Tamo su prije Pakračke Poljane ljudi uglavnom dovođeni iz vojnog pritvora Kerestinec, ali i iz drugih dijelova zemlje.
U ispovijesti Feralovom novinaru Ivici Đikiću naveo je kako je osobno odgovoran za 86 ljudi, od čega je 72 osobe ubio svojim rukama. Po njegovoj procjeni u Poljani je likvidirano sve zajedno oko 280 ljudi, a kroz nju je prošlo i desetak žena. U Pakračku Poljanu, gdje će biti formiran stravični logor po uzoru na nacističke i gdje će biti dovođeni, mučeni i ubijani nepoćudni hrvatski i srpski zarobljenici, merčepovci su stigli 6. listopada 1991. godine. Prenosimo vam dio Bajramovićeve ispovijesti iz 1997. godine koja se odnosi na "obradu" zatvorenika.
Zločin 1: Mučenje
"Zatvorenike smo držali u podrumu osnovne škole, a kad ih je bilo više, onda bismo ih stavljali i u učionice. Za njih su najgore bile noći kad smo ih operativno obrađivali, a to je značilo da smo pokušavali pronaći najbolji način da im nanesemo što veću bol kako bi što više priznali. Znate li koji je najbolji način? Palite zatvorenika – plamenom iz boce plina i onda ga polijete octom, a to radite uglavnom po genitalijama i očima. Zatim postoji mali induktor, poljski telefon, pa Srbina priključite na to. Radi se o istosmjernoj struji, ne može ubiti, ali stvara neugodan osjećaj kod čovjeka. Pitaš onda tog priključenog Srbina odakle je, on ti kaže iz Dvora na Uni, a ti onda, okrećući poljski telefon nazoveš Dvor na Uni. Zatvorenicima se znao u guzicu gurati petožični kabel, to bismo im ostavili po par sati da ne mogu sjesti. Otvarane su im rane po kojima je posipana sol ili ocat. Uglavnom, nismo dozvoljavali da prestanu krvariti. Isto tako, svi su isti dan morali naučiti Lijepu našu, a to ih je natjerao zapovjednik zatvora Mijo Jolić, koji danas, jednako kao i Suljić, ima restorane po Hrvatskoj. Kad se sjetim svih tih mučenja, pitam se kako su se uspjeli sjetiti svega toga. Primjerice, najbolnije je zabiti male čavle pod nokte. Kad na to spojite trofaznu struju od čovjeka ne ostane ni traga. Pepeo! Ljudi su pod takvim mučenjima priznavali sve što su znali i što se od njih tražilo."
Sve žene koje su dolazile u logor, osim jedne starice, silovane su, a zatim ubijene, tvrdi on.
Zločin 2: Ubijanje
Ubijanje u Pakračkoj Poljani događalo se između drugog i petog dana nakon što bi zatvorenik pristigao u logor: "Oni da su i preživjeli, ne bi kasnije bili normalni ljudi", komentirao je Bajramović, a zatim opisao svoj osobni, omiljeni način ubijanja.
"Jednom sam rekao da su svi koje sam ubio umirali sretni, jer sam im ja na malom bloku pisao potvrde da mogu proći naše straže i oni s tom potvrdom sretni idu doma. Onda sam ih ja čekao snajperom. Umirali su nasmijani", ispričao je merčepovac.
"Ne bih mogao reći da su u Pakračkoj Poljani vršene masovne likvidacije, radilo se o grupama od sedam do 10 ljudi. Zapravo sve je ovisilo koliko se ljudi nalazilo u zatvoru. Ponekad smo znali likvidirati u kućama, a kuću potom dignuti u zrak. Nema tijela. Bilo je puno takvih kuća, najviše u selu Bujavici", prisjetio se Bajramović.
Srbi koji su bili "dobri i lojalni", služili su za kopanje grobova, ali to nisu znali jer im je rečeno da "kopaju zaklone za puškomitraljez", opisuje Bajramović.
"Jednom je jedan od zatvorenika, bio je iz Kutine, kazao da mu je to petnaesti ili šesnaesti zaklon. Odmah smo ga likvidirali jer njegovo nije da broji nego da kopa", 'crtica' je vezana za kopanje grobova koje se sjetio.
Bajramović je kazao i kako je Merčepova šifra za naredbu ubojstava i "pražnjenje" logora bila: "Očistite govna."
Zločin 3: Pljačka
Što se tiče ratnog plijena, ovo je bio način na koji su merčepovci, prema tvrdnji jednoga od njih, dolazili do njega:
"Vladalo je tada veliko koristoljublje. Nas je tridesetak išlo 50 metara ispred prvog tenka, mi smo čistili i likvidirali koga smo zatekli. Iza nas su išli neki koji su se nazivali merčepovcima i koji su krali i palili kuće. Takvi su bili Manđeralo, Rukavina… Merčep nam je govorio da Srbima otimamo sve, a da novac koji nađemo u njihovim kućama moramo predavati u stab za kupovinu naoružanja. Međutim Trusić, Merčep, Rukavina zvani Pop i Nedeljko Posavec su dijelili novac između sebe. Kako to znam? Dan prije ubojstva Pave Mlinarića, jedan na drugog su pucali Posavec i Rukavina, jer nisu podijelili novac na jednake dijelove. Posavec je maknut iz postrojbe, ali mu nisu uzeli novac, a tu nije bilo tisuću ili sto tisuća DEM, tu je bilo mnogo više."
Masakr obitelji Zec
Iako zasad nije spomenut u šturoj informaciji policije, masakr obitelji Zec već godinama, recimo to tako, narušava Merčepov donedavno pravno neokaljani ugled. Stravično ubojstvo počinili su 7. prosinca 1991. godine danas pravomoćno osuđeni pripadnici merčepovog eskadrona smrti, ali ne za ubojstvo zagrebačke obitelji.
Te su večeri oko 23 sata došli na vrata kuće na zagrebačkoj Trešnjevci u vlasništvu uglednog mesara, koji je čak i Sabor opskrbljivao mesom, Mihajla Zeca. Opljačkan je i ubijen tu večer metkom iz puške, a njegovu suprugu Mariju i 12-godišnju kćer Aleksandru Zec odvezli su kombijem na Sljeme, kraj doma Adolfovac, gdje su ubijene i zakopane.
"Netko mi je rekao da djevojčici vežem oči", ispričao je istražiteljima ubojica Mihajla Zeca, Siniša Rimac te nastavio: "Uzeo sam komad plahte i kada sam joj zavezao oči rekao sam da ispale samo jedan metak. Ja sam se nakon toga okrenuo i nisam htio gledati. Nisam čuo jedan, nego više pucnjeva. Kada sam se okrenuo, curica je ležala na zemlji", podsjetio je Boris Dežulović povodom pomilovanja Siniše Rimca početkom godine.
Vukovar
DORH, čini se, neće teretiti Merčepa za zločine u Vukovaru, unatoč brojnim prijavama pljački i ubojstva više desetaka srpskih i hrvatskih civila.
Saša Kosanović u Novostima je napisao kako je za vrijeme dok je "vukovarski Napoleon" Merčep šefovao Sekretarijatom narodne obrane pobijeno nekoliko desetaka uglednih Srba, dakako, civila. Članovi obitelji ubijenih Srba tvrde da je žrtava u ljeto 1991. godine oko 50, a prema nekim izvorima, broj ubijenih bio je troznamenkast. Neki leševi su završili u Dunavu.
"Ne kažem da u Vukovaru nije zaplivao nijedan leš, ali ih je bilo manje nego što je moglo biti", kazao je Merčep. O "pljačkama, zlostavljanjima i egzekucijama" predsjednika države Franju Tuđmana izvijestio je još Vladin povjerenik za Vukovar Marin Vidić Bili.
Gospić i Slano
I na kraju, Gospić. Ondje su merčepovci harali prije Pakračke Poljane. Vraćamo se ponovo na iskaz jednog od njih.
"U Gospiću je dovoljno bilo da budete Srbin, pa da vas više ne bude. Naša je grupa dolje likvidirala između 90 i 110 ljudi, jer smo bili prekratko, niti mjesec dana. Za Gospić je vrijedila naredba: 'etnički očistiti'; ubili smo direktora pošte, bolnice, vlasnike restorana i kojekakve druge Srbe. Ubojstva su izvođena metkom u čelo, jer nismo imali vremena. Ponavljam, iz vrhovništva je bila naredba da se smanji postotak Srba u Gospiću. U Slano smo išli četiri puta i likvidirano je 13 osoba, svi su bili Srbi. Od njih 13, ja sam ih ubio osam. Moju grupu su činili Siniša Rimac, Miroslav Briševac, Igor Mikula i mala Gordana, čije prezime nikada nisam upamtio", kazao je Bajramović Đikiću.
S čime povezujete svoje uhićenje, upitali su novinari u petak ujutro Tomislava Merčepa nakon gotovo 20 godina haških i domaćih istraga. Odvratio im je: "S glupostima."
Bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Tomislav Merčep zadržan je u dvodnevnom pritvoru nakon što je poslijepodne na zagrebačkom Županijskom sudu odbacio sumnje da je počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Zagrebu i Pakračkoj poljani 1991.
"Moj branjenik je pred istražnim sucem Mirkom Klinžićem iznio obranu i opovrgnuo sumnje zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva" kazao je nakon saslušanja na Sudu Merčepov branitelj Marko Ujević.
Dodao je da se Merčep nije stigao očitovati o cijelom slučaju jer je "predmet izuzetno opširan".
Nakon saslušanja Merčep je prebačen u zatvorsku bolnicu zbog lošeg zdravstvenog stanja budući je ranije pretrpio moždani udar. Odvjetnik Ujević rekao je da s obzirom na sadržaj spisa očekuje da će tužiteljstvo u ponedjeljak zatražiti jednomjesečni pritvor za Merčepa.
Bivšeg ratnog pomoćnika ministra unutarnjih poslova i zapovjednika pričuvne postrojbe MUP-a poznate po nazivu "Merčepovci", sumnjiči se za ratne zločine protiv civilnog stanovništva tj. za ubojstva u Pakračkoj poljani te nezakonita uhićenja, zlostavljanja i odvođenja srpskih civila na Zagrebački velesajam odakle su neki prebačeni u Pakračku poljanu te im se gubi svaki trag.
Policija je priopćila da se sveobuhvatno kriminalističko istraživanje provodilo više godina na području nekoliko policijskih uprava. Utvrđene su činjenice iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je kazneno djelo počinjeno na način da je 58-godišnjak kao savjetnik ministra unutarnjih poslova i zapovjednik Jedinice pričuvnog sastava policije MUP-a RH, od početka listopada do sredine prosinca 1991. godine na području Zagreba i Pakračke Poljane, tijekom međunarodnog oružanog sukoba, kršeći pravila međunarodnog prava naredio da se civilno stanovništvo ubija, muči, da se nečovječno postupa prema njemu i da se primjenjuju protuzakonita zatvaranja i pljačka njihova imovina. Iako je znao za ove radnje, osumnjičenik nije spriječio i suzbio nezakonita postupanja.
Nakon završenog kriminalističkog istraživanja osumnjičenik je uhićen i uz kaznenu prijavu, danas je priveden u Istražni centar Županijskog suda u Zagrebu, priopćila je poslijepodne policija. (Hina)
Vezani članci:
arti-201004020588006 arti-201012100140006 arti-201004210798006 arti-201012090021006 arti-201012090021006
