Nakon ulaska u Europsku uniju, Hrvatsku je zahvatio novi val iseljavanja u bogate zapadne zemlje. Taj trend pogađa sve krajeve, ali ponajviše Slavoniju i Dalmaciju.
Statistički podaci iz Šibensko-kninske županije kazuju da su od 2013. godine do danas tu županiju trajno napustile 1704 osobe otišavši u inozemstvo. Znakoviti su i podaci o privremenom iseljavanju. U proteklih pet godina iz Šibensko-kninske županije ukupno je 6757 osoba privremeno odjavilo prebivalište. S tim da mnogi i ne odjavljuju prebivalište kada odlaze pa je ta brojka u stvarnosti još i veća, jer mnogi odjave prebivalište tek kada se snađu i "udome" u novoj zemlji pa im ondje budu potrebni dokumenti radi ostvarivanja prava.
'Snašli su se, uglavnom rade kao trgovci ili na farmama'
Podatak da se veći broj odjava događa u ljetnom razdoblju, posebno u kolovozu, te za vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana, ukazuje na to da se radi o obiteljima koje zemlju napuštaju pred početak nove školske godine, odnosno na polugodištu, piše Šibenski.hr.
Iseljenici iz Šibensko-kninske županije najčešće odlaze trbuhom za kruhom u Irsku i Njemačku, ali u zadnje vrijeme dosta ih je otišlo i u Norvešku. Konkretnije, u Norvešku je ponajviše otišlo ljudi s otoka Žirja.
"Traje to desetak i možda koju godinu više. Jedna generacija, njih desetak, koji su tada imali u prosjeku 25 godina su krenuli i dan-danas odlaze raditi u Norvešku. Znate kako to ide, krenuo je jedan, pa povukao i druge iz klape. U kontaktu sam s nekima gotovo svakodnevno jer su većina njih članovi naše Udruge "Žirje, otok sreće", a i provodimo vrime zajedno kad su ovdje. Dobro su se snašli i rade uglavnom kao trgovci ili na farmama", kazao je za Šibenski.hr Anton Dobra, nezavisni gradski vijećnik u Šibeniku koji je u kontaktu s nekim Žirjanima u Norveškoj.
Norvežanin došao na Žirje pa se čudio zašto ljudi odlaze
Pritom je Dobra ispričao i jednu anegdotu vezanu uz jednog Norvežanina koji je svojedobno došao na Žirje vidjeti odakle to dolaze ljudi raditi u njegovu tvrtku.
"Prije pet ili šest godina, ne sjećam se točno, došao je na Žirje jedan od njihovih poslodavaca. Kad se uspeo na vrh otoka, na brdo gdje je naša škola i vidio žirjansko polje, ostao je u čudu i rekao: "Pa što vi radite u Norveškoj? Pogledajte ovo bogatstvo!" I u pravu je Norvežanin. To i jest naša tragedija. Imamo mi na šibenskom području još zapuštenih polja, ali ih ne obrađujemo. Nisu stvoreni uvjeti za to, a i kad se stvore onda država "satare" s uvozom i čovjek ne može živjeti od svoje proizvodnje. Žalosno je da Žirjani s ovakvog otoka, bogomdane klime, nekad poznatih žirjanskih šljiva, maslina, ribolova i svega što na otoku može uspijevati, moraju odlaziti na rad u daleke i hladne zemlje", kaže Dobra.
Jedan od Žirjana, koji nije želio da mu bude objavljeno ime, kaže kako u Stavangeru u Norveškoj radi na farmi na kojoj nema čega nema: jagoda, krumpira, stoke... S njim je ondje još osmero Žirjana. On je otišao prije 11 godina, ali nema namjeru posve preseliti ondje nego radi sezonski živeći na relaciji Žirje-Šibenik-Norveška. U ovo doba godine većina ih radi na sječi i prodaji božićnih drvca. I svi su jako zadovoljni smještajem i plaćom.
"Prosjek plaće ovdje je oko 3500 eura i s tim Norvežani, što znači i mi koji dođemo povremeno, možemo dobro živjeti. Poznato je da je država uređena i socijalno osjetljiva za svoje državljane. Ono što je skupo je stanovanje. Ali, isplati se doći ako ste došli raditi i zaraditi, inače ne bismo ovo činili", kaže.
"Možda se vratim kad se promijeni politička klima"
Šibenik.hr piše i o Kninjanima koji su posao i bolji život potražili u Irskoj. Primjerice, 24-godišnji Kninjanin Franjo Živković u Dublin je otišao u listopadu 2016. i dobro se snašao, a za njim je potom otišao i njegov brat Zvonimir. Obojica danas rade kao kuhari: Franjo u jednom fast foodu, a Zvonimir u kuhinji jednog hotelskog lanca.
"Radio sam kao konobar dok sam bio u Hrvatskoj, pa sam taj posao odmah dobio i u Dublinu. Mijenjao sam poslodavce i, evo, sad sam na mjestu kuhara, a vidjet ću kako će dalje ići. Nije problem promijeniti posao, jer radnika ovdje uvijek traže i mi koji smo već neko vrijeme tu gledamo gdje nam je bolje. Slično je i s bratom. Zadovoljni smo. Plaće su pristojne, sjedaju na vrijeme na račun i poslodavci su zaista poslovični, kako i treba biti. Nema ništa 'ispod žita', sve je transparentno, a to je ono čega kod nas nema. Ako nemaš iskustva za neki posao, obavezno dobiješ - kako se to ovdje naziva - trening. Nema vikanja i podcjenjivanja te sličnih stvari", kaže Franjo.
Dodaje kako je iz njegove srednjoškolske generacije u Kninu u jednom trenutku u Irskoj bilo njih više od pedesetero. Jedino na što se žale jest visoka cijena stanarine u Dublinu. Stanova je premalo, a potražnja je velika pa se za sobu plaća od 400 do 700 eura mjesečno. Ipak, kaže, može se uštedjeti.
"Možda se vratim za pet do deset godina, kad uštedim neki novac i kad se u Hrvatskoj promijeni politička klima. Upravo to je glavni razlog zašto sam otišao jer se male ljude gazi, živi se u povijesti i pita gdje su ti did i baba bili - u partizanima ili ustašama - i slične gluposti. Mene, a vjerujem i većinu mladih koji su otišli, to ne zanima. Živim u sadašnjosti i mislim na bolju budućnost, neopterećen prošlošću", kazao je Franjo za Šibenski.hr.
