Zatečeno stanje u Hrvatskoj s 8. na 9. ožujka glasi: Vlada se krije i njeni članovi stalno mijenjaju temu kada ih se pita o prosvjedima, čak i broj prosvjednika polako opada, no jedna, posebna grupa ljudi radi agilno, kao nikad dosad. Moglo bi se reći hiperaktivno. Hrvatska udruga poslodavaca je sama sebi dala toliko posla da njene aktivnosti zaslužuju nov i neponovljiv atribut, dostojan oslikavanja koliko su financijeri najkrupnijih stranaka, odnosno hrvatske nadridemokracije, u stvari, aktivni.
Biti huperaktivan znači da na ulicama marširaju tisuće ljudi i u svom antivladinom prosvjedu "pozdravljaju" gotovo svaku državnu instituciju, biznis-toranj i stambenu zgradu u kojoj spava državni dužnosnik, a vi ste aktivniji od subjekta kojemu je usmjerena glavna oštrica prosvjeda.
Pogledajmo čime se točno bavi HUP, temeljem pogleda u samo jedne novine koje izvještavaju o prosvjedima na Dan žena.
Superheroj ponovno napada
"Rohatinski preuzeo spašavanje ekonomije", vrišti naslovnica Novog lista i svima je odmah pomalo lakše. Roha, gdje si bio dosad, spasitelju stari? "Oslobodit" će, na svoju ruku i bez konzultacija s Vladom s kojom se više ne druži, 6,3 milijarde kuna. Novac je bio "zarobljen" u obvezama bankara.
Manje obveza, više friškog novca za upumpati u sustav i na njemu zaraditi dodatne kamate. Misli guvernera tu su usmjerene na porezne obveznike koji će se, navodno, zaposliti nakon što se poduzetnici isfinanciraju tim milijardama. Nada se i da će ovoga puta taj novac biti potrošen za svrhe za koje je i namijenjen, za razliku od novca koji je dosad davan putem HBOR-a i banaka kroz tzv. modele A i B. Malo tko zna gdje je taj novac završio jer Vladi očito nije bilo u interesu da objavi tko dobiva jeftinije kredite zahvaljujući poreznim obveznicima.
U priopćenju HNB-a se navodi da je guvernerova odluka donesena nakon konzultacija s predstavnicima vodećih banaka i poslodavaca! Ova usluga bankarima i HUP-ovcima može proći u najboljem redu. No, zašto da se ne upitamo jesu li baš nove olakšice na kredite našim "poduzetnicima" najnužniji mogući potez? Maruška Vizek s Ekonomskog instituta ima revolucionarnu teoriju po kojoj je financijski sustav zatvorena posuda. To znači da olakšice jednom subjektu padaju na teret nekom drugom unutar istog tog sustava. Sjetimo se i primjera na kojemu ona pojašnjava tu teoriju – tržište nekretnina.
Zašto HNB ponosnim članovima HUP-a, bankarima i građevinarima u neku ruku pomaže u 'ušminkavanju' bilance poslovanja i foliranju da mogu prodati stanove koje su se sjetili graditi u doba napuhivanja financijskog balona? Umjesto da stanove prodaju po realnim cijenama, građevinari i bankari za taoce visokih kamata drže sve građane koji žele kupiti stan, a time posredno sprečavaju izgradnju novih stanova i val zapošljavanja u građevini. Gdje je Ivan Domagoj Milošević da ih podsjeti na slavnu sintagmu "investicijski ciklus"? Aha, bio je u HUP-u, OK. Ali, koja je isprika Rohatinskog? Rad u privatnom sektoru nakon što se povuče iz HNB-a kako bi si "zaradio nešto pod stare dane", iako mjesečno prima 30.000 kuna?
Direktorska solidarnost
Što je još radio HUP? Pokušali su ugovoriti sastanak s Mladenom Bajićem u Državnom odvjetništvu. Predstavnici Vlade ih žele povesti sa sobom u DORH kako bi skupa objasnili Bajiću da smiri doživljaj i zaposlene u javnim poduzećima oslobodi straha od istraga, kako bi počeli donositi odluke i pokrenuli gospodarske projekte. Ova briga za manje sretnu "braću", direktore javnih poduzeća upravo je dirljiva. Dio njih završio je u bajbokani za razliku od HUP-ovaca koji nisu dobacili niti do istražnih radnji. Zašto im prosvjednici viču "vrati žito", "lopovi" i slično, nikome nije do kraja jasno.
Bajić im poručuje da sve što direktor treba napraviti je raditi po zakonu, ali Ivan Ergović, šef HUP-a, i dalje želi na sastanak u DORH jer on "ne može štetiti".
Nekome jeftinija struja, nekome još jeftinije isprike
Nisu se stigli ni pošteno upetljati u rad istražnih organa, a već zauzimaju ulogu uvažene stranke za pregovaračkim stolom oko formiranja cijene struje. Na radnom sastanku HUP-a, HEP-a i predstavnika Ministarstva gospodarstva, čiji je šef bivši šef HUP-a Đuro Popijač, odlučeno je kako će se u tu svrhu formirati posebno povjerenstvo. Ono sigurno neće zaključiti da će Uprava HEP-a (slaveći činjenicu što se HEP, inače monopolist na tržištu električne energije, konačno izvukao iz neobjašnjivih gubitaka i nelikvidnosti) odlučiti kako jeftinijom strujom treba nagraditi građane, navodne vlasnike poduzeća koje je pljačkala prethodna Uprava HEP-a.
OK, gospodarstvenici su nam u banani, toliko da im možemo oprostiti što su neki od njih dobivali jeftiniju struju kad nisu trebali, ali zar na tom sastanku nije mogao biti jedan čovjek koji zastupa račune građana kojima je struja možda preskupa? Makar reda radi? Evo, tko bi za tu "reda radi" ulogu bio bolji od Krešimira Severa i njegove potrošačke košarice koja je opet poskupjela? Samo tražimo malo poštivanja forme ako se već ne može pregovarati o ustupcima.
Sindikati opet zapanjuju revolucionarnim idejama
Krešimir Sever će, pak, prisustvovati jednom drugom sastanku, i to ni manje ni više nego u Vladi. Sindikalci, naime, vjeruju da su se dosjetili ingeniozne ideje. Bolja je od "referenduma o referendumu" umjesto referenduma za koji je više od 700 tisuća ljudi stavilo svoj potpis! Bolja je od bilo kakve direktne demokracije i svih prosvjeda kojima se dosad nisu pridružili ili ih nisu održali zbog kojekakvih predizbornih dogovora s Ivom Sanaderom koje nitko nikada nije ispunio.
Imaju ideju, pazite sad, uvođenja "poreza na bogataše"! Dok o tome budu pregovarali, žele da za stolom sjedi ignorantska Vlada kojoj to do dan-danas nije palo na pamet i, naravno, predstavnici bogataša, Hrvatska udruga poslodavaca, izvještava isti Novi list, koji spominje HUP po četvrti put. Znači li to da uskoro možemo očekivati porez na imovinu po mjeri HUP-a? Ili se Vlada neće ni pokušati dodvoriti biračima u predizbornoj godini i ispoštovati formu koja je sindikatima potrebna da mogu opravdati svoje neizlaženje na ulicu?
Trio za tričarije
Bilo kako bilo, HUP pojačano radi zadnjih dana, a arena u kojoj se oni bore daleko je zanimljivija, konkretnija i životnija od natezanja Jadranke Kosor, Ive Josipovića i Zorana Milanovića oko toga tko će, kada i s kim sjediti na još jednom dosadnom sastanku i naklapati tko je od njih najveći borac za prava građana. Dogovorit se, budimo realni, neće. I dok se Josipović bori da dokaže kako radi po Ustavu, zaboravlja da je imao savršenu priliku dokazati da zaista igra u korist naroda. Zaboravio je da ima ovlast raspisivanja referenduma. Na taj je način mogao odlučivanje malo prepustiti tom narodu koji ga obožava, baš kao i Rohatinskog, koji također kritizira stvari na koje nema utjecaja.
Možda su Josipoviću Mudrinić i Kuštrak sugerirali da to ne čini jer je jedina demokracija koja treba ovima što prosvjeduju, ljubljeni nam karneval demokracije na kojemu financijske uzde čvrsto drži HUP. A karneval se zove – izbori.
