Fenomenalni Luka Cindrić već je postao Ivano Balić nakon simultanke protiv Bjelorusije, a tijekom utakmice s Čileom mogu zamisliti kako su djevojke i žene upitale svoje momke a koji je sad taj Mihić!? Tko su ti klinci koji istrčavaju kontre i sa stisnutom šakom ala Čupić dižu tribine nakon pogodka i sa osmjehom bez ikakvog respekta uživaju u igri. To su osvajači srebra na SP U -19 u Mađarskoj prije četiri godine. Za neke klince iz generacije 94' poput Luke Šebetića i Marka Mamića već smo čuli, potonji je otvorio put pobjedi protiv Mađarske u Rouenu. A za dva Lovra, Mihića i Jotića te igrača s dva prezimena Josipa Božića Pavletića šira javnost čula je ovdje u Francuskoj. Jest Čile - Čile zabiti sedam komada na Svjetskom prvenstvu u prvoj većoj ulozi zove se dobro iskorištavanje prilike.
I zato je Hrvatska na ovom turniru već ostvarila veliku pobjedu. Na najvećoj pozornici zasjali su neki novi klinci koji su se tako prirodno i bezbolno uklopili kao da su već godinama tu. A tu s klupe gledaju Duvnjak, Štrla i Zlaja Horvat i viču - "Samo tako momci" – slika koja mami osmijeh. Kada s debitantima razgovarate, ne osjetite strah od velikog natjecanja, fokusirani su, pristojni, pametni i najvažnije spremni. Pa i za Nijemce ako će trebati. I zato nije baš sve toliko negativno kako se često voli prikazati - čini se kako se stvara nova pobjednička generacija.
Za Mihića se priča kako je zreo za svoje godine. Načuo sam nekoga iz stručnog stožera kako na pitanje kome bi djecu dao na čuvanje rekao – Lovri Mihiću. I Zlatko Saračević koji mu je bio trener kaže kako je kada je trenirao juniore Zagreba igrače plašio sa "Tužit ću vas Mihi". Čak su i simpatične sestre Bonaventura jučer nakon intervjua zapitale – "Pa gdje nalazite ove klince..." Momčad koja je jučer završila utakmicu s Čileom, u punom zamahu trebala bi biti na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020 -e.
Svjetla Pariza i miris hrama rukometa, kultne dvorane Bercy toliko privlače i jača su od svih kalkulacija. I svi žele doći u Grad svjetlosti što brže a ne okolnim putem, preko 860 kilometara udaljenog Montpelliera. Bit će to rat s europskim prvacima Nijemcima, utakmica nakon koje bi mogli namirisati koliko je daleko spremna ići ova nova Hrvatska.
Kalkulacija i tankiranja bilo je na turnirima, no ovo je dug turnir, veliki promet i mala zarada koja ne garantira ništa. Pokazati zube, poslati poruku tko je gazda u Normandiji i tako krenuti u nokaut fazu – to je cilj hrvatskih rukometaša. Pa bili Francuzi u polufinalu ili finalu, do tada treba još puno 'šljakati'. Tko sada razmišlja o polufinalu i finalu kada će vjerojatno četvrtfinale biti utakmica svih utakmica, ona koja bi mogla otvoriti vrata novog velikog uspjeha. A i kada je to rukometna reprezentacija kalkulirala?!
