Prošlotjedna presuda Jadranku Prliću i još petorici bosanskohercegovačkih Hrvata pred Haškim sudom za ratne zločine nad Bošnjacima izazvala je visoke tenzije u Hrvatskoj ne samo zbog samoubojstva koje je u sudnici počinio jedan od osuđenih, Slobodan Praljak, nego i zbog konstatacije da je ondašnji hrvatski državni vrh na čelu s Franjom Tuđmanom bio dijelom udruženog zločinačkog pothvata.
Upravo o mogućim pravnim posljedicama potonjeg za Deutsche Welle je govorio njemački stručnjak za međunarodno pravo Kai Ambos koji je, među ostalim, bio i član tima obrane hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju.
"U presudi se ne radi o odgovornosti Hrvatske"
Ambos kaže da ga presuda 'šestorci' s obzirom na obrazloženje i visinu kazne nije iznenadila.
"Ona potvrđuje dosadašnje presude, osobito ono što se tiče "udruženog zločinačkog pothvata", koji je Vijeće preuzelo i potvrdilo, dakle taj "joint criminal enterprise". A kod određivanja visine kazne postoji velika sloboda sudaca, kao i u nacionalnom pravu. Činjenica da su neki prigovori prihvaćeni u žalbenom postupku ne mora se nužno odraziti na visinu pojedinih kazni", kazao je Ambos.
Začudile su ga, kaže, burne reakcije onih koji u presudi vide osudu Hrvatske za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.
"Čudno je da su te burne reakcije uvijek iste. Tjedan dana ranije smo imali takve reakcije u Srbiji i srpskom dijelu Bosne i Hercegovine zbog Mladića, sad to imamo u Hrvatskoj. To je već postalo gotovo standardni ritual. Da ljudi u tim zemljama, njihove vlade i političari - u ovom slučaju svih političkih stranaka - odbacuju te presude. Ovdje se, naravno, ne radi o odgovornosti Hrvatske, to nije bio međunarodno-pravni postupak pred Međunarodnim sudom. Radi se o individualnoj odgovornosti optuženih. Da se kaže postojao je "zločinački pothvat" etničkog čišćenja dijela Bosne i Hercegovine na koji Hrvatska ima pretenzije, to je figura koju Međunarodni tribunal ICTY upotrebljava već 20 godina, od suđenja Tadiću. To, dakle, nije ništa posebno", smatra Ambos, inače profesor kaznenog procesnog prava i međunarodnog kaznenog prava na Sveučilištu Georga Augusta u Göttingenu.
Nema straha od zahtjeva za obeštećenjem
Presuda ne utvrđuje odgovornost države Hrvatske pa prema tome, tvrdi Ambos, pa Hrvatska ne bi trebala strahovati od zahtjeva žrtava za obeštećenjem kao i zahtjeva BiH za plaćanjem ratne odštete.
"Pretpostavka za bilo kakve zahtjeve za odštetom od države Hrvatske bilo bi utvrđivanje odgovornosti države, "state responsibility". Ali, to uopće nije zadaća Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Tu bi morao neki sud za međunarodno pravo kao što je Međunarodni sud donijeti odluku. To se može zahtijevati i na nacionalnim sudovima. Mi smo ovdje u Njemačkoj imali postupke pred Saveznim upravnim sudom. Ali, to su sasvim drukčiji postupci. U ovoj raspravi se, nažalost, miješaju stvari koje nemaju veze jedna s drugom", kazao je Ambos u razgovoru za Deutsche Welle.
Na koncu, neizbježno je bilo i pitanje o samoubojstvu Slobodana Praljka.
"I tu najprije moramo krenuti od onoga što se stvarno dogodilo. Imali smo već u Nürnbergu slučaj gospodina Göringa. To je samostalna odluka svakog čovjeka da si oduzme život. A gospodin Praljak je odlučio da ne može živjeti s tom sramotom, potvrdom prvostupanjske presude. Naravno da se mora postaviti pitanje kako je otrov mogao dospjeti u sudnicu ili u zatvor u Scheveningenu uza sve mjere sigurnosti. Ali, sada Nizozemci provode istragu, ne može se reći da ona nije neovisna. No i tu smatram da je krivo za to odmah optuživati Tribunal. Jer, temeljna odluka je bila odluka optuženog da se ubije. Naime, on ne bi još dugo morao ostati u zatvoru. Možda bi se trebalo prije pozabaviti psihologijom gospodina Praljka. Ja sam sudjelovao u procesu vođenom protiv Gotovine. Vojnici često imaju vrlo izražen osjećaj časti i jednostavno ne mogu s tim živjeti. Ali, sve su to individualni čimbenici", zaključio je njemački pravni stručnjak.
