"Kaos! Užas! Što oni sad izmišljaju? Što će oni nama kopati po smeću? Oni će nas kažnjavati? Kako će to izgledati"… sve sam ove izjave nebrojeno puta čula otkad je zagrebački gradonačelnik nedavno stao pred novinare te i službeno obznanio da od 1. listopada kreće novi sustav prikupljanja otpada. Vijest je to koja je kao bomba odjeknula javnim prostorom, i to toliko glasno da mnogi i dalje ne mogu vjerovati da su obične vreće za smeće izazvale takvu pompu.
Jesu, bome, jer već danima Zagreb ne prestaje brujati o ZG vrećicama, specijaliziranim vrećicama za smeće u koje ćemo bacati miješani komunalni otpad, a koje su u sekundi postale "državni neprijatelj broj jedan". Ništa novo zagrebački gradonačelnik nije rekao. Već se neko vrijeme znalo kako će izgledati novi sustav prikupljanja otpada, no ljudi očito nisu baš previše marili za to.
Nije novost niti samo odvajanje otpada, jer već nekoliko godina uredno u svoja kućanstva dobivamo smeđe i žute vrećice kako bismo odvajali plastiku i biootpad, a u kvartovima su nam postavljeni i kontejneri za papir te staklo. I nije to izmislio Tomislav Tomašević, već se, podsjetit ću vas, otpad odvaja još od vremena pokojnog Milana Bandića, koji je za potrebe edukacije građana 2014. godine snimio i spot u kojem kuha ajngemahtec i "stavlja pravu stvar na pravo mjesto", odnosno odvaja otpad.
No, lakše je ne misliti što ide u koju kantu, sve staviti u jednu vrećicu i iznijeti smeće. Od 1. listopada to više neće biti moguće ako građani ne žele plaćati "preskupo" smeće. Sistem će biti ovakav: kućanstva će plaćati fiksni dio cijene koji će iznositi 45 kuna, a ostalo će plaćati po potrošnji. Odnosno, koliko ZG vrećica potrošite, toliko će vam biti skuplji računi za smeće. ZG vrećice moći će se nabaviti u tri veličine: 10 litara čija će cijena biti dvije kune po komadu, 20 litara čija će cijena biti četiri kune te 40 litara čija će cijena biti osam kuna po komadu. Vrećice će se moći nabaviti na prodajnim mjestima diljem grada, a lokacije možete pronaći ovdje.
Eksperiment od tjedan dana
Pitanje koje svi postavljaju zapravo je sljedeće: koliko ćemo tih omraženih vrećica potrošiti na mjesečnoj bazi i koliko će nas to sve skupa na kraju mjeseca koštati? Kako bismo razjasnili neke nedoumice, odlučili smo napraviti jedan mali eksperiment. Odnosno, tjedan dana, od nedjelje do nedjelje, opako sam se bacila na odvajanje otpada da vidim koliko ću zaista miješanog komunalnog otpada imati ako budem pazila što bacam u koju kantu. Rezultat – manje od 10 litara smeća za tjedan dana, u kućanstvu u kojem žive dvije osobe.
Smeće se u našem malom kućanstvu odvajalo i ranije; doduše, ne tako 'hard core' kao minulog tjedna. Biootpad, primjerice, odvajamo redovito i stalno i već ranije sam primijetila da zbog toga imamo manje miješanog komunalnog otpada. Na početku sam muku mučila s razgradivim vrećicama koje procure nakon dva-tri dana, no taj smo problem riješili kupivši posebnu kanticu pa kada se kantica napuni, smeće istresemo u vrećicu, bacimo, kanticu operemo i nastavljamo dalje.
Za plastiku sam, priznajem, bila puno ljenija pa se puno puta dogodilo da mi se nešto od plastičnog otpada ne da oprati nego bih jednostavno bacila u miješani komunalni otpad. I to je, zapravo, najveći kiks, odnosno baš te grozne plastike u kućanstvima ima najviše pa se otpad gomila.
U tjednu eksperimenta kuhalo se svaki dan, išlo se na posao, odmaralo se… odnosno, bio je to jedan sasvim običan tjedan kao i svaki drugi, bez da sam bila manje kod kuće pa bih možda i sama količina smeća bila manja. Ne, naprotiv! Smeća je bilo kao u priči, samo što se jako pazilo gdje se isto odlaže.
Prva dva-tri dana, priznat ću vam, bilo je nekoliko situacija da bih nešto bacila u miješani komunalni otpad, pa dvije minute nakon toga rovarila po smeću da prebacim u drugu kantu.
"Nećeš valjda kopati po smeću?", pitao me dečko.
"Bome hoću, to ne ide tu", odgovorila bih mu.
Možda vam se to čini jako gadno i gadljivo, ali kad odvajaš biootpad, u miješanom komunalnom otpadu većinom nema ničeg mokrog, ljigavog, polutrulog, smrdljivog i slično. Otpad ne smrdi tako da nije bilo dramatično to što sam nekoliko puta otvorila kantu pa prebacila iz jedne u drugu.
Kad smo već kod trulog, gadljivog i smrdljivog, tu dolazimo do potencijalnog problema, a taj potencijali problem su meso, odnosno ostaci mesa i ribe. Tu bi se, ako ne pazimo, mogli "spotaknuti" pa platiti koju kunu više. Meso i riba nije biootpad kako to mnogi misle, već ide u miješani komunalni otpad. I to ne može ostati tjedan dana u smeću, jer riskirate odvratan smrad… i da ne nabrajam što sve ne. Od ručka, meni su primjerice u četvrtak ostale pileće kosti i neko sam vrijeme premišljala kako da riješim tu situaciju. Problemu sam doskočila tako da sam kosti stavila u običnu plastičnu vrećicu (može ona za škrinju ili obična iz trgovine), koju sam zavezala i bacila u otpad. Na taj sam način spriječila sve grozne mirise i potencijalnu katastrofu u stanu. Je li to u redu ili nije – iskreno nemam pojma, ali to je jedini način na koji možete spriječiti da vam se stan ne usmrdi i da ne trošite ZG vrećicu ekstra. Bi li to funkcioniralo s ribom koja ima puno intenzivniji miris? Nisam provjerila, no svakako hoću prije 1. listopada.
Taj dio oko ostataka hrane svakako bi mogao biti problematičan. Odnosno, zbog toga bi ljudi mogli trošiti više vrećica nego što im treba. Tu bi možda zgodne bile manje ZG vrećice, od dvije ili pet litara, koje bismo odmah bacili, ne riskirajući pritom kaotične posljedice (čitaj: smrad). Ili to, ili se jednostavno poslužite trikom koji je i meni uspio – ostatke bacite u običnu vrećicu, dobro zavežite i riješili ste problem.
Hrana, odnosno ambalaža od hrane (plastika, vrećice od škrinje i slično), najčešće se odlaže u žute vreće, no i tu vreba "potencijalna opasnost". Naime, ako tu ambalažu dobro ne operete, usmrdjet će vam se vreća u koju stavljate plastiku. "Been there, done that", što bi se reklo. Naime, jedan dan nisam dobro oprala vrećicu u kojoj je bila piletina, pa je drugo jutro bilo brže-bolje bacaj plastiku. Srećom, vreća je ionako bila skoro puna, pa štete zapravo i nije bilo.
U tjedan dana pažljivog odvajanja otpada, primijetila sam da sam češće otvarala kantu s plastikom nego bilo koju drugu kantu. Kao da je sve, ili barem velika većina toga, od plastike. Dosta otpada u kućanstvu je i papir, no često taj papir ne doživljavamo. Primjerice, ambalaža u kojoj kupite kruh, napravljena je ponekad od plastičnog dijela i papira. Budući da je papir čist, on ide u plavi kontejner (op.a. prljavi, masni i slični papir ide u miješani komunalni otpad, čisti ide u plavi kontejner), a prozirna folija ide u žuti kontejner. U vremenima lijenosti, ja bih tu ambalažu uredno bacila u miješani komunalni otpad. Zareda li vam se tako nekoliko puta, ZG vrećica brzo će se napuniti, no ako odlučite ne biti lijeni i odvojite što možete, napunit će se one kante koje ne plaćamo – odnosno plastika, papir i biootpad.
U sedam dana manje od 10 litara smeća
Nakon sedam dana odvajanja otpada i "stavljanja prave stvari na pravo mjesto", rezultat je manje od deset litara miješanog komunalnog otpada u dvije kante, odnosno u kanti u kuhinji i u maloj kanti u kupaonici. Po mojoj procjeni, vreća je sigurno mogla izdržati još dan i pol do dva dana trpanja otpada u nju.
To bi značilo sljedeću stvar – kućanstvo u kojem se nalaze dvije osobe mjesečno će iskoristiti četiri ZG vrećice od 10 litara, što je osam kuna dodatno na fiksni iznos, a četveročlana obitelj iskoristit će četiri vreće od 20 litara, što bi značilo 16 kuna više na fiksni iznos ako pazite kako odvajate.
Zaključak je da se može, samo je potrebno malo volje i želje. Kako smo i do sada odvajali, nama nije bio problem što ide u koju kantu. Ako do sada niste odvajali pa niste sigurni što se kamo baca, nedavno smo napravili detaljni popis odvajanja koji možete pronaći ovdje, a također na svoje pametne telefone možete skinuti besplatnu aplikaciju "RazvrstajMojZG" koja će vam također pomoći u odvajanju.
Problematične pelene
Grad Zagreb naveo je i da će određene skupine stanovnika imati pravo na besplatne ZG vrećice. Na četiri besplatne ZG vrećice od 10 litara mjesečno za prikupljanje komunalnog otpada imat ćete pravo ako tijekom mjeseca najmanje jednom koristite usluge reciklažnog dvorišta, ako kompostirate biootpad ili ako u kućanstvu stanuje dijete starosti do tri godine. Također, ako u kućanstvu stanuje osoba koja koristi pelene za odrasle, ostvarujete pravo na četiri besplatne vrećice od 20 litara mjesečno. Sve detalje o besplatnim vrećicama i kako do njih možete pronaći ovdje.
Problematično u novom sustavu prikupljanja otpada mogle bi biti pelene. Naime, kućanstva koja imaju malu djecu imat će pravo na jednu besplatnu vrećicu od 10 litara tjedno za pelene, što prema razgovoru s ljudima koji imaju mališane pelenaše, nikako neće biti dostatno. Tu su i kućanstva u kojima se nalaze osobe koje koriste pelene za odrasle, oni pak će imati pravo na jednu vrećicu od 20 litara. To i nije baš najsretnije rješenje. Ako i u vreću od 20 litara stanu sve pelene tjedno, gdje će ljudi te vreće držati i kako izbjeći da se iz tih vreća, odnosno pelena ne širi neugodan miris?
Tom se problemu dobro doskočilo u Varaždinu, gdje postoje posebni kontejneri u koje se odlažu pelene, pa možda ne bi bilo loše da i Grad Zagreb u budućnosti razmisli o nekoj takvoj opciji.
Bez obzira na val nezadovoljstva i negodovanje, građani će naposljetku svoje smeće odvajati. Bit će "čupavo", bit će krivog bacanja sigurno… no da bi se izbjegle takve stvari, kao i kažnjavanje čitave zgrade zbog nekog tko se ne pridržava pravila, važno je prekršitelje kazniti i toga se i držati. Odnosno, ako je potrebno zaista i raskopati smeće i naći krivca. U Švicarskoj, koja ima isti sustav odvoza otpada, to se stvarno radi – smeće se raskopa i do prekršitelja se uvijek nekako dođe.
Grad mora povećati broj odvoza plastike
Druga, još važnija stvar u cijeloj priči oko novog sustava odvajanja otpada tiče se zapravo Grada Zagreba i Čistoće. Nije sve na građanima, nešto je i na njima. Cijelo vrijeme slušamo da trebamo odvajati otpad i puno puta smo čuli pa čak i prijekore gradskih vlasti da nedovoljno odvajamo otpad. Nije to baš sasvim istina.
Brojni građani već i sada odvajaju, no ovog smo ljeta prečesto gledali ulice pretrpane žutim vrećama jer je odvoz plastike najblaže rečeno - kaskao. Ako se ne pojača odvoz otpada, što spada čisto pod domenu Grada i Čistoće, a ne nas građana, tada ćemo zaista biti u velikom problemu od 1. listopada kada sve krene. Novi sustav odvoza otpada prije će pasti nego zaživjeti.
Uz niz drugih problema koji se trenutno javljaju oko smeća (primjerice sa smetlarnicima, boksovima i kontejnerima), Grad mora već sada razmišljati o tome da nam se ovakve scene po Zagrebu više ne smiju događati.
Jer nastavi li se ovako u mjesecima kada će cijeli Zagreb odvajati otpad, ne gine nam ništa drugo nego napuljski scenarij koji zaista ne želimo proživljavati.
