U studiju RTL-a Danas gostovao je Boris Trupčević koji je, nakon četvrt stoljeća rada u medijima i na uređivačkim te menadžerskim pozicijama, okrenuo stranicu i propješačio Put svetog Jakova, poznatiji kao Camino de Santiago. Ruta je duga oko 800 kilometara.
"Znam nekoliko ljudi koji su hodali Camino, a slušajući njihove priče, poželio sam krenuti u takvu avanturu. Zaljubljenik sam u nordijsko hodanje i pogledavši film "Put" s Martinom Sheenom znao sam u tom trenu da jednog dana moram ići tamo. Našao sam se u situaciju da sam prvi put u karijeri imao rupu između poslova i nisam htio propustiti tu priliku. Htio sam otići na taj izazov i odraditi dugačak razgovor sa samim sobom", rekao je.
Na pitanje kako je moguće u menadžerskom svijetu odvojiti mjesec dana vremena za takvo nešto, kaže da je zadatak vrhunskog menadžera učiniti sebe nepotrebnim. "Rekao bih da je menadžer, koji ne može izdvojiti mjesec dana, loše odradio posao. Svi nešto žure, spašavaju, gase požare, ali prisutnost na poslu nije isto kao rezultati ili učinkovitost", dodao je.
Prehodao 47 kilometara u jednom danu
Što se samog hodočašća tiče, hodao je 30-ak kilometara dnevno, a najviše je u danu prehodao 47 kilometara. "Spavao sam posvuda, u prenoćištima s kolektivnim spavaonicama gdje po 20 ljudi spava u istoj prostoriji u krevetima na sat. Spavao sam u crkvenim prenoćištima, samostanima i na takvim sam se mjestima bolje naspavao nego u hotelima", rekao je.
Camino je hodočašće je poznato da mijenja sudbine i živote mnogima, a na pitanje je li osjetio tu duhovnu dimenziju, kaže da apsolutno. "To je iskustvo koje čovjek ne može proći, a da ga na neki način ne promijeni. Svašta čovjek tamo nauči pa i to da sve što za sreću treba, stane u taj ruksak koji čovjek ima na leđima. Mijenja jako odnos prema materijalnom, tamo živite vrlo bazično i skromno te zadovoljavate neke osnovne potrebe. A u ljepoti tih krajolika, planina, visoravni pronalazite neki smisao", kazao je.
Na hodočašće nosio kamen
Na hodočašće je nosio kamen. "Simbolizira teret koji nosimo kroz život, teret frustracija, raznih životnih situacija ili teret gubitka neke voljene osobe. Svi ponesu neki kamen, ostave ga na početku ili kraju puta, ali najviše puta kod Željeznog križa gdje se simbolički rasterećuju od svih životnih nedaća koje su sa sobom donijeli", kaže.
Svoj je kamen ostavio malo pred kraj puta. "Htio sam ga nositi skroz do kraja, ali našao sam jedno predivno mjesto pa sam ipak malo uranio", kazao je.
Na pitanje koliko je novaca potrebno, rekao je da je njegova potrošnja bila 50-60 eura dnevno što je dosta skromno za ovako zahtjevno putovanje." Ali može se i jeftinije, ljudi uspijevaju odraditi Camino i sa 30 eura ili manje, sve ovisi gdje noćite", kaže.
"Mislim da u svakodnevnom životu čovjek s Camina ponese veliku smirenost, puno veću prisutnost u životu, jasnije prioritete što je važno, i nekakav je osjećaj da je čovjek nakon toga pod nekakvih staklenim zvonom. Istraživanja na hodočasnicima su pokazala da su efekti pozitivni, a da izostanak anksioznosti ili bilo čega sličnoga traje i do 12 mjeseci", rekao je Trupčević.
