Okusi naših baka i djedova, oni sa sela, vratit će mnoge u sjećanja djetinjstva, probuditi najljepše uspomene. No pomalo se zaboravljaju, kao i recepti kako se radi domaća zimnica ili ono "nešto naše".
Na Danas.hr-u u serijalu u suradnji s prof. dr.sc. Ivom Grgićem, akademikom i profesorom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, donosimo recepte kako pripremiti svoj svježi sir, kako napraviti slatke mazalice od sezonskog voća, ukiseliti ciklu, vlastite domaće kobasice ili krvavice.
Ovo puta donosi nam priču djetinjstva i recepte s raštikom koja je spasila mnoge od gladi, a danas je kraljica zimskog tanjura puna dobrih nutrijenata.
Prof. Ivo Grgić i njegova priča s receptom za raštiku:
"U čudu me pogleda doktor Baković iz KB Dubrava kada sam mu spomenuo sljedeću priču i recept za sirotinjsko, ali zdravo jelo. Znam da je, onako od oka, zaključio da sam oko stotice, a ja mu nisam rekao istinu zbog opasnosti da me ne stavi na neku dugu listu "mršavljenja i čekanje dogovorene neophodne operacije“.
Je da ni on ne djeluje kao asketa u jelu, ali on je ipak doktor i zna što je dobro. Barem za njega samoga.
Ideja za novi uradak mi je došla gledajući doček rukometaša te navođenje od kuda su oni, ili njihovi roditelji, porijeklom. U tim krajevima se do nedavno glasovir čuo samo u crkvama, a obilatiji obrok je bio nedjeljom, a češće od vremena od kada su se zaputili u "Minken" i ostala njima strana mjesta. Ali i mene sve to vrati u vrijeme upoznavanja "lijepa li si...“.
Škrto, surovo i onda - raštika!
Odlazak u Pokrovnik kod kuma Jere i njegove mame Bile, a ne Bele, kako rekoh nedavno, bilo je upoznavanje sa škrtom Dalmatinskom zagorom i ljudima velikog srca. Sve se dijelilo, najčešće s beštijama, divljim kao što su lisica i vuk, a dio s domaćim, ovcama i kokošima. Je da su ove domaće beštije, sam eutanazirane ili i prerađene, na kraju završile i kod prijatelja ili kod poroda koji je dolazio samo kada je imao što od svoje i odnijeti.
A Hercegovinu smo supruga Mirjana i ja upoznali preko Međugorja te onda i razumjeli pjesme Mate Bulića, isto kao i po malo surovo ponašanje mojih prijatelja iz tog podneblja.
Jednima i drugima, Hercegovini i Zagori, je zajedničko škrto, surovo okružje, bogobojaznost i raštika! Danas je to područje velikih kuća s bazenima, Mercedesima u dvorištu, sve manje domaćih beštija jer i ljudi su nestali pa kuće često služe kao spomenici kajanju zbog odlaska. I tako sve dok se ne ulovi neki tuđinac, voljan da plati odmor u njima, daleko od svakodnevne buke.
Nekad hrana za životinje
A raštika, koju se ne samo u mome kraju više smatralo hranom za živinu, dohranila je mnoštvo kršnih momaka i cura. Naravno da se tada nije znalo, a i danas mnogi ne znaju, koliko je zdrava.
Raštiku negdje znaju i kao rašćika, raštan čak i kao zelje, i ona je dvogodišnja biljka. Neke, kao i Dalmatinci i Hercegovci, naraste do 2 metra. Uzgaja se kao povrtna kultura, a u zadnje doba se udomaćila i na kontinentu, kao npr. na Grgić gruntu.
Zahvalna je za uzgoj, dobro podnosi i visoke i niske temperature, može i na škrtim tlima, ali naravno da voli ona bogatija gdje imamo stajnjaka i dodatnih hranjiva.
Jedna od najzdravijih biljaka
Raštika je mnoge spasila od gladi. Ali i izliječila kao što su pokojna Mara, pokojni Jozo, pokojni Mile i mnogi drugi. Jer je ona jedna od najzdravijih biljki na svijetu. U njoj su vitamini A, B, C i E, velika količina kalcija, antioksidansa luteina i zeaksantina. Bogata je cinkom, manganom i folnom kiselinom.
Pomaže kod mnogih tegoba kao što je visoki krvni tlak, ali i jača kosti, dobra je kod trudnoće, dobra za srce, oči, smanjuje rizik bolesti srca i pomaže u prevenciji raka jajnika.
Nakon ovoga strah me je od golemog skoka cijene raštike te da je neki ne bojkotiraju. Ili, možda bi bilo bolje da je zasade, barem na balkonu, rekao bi ministar, znate već koji.
A u Grgić kuhinji se raštika pripravlja na dva načina.
Raštika kao varivo
Najčešće raštiku pripremamo kao varivo, po domaći na ćušpajz. Za to nam je potreban list svježe ubrane raštike bez peteljki, krumpir, luk, češnjak, rajčica svježa ili iz konzerve, sol, maslinovo ulje, crvena mljevena paprika, prosušena nadimljena svinjska rebra. Kao što vidite, skoro sve možete imati svoje, ali dobro dođe i poklon od nekih kojima nije teško raditi na okućnici. Proizvodnju većine toga smo već opisali.
Priprema jela je vrlo jednostavno. Luk narežite na kockice i dinstajte na lagano. Nakon par minuta dodajte špek koji ste već narezali na manje komade kao i mrkvu te krumpir. Dok se sve krčka, dodajte žlicu slatke crvene paprike.
Prije dobro ispranu raštiku izrežite na trake, ubacite u lonac te ulijte vode računajući da će dio tijekom kuhanja ispariti odnosno da gustoća variva bude po vašoj želji. U Grgić kuhinji dodamo jušnu žlicu pasirane rajčice te neizbježnu Vegetu.
Raštika se polako kuha dok mi raspravljamo o novim ministrima, pazeći da desetak minuta prije kraja, po potrebi dodamo soli, te na kraju malo djevičanskog maslinovog ulja i usitnjenog češnjaka.
Stol je već pripremljen i želimo vam dobar tek!
I nakon nekoliko pijata raštike osjećat će te se bolje, poletnije i potražiti ideje za nove složence s raštikom. Pa bila to i raštika sa suhom ovčetinom ili raštika uz janjetinu.
Osim toga, raštika je izvrsna i na lešo, kao dodatak uz ribu. U veći lonac ulijte vodu, pa kada prokuha ubacite očišćene i po mogućnosti mlade listove raštike i posolite. Kada je raštika skuhana, procijedite je, vratite u lonac i ubacite prije na kockice usitnjen češnjak i dodajte maslinovo ulje. Sve je gotovo za desetak minuta.
A ima i onih kojima će se svidjeti sarma s raštikom, nekome raštika na bijelo s noklicama ili raštika s rižom, ali i kao dodatak drugim povrtnicama za cijeđeni sok ili slično što vam dođe na pamet. Možda i pita zeljanica, odnosno pita od raštike.
Može i u zamrzivač
A ako imate viška raštike, možete je obariti te staviti u zamrzivač za neku drugu prigodu.
Iako je slogan Grgić hiže „ne poklanjamo niti prodajemo“, to ne važi i za Josipa koji se kliče Zec, rodom iz Grabovice stalno nastanjenim na prvom katu na Bukovačkoj cesti, koji je mnoge dane poklonio Grgićima u izgradnji njihovog novog doma u Posavskim Bregima.
On je izuzet od oštrih sankcija i bojkota koji bi imali ali ne bi delali. Uz sve dobro što se u raštiki nalazi, Zeca ne spašava da dnevno ne troši 18 boba, različite veličine i boja, nikako ne spoznajući čemu služe. Kako nam Zec još treba, jer se kuća kao katedrala nikada ne završava, neka ipak dođe po svoj dio rašćike, kako je on zove."
POGLEDAJTE VIDEO Iz grgićeve kuhinje: Recepti i priče koje mirišu na tradiciju i djetinjstvo!
