Okusi naših baka i djedova, oni sa sela, vratit će mnoge u sjećanja djetinjstva, probuditi najljepše uspomene. No pomalo se zaboravljaju, kao i recepti kako se radi domaća zimnica ili ono "nešto naše".
Na Danas.hr-u u serijalu u suradnji s prof. dr.sc. Ivom Grgićem, akademikom i profesorom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, donosimo recepte kako pripremiti svoj svježi sir, kako napraviti slatke mazalice od sezonskog voća, ukiseliti ciklu, vlastite domaće kobasice ili krvavice.
Ovo puta donosi nam priču djetinjstva i recept svoje susjede Marice za nedjeljni ručak. Stara kokoš koja se mjerkala je li već svoje s jajima "dala", pa bi postala odabranica bogatog stola i obiteljskog ručka.
Ivo Grgrić:
"Sudbina ili Božja volja, rekla bi moja pokojna Baba Anđa, dok bi djed Anto mjerkao prazni čokanj. U
sebi je mislio da je trenutak kada ne mogne popiti čokanj rakije i zapaliti duhan u svojoj progorjeloj
luli, odlazak na onaj svijet, s Bogom ili sudbinom, svejedno. I bi tako jednog sumornog jutra nesretnih ratnih godina, u zagrebačkoj bolnici daleko od svoje kuće, daleko od svoje Jošave.
Tako i nas, suprugu Mirjanu i mene, sudbina ili Božja providnost uputi u Posavske Brege, koji jesu
sve ali nisu bregoviti. I puno je „naših“, pa tako brzo napučismo selo, birtiju, crkvu ali bogme i lokalno groblje da bi se Posavski mogli sada zvati i Bosanski, što baš i ne bi razveselilo malobrojne
starosjedioce, posebno dobrog Ivicu Gušteka.
Nama se posreći da dobismo divne susede, po mome komšije, kao što su Andrijana i Šile, Melita i
Joža, Helena i Miljenko. Ipak smo se najviše usrećili našom Maricom i Milkom, prve susede preko
razrovane ceste, čije bi uređenje trebalo gotovo biti prije lokalnih izbora.
Marica, koja fala Bogu ubrzo navršava samo 90 godina, nerijetko špota svoju kćer Milku opetujući
svakodnevno „zar opet pevanje u crkvi, zar opet miša pa nije nedelja...“.
Dobroćudna Marica je enciklopedija za sva događanja od Martinske Vesi do Posavskih Brega, od onog do ovog rata ali i svih poraća. I tako Marica i ja sjedimo blizu prozora da nam netko ne promakne cestom, i spominjemo se o bivšim vremenima.
Ja nju dobro čujem, ona mene kak-tak. I priča kak' je kao curica posljednji puta vidjela oca kada je mahnuo i kada su ga odveli negdje, na put bez povratka. I kako je njen muž mlad od srce otišao, ali i kako je završila kod svoje Milke u Bregima.
Nedjeljna kuhinja domaćice Marice
Marica je nekada bila i odlična kuharica, domaćica, a bogme na seoskim zabavama i plesačica, ali je
Pokojni „bil malo ljubomoran“. Priča mi o običajima i kako je kao mlada snaha sve delala, posebno u
kuhinji. A što bi se za nedjelju spremalo, priupitah je.
I krenu Marica o jelima, ali mene je kopkalo što se jelo kada se „nije imalo“. U tom trenutku jedna se
od posavskih kukmastih kokica na dvorištu oglasi da je došlo novo jaje i sjeti se Marica: stara kokoš.
Ne zaboravi Marica pripomenuti da bi dobro došao i pijetao, ipak rjeđe jer ih je manji broj i ljepotan
se žrtvovao samo u specijalnim prilikama.
Reče Marica da deset kokica po zimi pozoba kuruze kak' jedan pajcek. U ostala je godišnja doba lakše jer je trave, glista, a malo se hrane ukrade i od svinja. Ali se kod njih uvijek pazilo koliko je nesilica i koja je na izmaku s jajima, smiješila joj se posebna čast žrtvovanja za nedjeljni objed.
Subotom se označila kojoj je došao 'kraj'
Subotom bi se već označila kojoj je došao kraj i nedjeljom ujutro, prije osuđena kokica, bi bila
eutanazirana, rečeno po današnji. Već je voda proključala i kokoš bi brzo ostala bez perja. Iznutrice bi se na ugrijanoj ploči šparheta spekle ili na tavici s malo masti, a to bi podijeli najstariji i najmlađi
ukućani. U to dob nije bilo ručnog sata, samo vekerica, i već je bilo vrijeme za obući se svečano,
misno, pa bi se požurilo.
U poveći lonac bi se stavila kokoš, zatim dolilo vode koja se malo posolila i upozorilo neko čeljade,
koje ostaje doma, da pazi da ne pokipi.
S krumpirima u peći na drva
I kada se čuje crkveno zvono da je bogoslužje pri kraju, da se lonac skloni na stranu. Dodatna je zadaća bila da se krumpir očisti i nariba na ribežu. Kada bi Marica došla iz crkve, prvo bi tepsiju podmazala s mašću, u bogatija vremena s uljem, stavila krumpir prije toga malo posoljen, da u tepsije bude debljine oko 3 cm, moglo je i deblje ako je više čeljadi, kokoš usitni na komade i pažljivo posloži po krumpiru. I sve bi se stavilo u rol peći na drva koja je bila dobro zagrijana.
Poslije se pojavila i riža, ali ju je trebalo kupiti, a penezi baš i nije bilo preveć.
A voda od kokoši bi se po potrebi još dosolila i ubacilo kukuruznog brašna, pazeći da ne ispadne na
kraju palenta. I polako bi se kuhalo, a kada se provjerilo je li gotovo, lonac bi došao na stol.
A za to vrijeme bi se provjerila tepsija i za pola sata se kućom širio divan miris domaće hrane. Uz to bi išao pšenični kruh, nedjelja je, i neki dodatak, salata, cikla ili što bi se već našlo odnosno prispjelo u vrtu.
Naravno, danas su bogatija vremena te unatoč prosvjedima „svi protiv svih“, pun je frižider i kuhinja
dodataka. Zbog toga, ako vam ručak izgleda malo siromašan, možete ga obogatiti.
Ako vam se stara kokoš ne čini prihvatljivom, pokušajte „pronaći“ domaći picek, a ako i to ne de
dobro dođe i onaj poklonjen od Vlade, te usput kupite i nešto iznutrica, ne previše.
Juha je bogatija ako iznutricu iskoristite kao dodatak juhi, ali svakako pridodajte malo i povrća kao što su mrkva, peršin, celer te nekoliko ploški luka pečenog na ploči štednjaka. Da se ne raskuha, povrće dodajte kada je kokoš na pola kuhana. Kada izvadite kokoš, juhu procijedite, povrće isperite u hladnoj vodi i vratite nazad. U međuvremenu, u drugoj zdjeli skuhajte rezance i stavite skupa kuhati s povrćem, pazeći da ne proključa.
Samo na par minuta. Naravno, žličica sušenog začinskog povrća daje posebnu užitnost. A nedjeljom bi se čak i djeci dozvolilo da kušaju domaće belo, u kraju odakle je Marica se pio Škrlet ili
Graševina.
Voda nije bila zdrava, kuća je bila tik uz Savu. A za mineralnu se nije imalo penez.
I tako Marica ispripovijeda svoju mladost, malo maknu maramu s lijevog uha da njena najbolja kćer
Milka, zvana Mili, popravi vječno nevaljali slušni aparat.
Obeća Marica da će na proljeće pripremiti nedjeljni obed, kak nekad. I to u svojoj 91. godini, ako Bog da.
Na kraju nekoliko crtica o hrvatskom peradarstvu u kojemu dominiraju kokoši nesilice i tovljeni pilići, brojleri.
Sve manje pilića i jaja
Zadnjih godina i kod njih bilježimo smanjenje, posebno tovljenih pilića, te smo 2023. godine
imali 2,8 milijuna kokoši i 7,1 milijun tovljenih pilića.
I kod proizvodnje jaja bilježimo smanjenje te je 2023. godine proizvedeno oko 650 milijuna komada. Uzgajivači peradi upozoravaju na stalni rast troškova, posebno hrane, a još više na neuređeno domaće tržište. Zbog toga im je ideja izgradnje peradarnika ukrajinskog investitora, o čemu se malo priča, a tiho na tome radi, čini ne neozbiljna nego vrlo opasna za njihov opstanak.
Većina perad je koncentrirana u manjem broju velikih proizvođača, ali je još uvijek prisutno držanje
za vlastite potrebe. Statistički broj bi trebali korigirati za desetka posto te tako i samodostatnost kod mesa peradi i kokošjih jaja.
Inače, službeno smo kod mesa brojlera u manjku oko 10% a kod jaja oko 20%. U držanju kokoši i pilića su prisutna dva tipa držanja i to kavezni, pretežno, te podni s manjim udjelom.
Držanje na otvorenom je ugrožen pojavom bolesti od kojih je najprisutnija «H5N1 Virus» poznatiji
kao ptičja gripa.
Da smo pojeli kiflicu po receptu ministra, možda bi nam zapela u grlu, jer ovako stvari s cijenama danas stoje... Lijepo piše – katalog od 15. siječnja 2020. i u njemu paket jaja. Ljudi su gledali na svaki euro (onda i kunu), a u katalogu je pisalo: jaja klase M, trgovačka robna marka, ništa markirano, i cijena – 11,99 kuna po pakiranju. Ali dobro je, na akciji su bila 8,99 kuna. Tko bi to danas na prste preračunavao, pa je bolje uzeti digitron i izračunati. A on kaže: ta su jaja na akciji bila 1,19 eura, ili po punoj cijeni 1,59 eura. Tko ima slabo srce, neka ne gleda ista jaja danas, jer sada na pakiranju stoji puna cijena od 2,65 eura.
Kod kokoši imamo mnoštvo autohtonih pasmina od kojih je najpoznatija kokoš hrvatica. Ali tu je i
Posavska kukmasta kokoš, Istarska kokoš, Hrvatska patuljasta kokoš, Međimurska kokoš, Križevačka kukmata kokoš, Dalmatinska kokoš, Šokačka živičarka te Patuljasta posavska kukmasta kokoš.
Možda sam neku i zaboravio, ali i ove ukazuju na bogatu peradarsku tradiciju koju moramo čuvati ali i iskoristiti za bolje pozicioniranje na sve izazovnijem tržištu hrane.
POGLEDAJTE VIDEO Iz Grgićeve kuhinje: Recepti i priče koje mirišu na tradiciju i djetinjstvo!
