MUP provodi mnogobrojne akcije, a jedna od njih je akcija "Manje oružja, manje tragedija". Odnosno, dobrovoljna predaja eksplozivnih sredstava koja uključuje automatsko vatreno oružje, vatreno oružje skriveno u drugim predmetima, vojne projektile s eksplozivnim punjenjem, eksplozivno oružje i njegove dijelove.
Građani sve to mogu predati bez ikakvih sankcija. Novinari Novog lista razgovarali su s voditeljem protueksplozivskog odjela PU Primorsko-goranske - Krunom Kaurićem. On je u svom dugogodišnjem stažu bio svjedok mnogih nezamislivih situacija.
"Kod vraćanja oružja iz 'kućnih zaliha', bilo je različitih situacija u kojoj su građani vraćali opasna eksplozivna sredstva, a jedan od zanimljivih slučajeva bio je u Crikvenici. Pozvani smo u obiteljsku kuću jer je gospođa u podrumu našla jednu 'čudnu napravu' koja je pripadala njezinom preminulom suprugu. Kada su djelatnici protuekplozivskog odjela došli na mjesto poziva, zatekli su bombu koju je gospodin držao više od pedeset godina, a njemu je ta bomba služila da 'ravna čavle'. Najveća sreća je u tome što sve te godine nije došlo do aktivacije", prisjetio se Kaurić.
Pozovite stručne osobe
On je istaknuo da svako nailaženje na takvu vrstu ekplozivnih sredstva treba prepusti stručnim osobama, kako ne bi došlo do tragedije.
"Odmah treba pozvati policiju", kazao je Kaurić.
Kurić je ispričao kako ne vraćaju ljudi samo oružje skriveno u kućama već je oružje svuda oko nas.
"Tako smo u popodnevnim satima 28. srpnja 2010. dobili poziv od radnika koji su izvodili radove na današnjem ZTC-u da su prilikom kopanja bagerom naišli na 'čudnu napravu'. Obavijestili su policiju, a mi smo dolaskom na teren utvrdili se da radi probojnorazornoj mini iz II. svjetskog rata koja je težila 250 kg, a sastojala od dva upaljača, prednjeg i zadnjeg", kazao je Kaurić za Novi list.
Morali su napraviti elaborat
Djelatnici protuekplozivskog odjela morali su napraviti elaborat samo kako bi izvadili minu, a morao se i osigurati siguran prijevoz mine kroz grad.
Građani iz obližnjih zgrada koje su se nalazile u izračunatom radijusu moguće štete, morali su napustiti svoje domove prilikom vađenja mine.
"Nakon što smo napravili mjere predostožnosti, kolega i ja krenili smo sa izvlačenjem bombe. Nakon što smo je uspješno izvadili, morali smo je odvesti na što sigurniju lokaciju kako bi ju mogli uništiti. Krenuli smo u noćnim satima, kolona se kretala Petrolejskom cestom, sve do lokacije za uništavanje. Vozili smo 20 km/h do odredišta, pa smo tamo stigli tek pred zoru. Odmah smo je 'uništili', prisjetio se Kaurić zadnje velike operacije svog odjela, a odvijao se u centru Rijeke.
Uvijek treba biti oprezan u prirodi
Jako su česti slučajevi da se pronalaze neeksplodirana sredstva te uvijek treba biti oprezan u prirodi. U Primorsko-goranskoj županiji česti su takvi pronalasci. Čak se mogu pronaći i na morskom dnu.
Tako se jedan od slučajeva dogodio na Rabu kada je jedna brodica u svojoj mreži dovukla protubrodsku minu težine 340 kilograma.
"Pronašli smo i osam mina u Riječkoj luci koje su najvjerojatnije dovukle plivarice i samo spustile na dno. Kada su ronioci išli vidjeti te mine, on su bile posložene jedna do druge. Zna se dogoditi da ljudi u strahu jednostavno samo tako puste, pa i ovim putem želim napomenuti, da nas pozovu bez straha od sankcija, kako ne bi došlo do tragedije", upozorio je Kaulić za Novi list.
