Nakon tragedije na Pagu gdje je otac s balkona bacio svoje četvero djece utrostručio se broj žurno izuzete djece, piše u petak Jutarnji list, navodeći da je paški slučaj bio okidač za Centre za socijalnu skrb.
Jesu li djeca koju je otac posljednjeg dana veljače bacio s balkona unajmljenog stana na otoku Pagu trebala ranije biti izdvojena iz te obitelji i zbrinuta u domu ili udomiteljskoj obitelji pitanje je koje se najčešće postavlja tijekom bezbrojnih rasprava o sudbini četvero teško stradale djece, piše Jutarnji list u broju od petka.
Jednoznačni odgovor, navode, na to pitanje ne postoji, no čini se da su socijalni radnici nakon "slučaja Pag" mnogo oprezniji i mnogo manje spremni na rizik: statistički podaci prikupljeni od polovice centara za socijalnu skrb pokazuju da je broj djece koje su centri žurno izdvojili iz obitelji dva tjedna nakon paške tragedije tri i pol puta veći od broja žurno izdvojene djece u dva tjedna koja su prethodila nasilju na Pagu, objavio je Jutarnji list.
Konkretno, u posljednja dva tjedna veljače iz obitelji je na području 36 centara za socijalnu skrb žurno izdvojeno 8 djece, a u prva dva tjedna ožujka njih 27. Prosjek žurno izdvojene djece u dva tjedna nakon paške tragedije trostruko je veći i od višegodišnjeg prosjeka svih (ne samo promatranih 36) 80 centa socijalnu skrb.
"Nakon ovakvih događaja obično se poveća pritisak na centre za socijalnu skrb u smislu poduzimanja mjera u obiteljima. Prije svega, poveća se broj prijava institucija, zdravstva i školstva, ali i građana. Bilo bi dobro kad bi takva budnost i inače bila prisutna u društvu", kaže za Jutarnji Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, koja upravo tom povećanju prijava pripisuje i povećanje izricanja mjera žurnog izdvajanja djece.
Ističe kako većinu prijava o mogućem zanemarivanju ili zlostavljanju djece dobivaju od policije, dok su ostale institucije, osobito zdravstvene, prilično indiferentne.
"Liječnici nisu skloni prijavljivanju osim kad moraju, vrlo rijetko ćemo od njih dobiti neku ranu intervenciju. Škole su nešto agilnije, ali i njihovi su stručnjaci često skloni okrenuti glavu, jednako kao i građani: budimo iskreni, svi znamo gdje dijete noću plače zato što je bolesno, a gdje zato što je problem puno veći", kazala je Karačić za Jutarnji list.