U usvojenom Zakonu o koncesijama nalaze se i odredbe zbog kojih se već upozoravalo da sustav koncesiaj sa sobom nosi veliku mogućnosti zloupotrebe javnih dobara, već viđenih u nekim slučajevima kakav je, recimo, bio onaj nedavni s plažom Zlatni rat u Bolu na Braču, koji je potom okupio građansku inicijativu Pokret otoka, najglasniju u borbi protiv donošenja ovakvog zakona.
Tri loše stvari dosadašnje prakse s koncesijama
Deutsche Welle piše kako pri donošenju Zakona o koncesijama nije uvaženo stajalište da bi o koncesioniranju lokalnih resursa trebale odlučivati domicilne zajednice putem svojih predstavnika, već su ovlasti zadržane na višim i daljim instancama. Omogućeno je hipotekarno opterećivanje resursa, kao i netransparentno poslovanje na njihovu štetu, otvaranjem prostora za nepouzdane subjekte.
Napominje se kako su time udaru izložena i javna dobra poput luka, plaža, polja, voda i energetskih izvora, dok su donekle zaštićene tek šume.
Sociolog i profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu, Josip Kregar vidi tri negativna elementa u dosadašnjoj praksi s koncesijama.
"Prvo, činjenica da se i ranije za pojam takvih ugovora primjenjivalo razne odnose koji nisu ništa drugo doli prikrivena privatizacija. Drugo, građani su bili loše ili nikako informirani, pa su u procesima koncesioniranja sudjelovali uglavnom kroz demonstracije. Time je pričinjena šteta demokraciji, jer se koncesionirana dobra itekako tiču lokalnog stanovništva. Ono bi zato moralo sudjelovati i u odlučivanju i u permanentnom nadzoru koncesioniranih dobara", kazao je Kregar za Dutsche Welle dodavši pod trećim da bi pažnju trebalo posvetiti pitanju cijene pojedine koncesije, budući da su javni ugovori često bili nedostupni javnosti ili proglašavani poslovnom tajnom.
Malo sumnjivog interesa i dosta novca
"Investitori su često i preprodavali pravo na dobro koje koncesioniraju; zacijelo ste primijetili da je to više nego očit problem i u postojećem zakonskom tekstu. Pokazalo se da se itekako imamo osnove plašiti takvih situacija u lokalnim sredinama, gdje se uz malo sumnjivog interesa i dosta novca može provesti takoreći sve, od uzurpiranja plaže na Jadranu do eksploatacije nekog vodotoka u Lici za dobivanje energije", smatra Kregar.
Dubrovački gradski vijećnik Ljubomir Nikolić, iz kandidacijske grupe 'Srđ je grad' smatra da ovaj zakon regulira pitanje svih koncesija i spram drugih zakona postavlja se kao nadređen te će tako omogućiti i koncesioniranje vodnih izvora, sustava energetske opskrbe i sličnog.
"Strahujem da nam se ne dogodi efekt 'kuhane žabe' koja ne shvaća da temperatura vode raste i da će umrijeti. Kad shvatimo da smo izgubili vodu i prostor, zakon će već dugo biti na snazi i sve će biti legalno", kaže Nikolić za Deutsche Welle.
Izostala javna rasprava, isključeni gradovi i općine...
On ističe kako su iz postupka odlučivanja prilikom donošenja spornog zakona bili isključeni gradovi i općine, a izostala je i javna rasprava.
Nikolić navodi i neke konkretne zamjerke. Primjerice, da biranje koncesionara temeljem najviše financijske ponude može dovesti do veće cijene proizvoda ili usluge za lokalno stanovništvo i onemogućavanja pristupa javnom dobru.
"U Dubrovniku je cijela obala praktički već koncesionirana. Trenutno nema zatvorenih koncesija koje bi lokalnom stanovništvu onemogućile korištenje pomorskog dobra. No imamo slučajeve neprimjerenog korištenja postojećih ugovora", kaže Nikolić navodeći primjere koncesionara koji radi svoga profita ometaju sve građane koji nisu ujedno i - mušterije. To, kaže on, rezultira nizom konflikata koji narušavaju javni prostor i kvalitetu života.
a plaže?
