Vlada je nedavno najavila sustavno rješavanje problema dugovanja bolnica prema veledrogerijama koji su u koronakrizi eskalirali te prema posljednjim dostupnim podacima iznose više od 4,2 milijarde kuna.
Najnovija analiza Instituta za javne financije pokazala je da je ukupna potrošnja na lijekove u Hrvatskoj od 2014. godine do danas skočila s pet milijardi kuna na 7,6 milijardi. Od toga je HZZO 2014. financirao 3,9 milijardi, a 2019. 5,6 milijardi.
Prema nedavnom dogovoru predstavnika Vlade i veledrogerija, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) bolnicama će uplatiti 500 milijuna kuna iz Državne riznice s ciljem podmirenjadijela dugovanja veledrogerijama koje sve dulje čekaju svoj novac. Najesen se razgovori o dugoročnom modelu rješavanja ovog dugogodišnjeg problema nastavljaju.
Već je ustaljena praksa da bolnice gomilaju dugove, a veledrogerije strpljivo čekaju (i dočekaju) intervenciju Ministarstva financija, navodi se u analizi Instituta za javne financije koji je i prije dvije godine objavio analizu tržišta lijekova i financijskog položaja farmaceutskih kompanija, kada je naglašeno da bolnice moraju smanjiti dospjele nepodmirene obveze racionalnim poslovanjem, ali i da je potrebno obaviti analizu poslovanja poduzeća iz područja veleprodaje i maloprodaje lijekova (osobito ljekarni).
Prema preliminarnim podacima za 2019. godinu, ukupna potrošnja lijekova iznosila je 7,6 milijardi kuna. Izdaci HZZO-a za lijekove, prema objavljenom godišnjem izvješću, bili su 5,6 milijardi kuna.
Bolnice troše oko 40 posto vrijednosti lijekova
Izvješće HALMED-a pokazalo je da je potrošnja lijekova u promatranom razdoblju rasla, a naročito je velik porast udjela posebno skupih lijekova u ukupnim izdacima HZZO-a za lijekove (s 16% u 2014. na 34% u 2019.). Udio izdataka za lijekove HZZO-a u ukupnim rashodima HZZO-a za zdravstvenu zaštitu povećao se s 19% na 24%, a udio ukupne potrošnje lijekova u BDP-u porastao je s 1,5% na 1,9%.
Nadalje, oko tri četvrtine ukupne vrijednosti potrošnje lijekova odnosi se na izdatke za lijekove koje financira HZZO dok je udio izdataka za bezreceptne lijekove u ukupnoj potrošnji lijekova u 2018. bio 8%.
Bolnička potrošnja lijekova čini oko 40% ukupne vrijednosti potrošnje lijekova (prema podacima za 2018.), a najveći porast potrošnje u 2018. zabilježen je za lijekove za liječenje zloćudnih bolesti i imunomodulatore - činili su jednu četvrtinu ukupne potrošnje za lijekove.
Porast izdataka za posebno skupe lijekove ne iznenađuje jer se na tržištu javlja sve veći broj novoregistriranih inovativnihlijekova koji su vrlo skupi, a HZZO ih sve više uvrštava na listu lijekova koji se financiraju iz obveznog zdravstvenog osiguranja, navodi se u analizi. Ujedno raste i broj korisnika tih lijekova. Svim će zemljama u budućnosti biti izazov omogućiti ih pacijentima, a ujedno pritom i obuzdati porast rashoda te osigurati da odabrani lijekovi imaju dobre kliničke rezultate u odnosu na potrošen novac, odnosno da je njihova primjena opravdana.
IJF navodi i da gledano u međunarodnom kontekstu, potrošnja lijekova u Hrvatskoj prema podacima OECD-a (koji ne sadrže bolničku potrošnju što iskrivljava sliku i položaj Hrvatske) na dnu zemalja Europske unije s 388 USD po stanovniku (prema paritetu kupovne moći).
Samo Danska ima manju potrošnju (339 USD), a na vrhu ljestvice je Njemačka s 844 USD po stanovniku. Danska i Nizozemska prema gospodarskoj razvijenosti odudaraju od skupine zemalja s najmanjom potrošnjom, a obje su ujedno provele i mjere racionalizacije potrošnje lijekova.
No, analizira li se udio potrošnje lijekova u ukupnim rashodima za zdravstvo (također bez uključivanja bolničke potrošnje lijekova), tada je Hrvatska u gornjem vrhu ljestvice s relativno visokim udjelom od 21%. Prednjači Bugarska, a na dnu su opet Danska i Nizozemska.
Kako smanjiti porast potrošnje na lijekove?
Porast potrošnje lijekova sam po sebi nije problem. Potražnja za lijekovima raste zbog sve raširenijih kroničnih bolesti, starenja stanovništva i pojave novih mogućnosti liječenja. No, važno je istražiti kako optimalno koristiti sredstva za lijekove, odnosno provjeriti efikasnost lijeka u odnosu na njegovu cijenu, a to je cilj farmakoekonomike koja u Hrvatskoj nije dovoljno razvijena.
Prema istraživanju na uzorku zemalja OECD-a, moguće mjere ograničavanja porasta potrošnje lijekova su: 1) smanjivanje proizvođačkih cijena lijekova; 2) rezanje veleprodajnih i maloprodajnih marži; 3) veća participacija korisnika u plaćanju cijene lijeka; 4) revidiranje načina određivanja cijene lijekova; 5) praćenje učinaka lijekova i uzimanje toga u obzir prilikom ponovnog određivanja cijena; 6) prebacivanje na generičke lijekove kad god je moguće, itd.
Osim navedenih preporuka za Hrvatsku je osobito važno i da HZZO počne objavljivati više detaljnih podataka o rashodima za zdravstvenu zaštitu - ponajprije bolničku. Također je potrebno istražiti tržište posebnoskupih lijekova i provjeriti u kojoj se mjeri koriste generički lijekovi koji su troškovno efikasniji. S obzirom da Hrvatska ne stoji dobro prema zdravstvenim pokazateljima poput stope smrtnosti od raka i kardiovaskularnih bolesti, čini se kako je ključno više raditi na ranom otkrivanju i prevenciji bolesti, što bi također utjecalo na visinu potrošnje lijekova.
Pravo pitanje nije trošimo li previše ili premalo nego trošimo li učinkovito, a ranije je istraživanje pokazalo kako postoje brojne neučinkovitosti u hrvatskom zdravstvu, zaključuje se u analizi Marijane Bađun s Instituta za javne financije.
