Movember je mjesec muškog zdravlja ili javnozdravstvena akcija pokrenuta 2004. godine, kojom se muškarce diljem svijeta poziva da puštanjem brkova kroz mjesec studeni sudjeluju u globalnom pokretu skretanja pozornosti na važnost preventivnog urološkog pregleda za svakog muškarca bez obzira na njegovu životnu dob.
U okviru javnozdravstveno-edukativne inicijative Health Hub-a "Riješimo muški problem!" koja se provodi kao podrška Movember-u i prioritizaciji teme raka prostate, Maja Drežnjak Madunić sa Zavoda za onkologiju KBC Osijek s nama je podijelila važne poruke o probiru, ranom otkrivanju i suvremenom liječenju ovog "muškog" problema, naglašavajući svim muškarcima: "Vaše zdravlje je vaša super moć, koristite je mudro!"
Možete li s nama podijeliti statistiku raka prostate kao "muškog problema" diljem svijeta?
Prema podacima iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, karcinom prostate je najčešći tumor kod muškaraca u Hrvatskoj, te čini 19 % svih karcinoma, što je značajan zdravstveni problem. Učestalost ove bolesti snažno je povezana s promjenama u medicinskoj praksi i povećanom upotrebom PSA. Nakon 50. godine života incidencija naglo raste, a "pik" pojavnosti je dob od 70 do 74 godine. Prosječna dob u trenutku dijagnosticiranja je 66 godina. U 2020. godini rak prostate ostaje treći najčešći tumor nakon raka pluća i debelog crijeva, a drugi po smrtnosti nakon raka pluća. To je najčešće otkriveni rak u više od 50% zemalja u svijetu. Prema najnovijim dostupnim podacima, rak prostate je najčešći oblik raka dijagnosticiran kod muškaraca u Velikoj Britaniji, posebno među muškarcima u dobi iznad 45 godina.
Stope incidencije općenito su tri puta veće u razvijenim zemljama nego u zemljama s niskim dohotkom kojima pripada većina zemalja srednje Europe. Pojavnost raka prostate u Hrvatskoj (sa stopom od 122,1 na 100.000 stanovnika) ispod je europskog prosjeka koji iznosi 153,9 na 100.000 stanovnika, te je pokazatelj da nešto s našim sustavom informiranja i probira treba promijeniti. Ukoliko se bolest otkriva u uznapredovalim fazama kada više nije ograničena samo na prostatu uspješnost liječenja je lošija te je trošak liječenja značajno skuplji. Iako nema pouzdanih podataka o zastupljenosti PSA testiranja u Hrvatskoj, osnovni epidemiološki parametri pokazuju da postoji prostor za poboljšanje ukupne prognoze i rizika povezanih s rakom prostate u hrvatskoj populaciji.
Rak prostate u Hrvatskoj je na trećem mjestu po mortalitetu što je iznad prosjeka EU-e. U Hrvatskoj je stopa smrtnosti (40 na 100.000 stanovnika) od raka prostate viša od prosjeka Europske unije koji iznosi 32,1 na 100.000 stanovnika.
Od 2010. do 2014. godine preživljenje pacijenata s rakom prostate u Hrvatskoj iznosilo je 80,9 %. Za usporedbu, petogodišnja stopa preživljenja za susjedne zemlje poput Slovenije i Italije iznosi 85 % , odnosno 89,5 %. Time je Hrvatska među 5 zemalja EU s najnižim petogodišnjim preživljenjem od raka prostate. Više puta treba naglasiti ako se rak prostate otkrije u ranoj fazi kao i kod drugih malignih oboljenja, postoji mogućnost izlječenja te se nuspojave liječenja mogu lakše kontrolirati. Međutim, ako se otkrije prekasno, može imati ozbiljne posljedice na život pacijenta i njegovu obitelj. Liječenje i skrb u uznapredovaloj fazi su skupi i postavljaju značajne zahtjeve pred zdravstvenu službu.
Kako ocjenjujete danas dostupnu dijagnostiku u Hrvatskoj i može li se postupak ranog otkrivanja poboljšati?
Dijagnoza raka prostate i odgovarajući stadij igraju temeljnu ulogu u kliničkoj skrbi i njezi bolesnika. Potrebno je poboljšati razinu svijesti muškaraca o raku prostate i PSA testiranju te im omogućiti informirano donošenje odluka o svom zdravlju. Poznavanje činjenice da se ranom dijagnozom raka prostate mogu izbjeći štetni ishodi, potaknuti će muškarce da se savjetuju s liječnikom i obave PSA test ako je to potrebno. Što više ljudi stekne znanje i postane svjesno važnosti ranog otkrivanja raka prostate, to se više možemo nadati poboljšanju prognoze za muškarce kojima će se u budućnosti dijagnosticirati rak prostate. Također je potrebno educirati i liječnike obiteljske medicine, te regulatorna tijela ili druge utjecajne aktere u društvu koji utječu na politiku ili njezinu provedbu o raku prostate.
U Hrvatskim smjernicama za dijagnostiku i liječenje karcinoma prostate, preporučuje se probir jednom godišnje za muškarce starije od 50 godina, ali za one s povećanim rizikom, probir se može započeti ranije. Ako se pronađe patološki nalaz u probiru, potrebna je daljnja dijagnostička obrada, najčešće biopsija prostate. Uz sve navedeno naglašava se važnost razgovora s muškarcima o smanjenom mortalitetu specifičnom za ovu bolest s jedne strane, ali i o povećanoj incidenciji s rizikom od pretjeranog liječenja s druge strane.
Obzirom da istočnu Hrvatsku čini pet slavonskih županija koje gravitiraju KBC Osijek dostupnost dijagnostičkih pretraga mogla bi se unaprijediti. Pohvalno je da onkološki pacijenti imaju prioritet kod obavljanja svih dijagnostičkih pretraga, a odluka o svim postupcima se donosi na Multidisciplinarnom timu za urogenitalne tumore koji se održava jednom tjedno u KBC-u Osijek na Zavodu za urologiju, na kojeg sam kao član istog ponosna.
Rano otkrivanje podrazumijeva sekundarnu prevenciju, tj. ranu dijagnozu već oboljelih pacijenata bez simptoma, što zahtijeva pregled posebno definirane rizične skupine.
Koliko je važna multidisciplinarnost kako bismo postigli željene ishode liječenja?
Još 1990-ih postalo je jasno da multidisciplinarne klinike za skrb pružaju učinkovit način za raspoređivanje stručnosti dok su istovremeno troškovno učinkovitije. U stvarnosti personaliziran pristup i multidisciplinarnost čine sastavni dio centara izvrsnosti. Multidisciplinarnost kao integracija više specijalnosti (urologa, patologa, radiologa, onkologa, citologa, medicinskih sestara, psihologa...) igra sve istaknutiju ulogu u liječenju raka, kako u zajednici tako i u akademskim centrima za rak te je sve češći u praksi mnogih onkoloških disciplina uključujući rak prostate. Multidisciplinarni timovi pružaju pacijentima priliku da dobiju individualizirane planove liječenja u širokom kontekstu više stručnjaka unutar jednog susreta, te su važni za donošenje odluka u trenutnoj onkološkoj praksi, mogu potaknuti koordinaciju liječnika za stvaranje sveobuhvatnih planova skrbi za pacijente, ali također mogu imati medicinsko-pravne implikacije.
Kako danas ocjenjujete dostupne opcije liječenja raka prostate i postoje li nejednakosti u dostupnosti terapija odnosu na države koje imaju bolje ishode (prema razgovoru s Vašim kolegama iz inozemstva ili nastavno na aktualne smjernice stručnih društava)?
Dok brojni čimbenici pridonose poboljšanim ishodima za oboljele od raka prostate, studije su pokazale da one zemlje koje ulažu više u skrb protiv raka obično postižu bolje ishode za pacijente. Po pitanju opremljenosti i suvremenosti opreme, u odnosu na EU, situacija je svakako najlošija u području radioterapije, gdje postoji nedostatak, zastarjelost i fragmentiranost radioterapijskih kapaciteta.
Kod donošenja odluke o liječenju treba imati individualiziran pristup prema bolesniku koji uključuje ne samo stadij i biologiju bolesti već i dob, opće stanje, druge bolesti od kojih eventualno boluje, ranije linije liječenja, očekivani profil nuspojava lijeka ali i preferencije bolesnika.
Modaliteti liječenja se s vremenom razvijaju te napreduju. Uz aktualne smjernice koje smo dužni pratiti i koristiti u svakodnevnom radu personalizirani pristup predstavlja ključ liječenja svakog onkološkog pa tako i pacijenta s rakom prostate. Ciljani genski paneli pokazali su značajnu korisnost u mnogim vrstama tumora, posebno u onih za koje bi moglo biti odgovorno više od jedne genetske promjene. Testiranje na tumorske specifične stečene (somatske) genetske promjene danas je praktički postao standard u skrbi za mnoge vrste tumora što će nam biti dostupno i u KBC-u Osijek na Kliničkom zavodu za patologiju i sudsku medicinu.
Osim dostupnosti liječenja u velikim kliničkim centrima u Hrvatskoj bitna je međusobna suradnja i povezanost svi kolega koji se bave uroonkologijom na našem području, te otvorene mogućnosti liječenja uz suradnju s centrima u inozemstvu (radi eventualnog uključivanja pacijenta u kliničke studije i omogućavanja dostupnosti dodatnih dijagnostičkih pretraga, operativnog liječenja ili dodatnih radioterapijskih postupaka / brahiterapije).
Rak prostate može imati ozbiljan učinak na oboljele i njihove obitelji. Kakva su Vaša iskustva tijekom razgovora s pacijentima, komentiraju li koliko im ova bolest negativno utječe na ostale segmente života?
Kada pacijenti dobiju dijagnozu raka, to može biti pogubno. Odjednom se njihov svijet okrene naglavačke, nastanjen liječnicima, dijagnostičkim testovima i tretmanima. Liječenje raka često zadire u fizički, emocionalni i društveni život pojedinca. Moje iskustvo govori da bolesnike najviše brine porast PSA (to je nešto što je izmjerljivo i vidljivo na nalazu) uz šta pacijent postavlja pitanja o mogućim promjenama u načinu života, pogoršanju stanja, načinu i nuspojavama liječenja uz neizostavnu rečenicu "Doktorice koliko ću živjeti?". S jedne strane imamo naše ciljeve kao onkolozi (osigurati učinkovito liječenje, kontrolirati bolest, spriječiti progresiju, produljiti život, pomoći pacijentu nastaviti raditi i uživati u obiteljskom životu...), a s druge strane pacijentove želje gdje oboje imamo isti cilj u konačnici održati kvalitetu života.
Unatoč preopterećenosti s obzirom na broj pacijenta moramo izdvojiti vrijeme u educiranju pacijenta i biti svjesni da rak prostate može biti samo jedan čimbenik bolesnikovog zdravlja / kvalitete života, a s druge strane da se radi većinom o bolesnicima starije životne dobi te biti svjesni komorbiditeta (npr. šećerna bolest, kardiovaskularne bolesti...) i polifarmacije koje mogu utjecati na izbor terapije.
Zato kvaliteta života ima više definicija, uključuje pacijentovo subjektivno izvješće o zdravstvenom stanju, općem uživanju u životu, mjerilu osjećaja dobrobiti i sposobnosti pojedinca za obavljanje različitih aktivnosti, uključujući fizičko, emocionalno / psihološko, društveno funkcioniranje, razinu neovisnosti, čimbenike okoliša (tj. financijska sredstva, dom, sloboda), te duhovnost / religiju. Moramo učinkovito i rano liječiti rak prostate kako bismo povećali kvalitetu života.
Postoji li neki savjet muškarcima diljem Hrvatske, da "riješe ovaj muški problem" na vrijeme, kako bismo im taj put pacijenta olakšali i u konačnici poboljšali ishode liječenja?
U posljednjem desetljeću je postignut veliki napredak u liječenju karcinoma prostate. Međutim, činjenica je da postoji nedostatak znanja o čimbenicima rizika za rak prostate, što ukazuje na potrebu daljnjeg edukacijskog rada i povećanja svijesti o važnosti prevencije raka prostate. Stoga je nužno kontinuirano educirati muškarce o važnosti ranog otkrivanja i redovitih pregleda kako bi se smanjila stopa smrtnosti od ove vrlo ozbiljne bolesti.
Svi zaposleni u zdravstvu mogu preuzeti ključnu ulogu u informiranju muškaraca o važnosti redovitih pregleda i probira za rano otkrivanje raka prostate. Na dobrom smo putu razvoja strategija koje će smanjiti strahove i nelagode vezane za urološke preglede (DRE), te educirati javnost o važnosti ranog otkrivanja bolesti. Potrebno je razgovarati s muškarcima u svojoj obitelji o svojoj obiteljskoj povijesti i zdravlju prostate, te potaknuti muškarce u svojim životima da to učine i raspitaju se o preventivnim pregledima, PSA testiranju i redovitim sistematskim pregledima. Savjet muškarcima diljem Hrvatske da „riješe ovaj muški problem“: Vaše zdravlje je vaša super moć, koristite je mudro!
Koji bi bio Vaš poziv na akciju kako bismo što odlučnije i učinkovitije riješili rak prostate kao „muški problem“?
Provedbom ciljanih edukacijskih kampanja, javnozdravstvenih inicijativa i suradnje sa zdravstvenim profesionalcima na području cijele Hrvatske, možemo osigurati da informacije o raku prostate dopru do svih muškaraca, bez obzira na njihovu dob, te stvoriti društvo u kojem se prevencija, rano otkrivanje i liječenje raka prostate smatraju prioritetom. Potreban nam je cjelovit pristup zdravlju i proširena multidisciplinarna skrb za rak prostate, kao i probir koji ima ogromnu važnost za javno zdravstvo.
Trebamo biti ponosni i sretni što će Hrvatska biti među prvima u Europi i svijetu koja uvodi Nacionalni program ranog otkrivanja raka prostate, što ima za cilj smanjiti smrtnost uzrokovanu rakom prostate, poboljšati ishode liječenja i kvalitetu života muškaraca. S druge strane se nadam da će budućnost donijeti veći financijski priljev da se smanji nejednakost u dostupnosti inovativnim metodama liječenja među državama istoka i zapada EU. Kontinuiranom edukacijom i zajedničkim snagama svih karika zdravstvenog sustava možemo postići stvarnu promjenu i smanjiti teret ove ozbiljne bolesti na zdravlje muškaraca.
Na kraju bih se zahvalila svim kolegama na suradnji kroz svakodnevni rad s obzirom da optimalno liječenje svih onkoloških bolesnika (u ovoj temi s naglaskom na muško zdravlje) zahtijeva multidisciplinarni timski rad, te zajedničkim ulaganjem u znanje ulažemo u budućnost naših pacijenta.
