Splićanka (35) bila je trudna kada je završila u samoizolaciji jer joj je suprug bio pozitivan na COVID-19. Majka je dvoje djece koja su, kao i ona, bila negativna na testovima, ali su svi imali određene simptome.
"Te nedjelje sam išla na Infektološki odjel na Križinama gdje me uputila moja liječnica zbog bolova u trbuhu. Inače bolujem od ulceroznog kolitisa te nikada ne znam kod takvih situacija jesu li posljedice tog stanja ili se radi o nečem drugom. Kako sam bila trudna, to mi je bio dodatni alarm za oprez", počela je svoju priču za Slobodnu Dalmaciju 35-godišnjakinja. Sve se događalo krajem lipnja.
Iako su svi simptomi ukazivali na koronu, nalaz je bio negativan. Infektolog joj je savjetovao da ode na Hitnu ginekologiju.
"Kako su testovi bili negativni unatoč simptomima, oni me nisu na Križinama mogli hospitalizirati kao infektološkog bolesnika, k tome još nisam po pojedinim parametrima bila životno ugrožena pa u bolnici nisu vidjeli potrebu za detaljnijom obradom unatoč mojim nastojanjima. Upitala sam je što je s bebom, tada naime nisam znala da je blizanačka trudnoća, a ona ginekologinja na Hitnoj je rekla da je beba dobro na što sam je upitala tko će me pregledati i imaju li ambulantu za COVID pozitivne osobe. Odgovorila mi je kako ima kontejner, ali da nema koga poslati tamo", prepričava Splićanka.
Tada je bila nepunih sedam tjedana trudna i preskočila je redovni pregled u privatnoj poliklinici zbog samoizolacije.
"Doktorica iz bolnice mi je rekla da zovem privatnog doktora kod kojeg idem. Ja razumijem da je ona bila u panici jer sam ja bila u samoizolaciji, ali kakva je to poruka trudnicama? Ako platite pregled imate pravo na sve, a ako ne, nemate prava. Ja plaćam dopunsko i redovno zdravstveno osiguranje i mislim kako me se nije trebalo tek tako poslati iz državne zdravstvene ustanove bez pravovaljane i potpune obrade", tvrdi 35-godišnjakinja.
Otišla je na pregled u privatnom aranžmanu, a doktor je ustanovio da se radi o blizanačkoj trudnoći.
"Otkrio je da je jedan plod već izgubljen, a da drugi također nije dobro. Šanse su bile 50-50 i za drugi plod. Nakon toga mi je par puta pozlilo te sam u četvrtak 24. lipnja ponovno došla na Hitni ginekološki gdje me primio ljubazni doktor, i to preko poznanstva. U ponedjeljak 28. lipnja sam imala pregled u državne ginekologinje da u već ionako kaotičnoj situaciji čujem i njezino mišljenje. Ustanovila je da je i drugo srce stalo", kaže Splićanka koja je opet završila na Hitnoj jer joj je pozlilo.
"Došla sam na Hitni ginekološki prijem, a mlađa služba mi je nakon moje priče, bez čitanja nalaza koje sam stalno nosila sa sobom, rekla: 'Možda ste nešto loše pojeli!' Pod mlađom službom mislim na tim koji vodi Hitnu ginekologiju i u kojem u tom trenutku nisu niti imali specijalista iz područja ginekologije", govori Splićanka.
Tek kada je povisila ton shvatili su ozbiljnost situacije i napokon pozvali specijalista ginekologije da obavi konzilijarni pregled.
"To je bilo deset dana od prvog pokušaja prijema na Hitni ginekološki, srijeda 30. lipnja. Kako su oba ploda bila izgubljena, doktorica me pitala želim li kiretažu ili tablete nakon čega su me naručili na zahvat 5. srpnja jer, naravno, termina prije nije bilo", objašnjava.
Prije dobivanja termina trebala je obaviti vađenje krvi i pregled anesteziologa što je podrazumijeevalo dodatno čekanje i hodanje po bolnici.
U nedjelju, dan prije termina za kiretažu, ponovno joj je pozlilo.
"Došla sam na Hitnu s jakim izljevom krvi. Pretpostavili su da imam spontani pobačaj te su me ostavili da čekam, ali me srećom prepoznala medicinska sestra koja je bila kada sam dolazila prije i koja je vidjela da ne mogu stajati na nogama. Pregledali su me i kazali kako treba ipak kiretaža koju su napravili oko 22 sata navečer", prisjeća se mučnog razdoblja.
"Da me 21. lipnja netko zaprimio i ostavio u bolnici ja bih za dva dana bila obrađena i gotova. U ovoj situaciji, mrtav plod bio je u meni više od dva tjedna, što da sam dobila sepsu?", pita se.
Cilj njezina izlaska u javnost je da se dozvoli da trudnice imaju pravo na pregled, jer iako ne krvare mogu biti hitan slučaj. Ako ne toliko zbog djeteta, jer u ovom slučaju nije bilo spasa, nego zbog žene koja to sve proživljava. Na bolovanju je bila mjesec i pol na kraju.
"Zahvalna sam Bogu što sam izvukla živu glavu, mojim bliskim ljudima koji su uskakali kad je trebalo i skromnom velečasnom koji je strpljivo, molitvom, bio uz mene", kaže 35-godišnjakinja.
KBC Split nije odgovorio na upit Slobodne Dalmacije.
