Spremao sam se u jednoj od ovih kolumni pisati o današnjim i nekadašnjim hrvatskim političarima. O tome kako su devedesetih, u doba Franje Tuđmana i HDZ-a - štogod mislili o njemu i o stranci - u vladama sjedile velike face: akademici, doktori znanosti, vrhunski stručnjaci, menadžeri... Evo za primjer, u prvoj hrvatskoj Vladi premijera Stjepana Mesića bilo je jedanaest doktora znanosti i jedan akademik. Drugi je par rukava bio koliko su u polupredsjedničkom sustavu devedesetih, ondašnje vlade i ministri imali važnosti i ovlasti pored Tuđmana koji je odlučivao skoro o svemu. No imena političkih aktera, barem na papiru, ulijevala su povjerenje.
Titule jeftine k'o fritule
Gotovi da se tada nije moglo biti ministrom bez doktorata, ali ne banožićevskog tipa. U vladama i sazivima Sabora sjedili su i pravi pravcati akademici, ne pitomci HDZ-ove političke akademije. Kada ste zadnji puta u sadašnjoj ministarskoj ili zastupničkoj sviti opazili nekog takvog, a da ne vuče repove svoje titule? Danas su titule jeftine k'o fritule.
A kad smo kod jeftinog i jestivog, stižemo na glavnu temu ovog mukopisa... Spremao sam se, dakle, usporediti politički integritet i intelektualni kredibilitet ondašnjih i sadašnjih političara, pokušati proniknuti zašto se današnji političari doimaju nekako priprostijima. Je li to zbog (samo)nametnutog populizma i novih PR trikova prilagođenih brzini i površnosti ovog doba ili je, naprosto, zavladala negativna selekcija u prostoru u kojem se mobiliziraju ljudi kojima dajemo povjerenje da nam održavaju državu?
I taman tada se u susjedstvu pred kamerama ukazao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, doktor političkog populizma, s korpom punom artikala iz dućana.
Divovski dildo pilećeg parizera
Budući da i u "tamošnje preduzeće ne cveta cveće", doktor populističkih znanosti Vučić odlučio je da dio asortimana u dućanima ima biti jeftiniji. Pa je u duhu današnjeg političkog PR-a (u kojem se ozbiljnog prezire, a budalašu plješće) sjeo pred kameru i iz one korpe počeo vaditi sve redom neku bofl robu kojoj će cijene pasti dekretom njegovim. Vrhunac je bio divovski dildo pilećeg parizera kojeg je Vučić najduže mjerkao jer će najviše pojeftiniti. Dok se telešop nastup predsjednika Srbije još uvelike šerao i gledao na društvenim mrežama, u Hrvatskoj je upriličena slična akcijska televeleprodaja. No kako je Hrvatska članica EU i eurošengenska zemlja, tako je i telešoping bio barem razred, dva iznad Vučićevog tezgarenja.
Ovdje je priređen na sjednici Vlade, narezan na slajdove i poslužen u komornoj atmosferi Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Otamo je poslovođa Andrej Plenković, sav ozbiljan i samovažan, građanima čitao sa slajdova kao iz tjednog letka trgovačkog lanca, čemu će od osnovnih potrepština zamrznuti cijene. Pa je redom, artikl po artikl, nabrajao trideset nečega: od "jogurta u čašici ili bočici" preko "gaude, bloka za narezivanje" i "hrenovki, pilećih ili purećih" do šampona i higijenskih uložaka, navodeći staru pa novu cijenu te koliko je to u konačnici manje nego dosad.
S narodom blisko i nisko
Nikad neki visoki političari nisu bili tako blizu narodu, da ne kažem - nisko, kao Vučić s onim parizerom i Plenković s ovim hrenovkama, pilećim ili purećim.
Zamislite sad - naročito vi koji pamtite grube devedesete - Franju Tuđmana ili Slobodana Miloševića u ustobočenim pozama i teretom svojih povijesnih zadaća na plećima, kako pred mnoštvom mrtvoozbiljno izgovaraju riječ 'parizer' ili 'hrenovke' ili 'svinjski vrat bez kosti'. Zamislite, recimo, Miloševića kako onoga tmurnog i, ispostavit će se kasnije, turobnopovijesnog travanjskog dana 1987. u Kosovu Polju okupljenima ne kaže "ne sme niko da vas bije", nego: "Ne sme niko da vam prodaje skupi parizer"!
Pokušajte zamisliti Tuđmana kako u zagrebačkoj zračnoj luci 1996. po povratku iz SAD-a poručuje: "Hrvatska je dosta bila i pod Mlečanima i pod Stambolom i pod Bečom i pod Peštom i pod Beogradom. Hrvatska je izvojevala svoju slobodu, svoju samostalnost, svoje pravo da sama odlučuje o cijeni svojih hrenovki, pilećih ili purećih."
Ne ide, jelda? Možda tek uz pomoć umjetne inteligencije koja bi lako preradila te izjave.
Budi piljar, kaže Pi-ar
Zato će danas neskriveni populist Vučić i kamuflirani populist Plenković bez krzmanja odglumiti mesare i piljare iz reklame trgovačkog lanca. Nema tu velikih riječi, a velike (tuđmanovske) poze komično su odglumljene. Ostaju samo relativno veliki sezonski popusti nakon ljetne sezone apsolutnih poskupljenja, e da bi se akcija protegnula sve do izbora idućeg ljeta, kada će se povoljno nuditi baš sve "do isteka zaliha".
Za razliku od Plenkovića koji se bavi (gnjavi?) junećim i svinjskim vratovima bez kosti, najbliže što je do te živeži i živine u svome političkom izričaju došao Tuđman, bilo je ono čuveno prozivanje građana nesklonih njemu i HDZ-u kao "stoke sitnog zuba". Dok je Tuđman baratao zakukuljenim metaforama, Plenković žonglira golim trgovačkim brojkama.
"Što znači to da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova? To je kao da vam jedan seljak kaže da ima na svom dvoru 60 komada živine. Da li je to praščad ili telad? Da li su to kokoši ili guske? Gdje će svaki razborit seljak i čovjek znati da nasuprot takvom jatu jedan, a pogotovo jedan par rasnih konja ili rasnih krava, više vrijedi negoli čitavo takvo jato”, ezopovski je tumačio Prvi Predsjednik na Glavnom odboru HDZ-a u veljači 1996. godine u jeku tzv. zagrebačke krize, kada je redom odbijao (tada je to mogao) amenovati sve gradonačelničke kandidate oporbe koja je tada dobila izbore u glavnome gradu.
"Svinjski vrat bez kosti, jedan kilogram, cijena je bila 6,09 na kraju prošle godine. Nova najviša cijena 5,49. Smanjenje od 10 posto", rekao je Plenković u rujnu 2023. godine.
Od poniženja do sniženja
Premijer ozbiljan k'o kamenac u bubregu, umjesto da zadaću čitanja popisa jeftinije robe prepusti nekome posilnom i zadrži dignitet svoj i dužnosti koju obnaša, deklamira gramaže, kilaže i litraže, količine, postotke i cijene. Naravno, jer se pokušava dopasti kao kvartovski mesar koji susjedi otcapari "juneći vrat bez kosti, jedan kilogram" dajući joj sa strane bolji komad uz vragolasto poskakivanje obrva.
Prije tridesetak godina Tuđman je spominjao stoku sitnog i krupnog zuba, živinu, praščad i telad, kokoši i guske kao političke prispodobe. Druga su tada vremena bila, populizam je imao ozbiljno lice, a političari uvjereni u svoju mesijansku ulogu pazili su da ne budu suviše profani. Danas nam premijer bez ikakvih zadrški (i s ponešto ruganja u primisli) reklamira sebe dok deklamira cijene hrenovki i pasirane rajčice, a u Srbiji se Vučić snima kako slaže i potom žvaće sendvič s parizerom, onim kojemu je snizio cijenu. Od Tuđmanove zoomorfne metafore - stoke sitnog zuba, do Plenkovićeva svinjskog i junećeg vrata "po toliko i toliko" pređosmo put od visoke mesijanske politike do njene prizemne farse. Sitnozuboj stoci sada se svisoka ne plasiraju više otrovna metaforička poniženja, već čudotvorna cinična sniženja.
POGLEDAJTE VIDEO: Plenković o mjerama pomoći: Zamrzavaju se cijene 30 proizvoda, cijena struje ista, ali kućanstva će plaćati manje
