„Znate li da ne mogu upisati svoje voćnjake u ekološku proizvodnju jer su – previše bioraznoliki??“, ovaj post bio je dovoljno zanimljiv da kontaktiramo Silviju Kolar-Fodor, vlasnicu OPG-a kraj Čakovca, koja se okrenula biološkom uzgoju. Njena objava pokrenula je val komentara, baš kao i slučaj "motike" koja je posvađala one, koji tvrde da zbog nje ne mogu dobiti poticaji, i one koji tvrde da ipak mogu.
Silvijina priča jedna je od onih iz rubrike „da zaboli glava“.
„Da, dobro ste pročitali… Naime, bioraznolikost se ne uklapa u službene tablice i, iako imam veliku želju da svoje voćnjake registriram pod ekološku proizvodnju, administracija mi to ne omogućuje. U voćnjaku je posađena mješavina bobičastog, koštuničavog i jezgričavog voća, a drznula sam se posaditi i nešto ljekovitog bilja te cvijeće i živice za korisne kukce i ptice. A da bi to priznali u ekološkoj poljoprivredi i unijeli u tablice (za poticaje op.a), to ne smije biti pomiješano, nego sve odvojeno po zasebnim parcelama…“, nastavak je posta koji je Silvija Kolar-Fodor objavila na svojim društvenim mrežama.
Ova poljoprivrednica biološkim uzgojem počela se baviti 2006. Iako ekonomistica po struci, koja je za vrijeme studiranja dobila dekanovu nagradu kao najbolja studentica, a potom i nagradu Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika za najbolji diplomski rad, upustila se u avanturu poljoprivrede i eko uzgoja.
Nakon puno godina iskustva, ogorčena jer svakodnevno nailazi na administrativne prepreke zbog kojih ponekad jednostavno odustane od pojedinih stvari jer je tako život lakši. Prepričava nam svoje iskustvo.
Odbacili voćnjak zbog suncokreta
„Svoje imanje kraj Čakovca vodim prema organskim načelima, ali nisam se upisala u eko uzgoj. Više se ni ne trudim da povrtnjake uvedem pod eko jer bi za sve što posijem morala voditi dnevnik, upisati gramažu svakog sjemena koje sam posijala, a kad imate jako bioraznolik povrtnjak, to je prava muka. Zamislite moj povrtnjak u kojem imam više od 100 sorti rajčica, za svaku imam po četiri biljke, što znači da sam posijala po četiri sjemenke svake sorte. I trebala bih izvagati svako sjeme po sorti i evidentirati to. Suludo“, govori nam Silvija.
Isto vrijedi i za 70 vrsti mahunarki koje ima, po desetak ili 20-ak kućica, jer bi trebala i to sjeme izvagati prije svake sjetve. Paralelno primjećuje da onaj, koji uzgaja konvencionalnu mrkvu na velikoj površini od hektara, lako zabilježi posijano sjeme jer ima monokulturu, odnosno samo mrkvu.
A Silvija ima i povrtnjake, livade te voćnjake, one koje smo dotaknuli na početku. Tu stvar postaje nemoguće komplicirana.
„Prije desetak je godina gospodin iz Agencije za plaćanje 'izrezao' dio mog voćnjaka iz poticaja jer sam se drznula zasaditi suncokret među voćkama. Ne zanima njega što suncokretom privlačim pčelice“, govori nam ogorčeno.
Pojašnjava nam ukratko kako sve funkcionira. "U svakoj županiji postoje Savjetodavne službe, (Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede) koje su nadležne za svoje područje. Poljoprivrednici im se mogu obratiti za savjet ili ići na edukacije, a neke od njih su i obavezne", govori nam.
Silvija se okrenula ekoproizvodnji, ali borba s administracijom često je preteška da bi se isplatila
Potom nastavlja: "Ekološki poljoprivrednici moraju imati i ugovor s nekom od nadzornih stanica čiji zaposlenici dolaze u kontrolu i daju potvrdu da sve 'štima', odnosno da je proizvodnja ekološka. Poljoprivrednici, također, moraju svake godine predavati zahtjeva za poticaj Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju."
Agencija kontrolira i iz zraka snima stanje te tako provjerava uzgaja li poljoprivrednik zaista ono što je i prijavio. Ali ponekad iz Agencije dolaze u kontrolu i na samo imanje i tu nastaju "situacije".
„Kako je moj organski voćnjak jako bioraznolik, i iz Savjetodavne službe rekli su da je problem što u njemu imam previše kultura na jednoj površini i da vjerojatno to kod Agencije za plaćanje ne bi prošlo bez nekih mogućih budućih sankcija jer se ne uklapa u njihove tablice. Naime, u tablicama za prijavu eko nasada ne postoji mogućnost upisivanja mješovitog voćnjaka, nego se unosi jedna glavna kultura. Ali ako bi taj isti nasad bio konvencionalan, na kojem se koriste pesticidi i dozvoljena sredstva u poljoprivredi, tu postoji mogućnost prijave nasada kao mješoviti voćnjak. Suludo“, kaže nam.
Tako se nekako pomirila da će svoj voćnjak prijaviti kao konvencionalni mješoviti voćnjak i tako povući poticaje, doduše manje jer se ne odnose na eko proizvodnju, a kaže da njeni kupci ionako znaju što proizvodi pa će znati cijeniti njen proizvod koji neće smjeti ipak predstaviti kao ekološki. Doslovno, kad joj birokracija ne da da dobije papir, oslanja se na svoje ime, ono što čovjek može i sam braniti.
Različita tumačenja
Tako je i ona na prvu odustala od ideje da registrira voćnjak kao eko. Od objavljivanja njenog posta početkom svibnja, prošlo je više od mjesec dana. Kaže, ukazalo se svjetlo na kraju tunela pa se javila jedna nadzorna stanica za obavljanje stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom te su joj rekli da ipak možda ima način da se prijavi kao eko. Tako da još ne gubi nadu.
„Poručili su mi da znaju kako se može prijaviti glavna kultura za poticaje, a sve ostalo da se navede kao potkultura. Ne znam hoću li uspjeti, vidjet ćemo“, kaže nam i s gorčinom primjećuje da je lakše prijaviti konvencionalnu proizvodnju jedne kulture na velikoj površini nego bioraznoliku eko proizvodnju na manjoj površini.
Ova poljoprivrednica, koja iza sebe ima i nagradu „Žuti okvir“ za znanost i obrazovanje National Geographica u kategoriji "Iskorjenjivanje gladi" i nagradu Mreže hrvatskih žena pri čemu je 2020. dobila nagradu Utjecajne hrvatske žene 2020. na području vodstva i inovacija, kaže da je borba s administracijom često preteška, da mnogi odustaju od ideje da budu eko jer je jednostavno sve prekomplicirano.
Dodaje i to da je suludo da od svake pojedinačne Savjetodavne službe, raznih nadzornih stanica za obavljanje stručnog nadzora nad ekološkom proizvodnjom i Agencije za plaćanje, postoje različita tumačenja istih propisa. Pa su se tako i njoj, kaže, javili iz druge nadzorne stanice i poručili da može prijaviti svoje voćnjak kao eko.
Pokušali smo od Ministarstva poljoprivrede do objave ovog teksta dobiti odgovore je li istina da eko proizvođači imaju problema i ne mogu prijaviti voćnjake pod eko ako u njima ima previše vrsta, no do objavljivanja teksta nismo dobili odgovor. Objavit ćemo ga kad ga primimo.
Poticaji koji guraju poljoprivrednike prema eko, izazvali pomutnju
Maslinik bez začinskog bilja
A onda naša sugovornica komentira i slučaj „motika“.
„Ona u EU nije zabranjena, ali naši su je odlučili zabraniti, odnosno ne isplaćivati poticaj za upotrebu motike i to se dogodilo kad su prevodili i pisali uvjete za mjeru 'Mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada'. Neki administrator je to napravio. A pojedine kulture i ne možete drugačije obraditi nego motikom. Na primjer, kod nasada malina ili ribiza ne može se unutar nasada obraditi kultivatorom radi plitkog korijenja, oko biljaka možete samo počupati korov ručno ili obraditi motikom ili srpom, a često je to slučaj i s maslinicima. Stvarno postoje površine koje se moraju ručno obraditi, motikom, ne mehanizacijom. A onda ne možete dobiti poticaj za tu mjeru jer se navodi da se korov mora na tim površinama otkloniti mehanizacijom. I ranije je ova zabrana postojala, ali sad je opet postala aktualna jer je izrađuje novi Strateški plan ZPP-a i ide novo proračunsko razdoblje za poticaje od 2023. do 2027.“, komentirala je Silvija.
Nakon što je na društvenim mrežama objavila svoje iskustvo oko nasada, zaredali su komentari drugih eko proizvođača, pa je jedan iznio iskustvo da su imali problem oko registracije eko maslinika jer je u njemu bilo i začinsko bilje, dok druga proizvođačica navodi da je registrirala tracijski nasad voćnjaka i dobila upozorenje što ima luk kraj nasada. Rekli su da se luk ne smije proširiti na nasad.
Događaju li se zaista takve stvari, pitali smo Sunčanu Pešak, tajnicu i koordinatoricu programskih sadržaja Hrvatskog saveza ekoloških proizvođača.
„Kod slučaja 'motike' radi se o potpori koja se dodjeljuje proizvođačima kako bi smanjili upotrebu herbicida. Umjesto njih, poljoprivrednici mehanički suzbijaju korove u trajnim nasadima, kosi se ili se freza. Ali strojevi ne mogu među biljke, tu je teško ući mehanizacijom i tu poljoprivrednici koriste alat pa i motiku. Ideja potpore je smanjiti korištenje herbicida, a u Hrvatskoj je netko protumačio da se korov može samo mehanički ukloniti i da se neće davati potpora za motiku ili ručni rad“, govori nam Sunčana Pešak.
Kaže kako je njihova udruga provela istraživanje među eko proizvođačima te da su doznali da su neki zaista imali problema s motikom.
Kazna zbog kukuruza
„Ali nije to jedini administrativni problem. Jedan od eko proizvođača imao je konkretan problem jer je sijao bijeli kukuruz koji nije postojao u tablicama koje se ispunjavaju uz potporu. Sugerirali su mu da ga navede kao kukuruz šećerac, ali te je godine kukuruz stavljen u kategoriju povrća te je proizvođač dobio kaznu jer je primio višu potporu za povrćarsku kulturu. Skinut je s poticaja. Ni kriv ni dužan, morao je platiti kaznu za administrativnu pogrešku", kaže naša sugovornica. Potvrđuje da eko proizvođači zaista imaju problem ako se u nekom nasadu posadi i druga ili treća kultura, pa tako i začinsko bilje smeta u eko nasadu maslina. Tamo tamo ne smije biti.
"Čisto se administrativno na sve gleda i tjera eko proizvođače u monokulturu, odnosno u uzgoj samo jedne kulture. Tako proizvođači ne mogu popuniti tablice za dobivanje potpora jer u tablicama ne postoji mogućnost da nešto upišu. Čisto administriranje i to je nebulozno", kaže nam.
Navela je i primjer uzgajivača krava koji je na pašnjaku imao samonikli orah i radio je lijepi hlad za životinje.
"To je slučaj od ranijih godina, upozorili su ga iz Agencije da je orah voćna vrsta i da ne znaju kako da na površinu gledaju, je li to panjšnjak ili voćnjak, i da ga zato treba maknuti", prepričava. Dodaje i to da ponekad iz aviosnimki iz Agencije ne vide što se konkretno događa na terenu, pa ne uvaže nalaze eko nadzora koji ima cijelu povijest što se na njivi uzgaja i ljudima se skinu poticaji bez obzira na to što tamo rastu neke kulture. "Netko ne vidi dobro na snimci i nije izašao na teren utvrditi činjenicu. Masa grešaka je čisto ljudski faktor, a onda su proizvođači u ogromnim problemima. Netransparetnost? Često proizvođači ne znaju za što su dobili potpore, primaju novce, a da ne znaju na temelju čega i paralelno dobivaju kazne da i ne znaju za što", kaže Pešak.
I Zlatko Dudaš, vlasnik OPG-a koji kraj Koprivnice ima nasade eko lješnjaka i eko kestena, kaže da su eko proizvođači o problemu "motike" razgovarali kao savez ekoloških proizvođača u Ministarstvu poljoprivrede, ali bez ikakvog pomaka.
Smije li se koristiti motika i uzimati poticaji, još se nisu dogovorili
Ljudska ruka je savršenstvo
"Osobno, s mehanizacijom mogu između stabala malčerom ili frezom otkloniti korov. Ispod samog stabla stroj ne ide, a upravo tu počinje intenzivna borba s korovima iz kojih onda idu insekti i štetnici. Tu možete intervenirati jedino motikom i ničim drugim, te ne postoji stroj koji može riješiti ovaj problem. Uostalom, sva mehanizacija je ništa drugo nego oponašanje motike, prvog oruđa koji je čovjek koristio. Ljudska ruka je, u odnosu na stroj, savršenstvo", kaže nam Dudaš.
No Ivo Grgić, jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za poljoprivredu i profesor na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu okreće pilu, ili motiku, na drugu stranu. Više puta ponavlja - nitko nije zabranio motiku.
"Ovo je pokvareni telefon ili namjerno podmetanje. Radi se o mjeri koja potiče proizvođače da manje koriste pesticide i da se korova rješavaju mehaničkim putem. Prvenstveno je namijenjena za velike proizvođače, koji se ne moraju baviti ekološkom proizvodnjom, i njih se pokušava navesti da ne uništavaju korov kemijskim, nego mehaničkim putem. Radi se o onima s 50, 100 ili više hektara biljne proizvodnje i taj sigurno ne okopava motikom. Oni moraju kupiti stroj i tu je mjera kaže da možeš uzeti poticaj, ako imaš stroj", pojašnjava prof. Grgić.
Dodaje, taj je poticaj potpora ljudima da krenu prema zelenom, ekološkom, da se smanje kemikalije u proizvodnji.
Prof. grgić kaže da eko proizvođači mogu i dalje koristiti motiku, a da se poticajima želi 'velike' navesti na manje korištenje pesticida
Otkud onda toliko buke kod naših eko proizvođača?
"Nije čest slučaj da ovu potporu dobivaju eko proizvođači u drugim zemljama EU. Kod nas se ovom mjerom obuhvatilo i eko proizvođače koji i dalje mogu koristiti motiku, nitko im to ne brani. Na ovu mjeru mogu se prijaviti svi, i konvencionalni i ekološki proizvođači. Ako netko ima 10 hektara zemlje i strojno uništava korov - može se prijaviti na potporu. No u Hrvatskoj se u ovu potporu uguralo i eko proizvođače, pa ako imaju mehanizaciju, mogu i oni koristiti potporu", pojašnjava prof. Grgić. Kaže, i bez te potpore, eko proizvođači i dalje imaju svoj eko dodatak, ovo je samo potpora više na koju mogu imati pravo.
Daje usporedbu s drugim sektorom. "Ako netko kupi stroj za strojnu mužnju krava i povuče poticaje za to, njemu nitko ne brani da neke svoje krave pomuze i ručno. Tako je i s potporom za mehaničko uklanjanje korova. Može poticaj za mehaničko uklanjanje, a ako želiš i ručno - slobodno", govori nam,
Što o svemu kaže Ministarstvo poljoprivrede?
'Motika je OK'
Odgovaraju da se u slučaju motike radi o mjeri 10 'Poljoprivreda okoliš i klimatske promjene' (M10) i navode da je, uz LEADER, jedina obavezna mjera koju mora sadržavati svaki program ruralnog razvoja.
"Ovime sektor poljoprivrede doprinosi globalnom cilju poboljšanja i zaštiti okoliša i bioraznolikosti te ublažavanju klimatskih promjena. Iako je za državu članicu ovo obvezna mjera, za korisnike je dobrovoljna. Ulaskom u sustav potpore, korisnik se obvezuje na razdoblje provedbe u trajanju od pet godina i na provođenje propisanih obveza. Tip operacije 10.1.16. 'Mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada' jedna je od 17 operacija koliko ih ima M10 i jedna od 77 iz Programa ruralnog razvoja. Obveze koje su... propisane nadilaze polaznu osnovu, odnosno uobičajenu praksu i predstavljaju nadstandard. Korisnik u M10 ostvaruje potporu za provođenje praksi i metoda u kojima, zbog posebnih zahtjeva nastaju povećani troškovi ili izgubljeni prihod u usporedbi s uobičajenom poljoprivrednom praksom, a na osnovi čega je izračunata potpora", odgovorili su iz ministarstva.
Prevedeno, to su potpore koje se isplaćuju poljoprivrednicima jer se odriču kemikalija i herbicida u borbi s korovima i radije ga mehanički uklanjaju. Potpora im se daje jer je trošak takvog uzgoja veći, a urod možda smanjen. Zadnji cilj potpore je smanjiti herbicide i negativan utjecaj na okoliš. Za tu se potporu u prijašnjem financijskom razdoblju 2015.-2022. osigurano oko 130 miliju eura, a do početka 2021. isplatilo se samo 11,7 milijuna eura.
Po hektaru se moglo dobiti 373,33 eura potpora. Rezultat? Lani je 5665 njih koristilo tu potporu i uporaba herbicida smanjena je na više od 20.000 haektara nasada, što u ministarstvu smatraju značajnim doprinosom za okoliš i zdravlje ljudi.
Nakon mehanizacije, u redu je i motika
Komentirajući slučaj motike, navode da ne treba miješati poticaje i da mjera 10.1.16 ili 'Mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada' kako bi se smanjila uporaba herbicida u intenzivnim nasadima usklađen zahtjevima struke i prakse.
"Korisnik za provedbu ovog tipa operacije mora koristiti odgovarajuću poljoprivrednu mehanizaciju i opremu za mehaničko (mehanizirano) uklanjanje korova unutar redova. Upravo na osnovu troška tog posebnog tipa mehanizacije neovisno tijelo je 2017. izradilo kalkulacije koje su odredile visinu potpore. Ako poljoprivrednik želi dobiti potporu iz tipa operacije 10.1.16. ne može održavati prostor između voćaka ili trseva samo motikom, motika je ovdje pomoćni alat. Uredbom (EU) 1305/2013 navodi da sve ono što je uobičajena praksa se ne može financirati kroz mjeru 10, jer je ona osmišljena kao potpora aktivnostima koje nadilaze uobičajenu praksu. Nakon mehanizirane obrade u redu između voćaka ili trseva podrazumijeva se da je negdje potrebno dodatno ručnim alatom ukloniti korove. Ako korisnik nema vlastitu mehanizaciju, može koristiti uslugu mehaničkog uklanjanja korova unutar redova (platiti nekome za to op.a) što treba potkrijepiti računima", navode u svom odgovoru.
Još jednom ističu da je ovime daje potpora da oni koji koriste i inače mehanizaciju, ne koriste više herbicide.
"Nitko nije zabranio i dodatno korištenje ručnih alata – motike", kažu iz ministarstva.
"Mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada nije prihvatljiva za ostvarivanje potpore iz već ranije opisanih razloga, no ni u ovom ni u jednoj od 77 operacija Programa ruralnog razvoja nije zabranjena. U kontekstu drugih vrsta potpora gdje posebna praksa ili metoda nije propisana, motika može biti prihvatljiva za ostvarivanje potpore. Na primjer, potporu za izravna plaćanja, na koju imaju pravo svi poljoprivrednici, moguće je ostvariti neovisno o načinu obrade zemljišta", dodatno navode.
