S 345 tisuća evidentiranih nezaposlenih na kraju 2013. godine, Hrvatska je pala na njih svega 128 tisuća na kraju 2019. godine. I dok se na površini to čini kao golem napredak, riječ je zapravo o katastrofi, javlja Deutsche Welle. Još 2017. godine Hrvatska se trebala bojati pada nezaposlenosti, jer je on uzrokovan masovnim iseljavanjem. U tri godine stanje se još pogoršalo. Mada se gospodarstvo od 2015. godine oporavlja i jača, broj zaposlenih, prema upravo objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku povećao se s prosječnih 1,391 milijuna u 2015. na samo 1,518 milijuna u siječnju 2020. To je svega 127 tisuća zaposlenih više. Pad broja nezaposlenih je dakle puno veći od povećanja broja zaposlenih ili umirovljenih, što znači da se tržište rada prazni. Ostalo je bez najmanje sto tisuća ljudi.
I mada se iseljavanje građana nešto usporilo i dalje je riječ o desecima tisuća ljudi na godinu. Sve to relativno slabo useljavanje i sezonska strana radna snaga ne mogu nadoknaditi. Prema službenim podacima DZS-a, iz Hrvatske se u inozemstvo u 2018. odselilo 39.515 stanovnika, što je manje nego u 2017. kada ih se prema službenoj statistici odselilo 47.352, kaže dr. sc. Iva Tomić s Ekonomskog instituta Zagreb. Ističe, međutim, najvažniju činjenicu da među iseljenima dominiraju mlađe dobne skupine, odnosno da je gotovo polovina iseljenih u dobi između 20 i 40 godina starosti, dok je petina stara do 20 godina.
Trećina radno sposobnih ni ne traži posao
I stopa radno – aktivnog stanovništva se smanjuje. Prema podacima Eurostata, navodi dalje dr. sc. Iva Tomić, u trećem tromjesečju 2019. stopa aktivnosti za dobnu skupinu 20-64 iznosila je tek 71,4% pri čemu je od EU zemalja gora situacija bila jedino u Italiji (70,1%), dok je u drugom tromjesečju Hrvatska bila najgora sa 70,7%.
Drugim riječima „to znači da je u dobnoj skupini između 20 i 64 gotovo 30% ljudi bilo radno neaktivno, odnosno da niti je radilo niti tražilo posao“, kaže dr. Tomić.
S druge strane, Eurostat je objavio i da „Hrvatska, Bugarska i Latvija najviše ovise o međunarodnim doznakama među članicama EU-a“, s time da treba naglasiti da je udio koji transferi, odnosno novac koji iseljeni građani šalju rodbini u Hrvatskoj, čine daleko veći dio hrvatskog BDP-a nego što je to slučaj kod Bugarske i Latvije (6,3 posto u odnosu na 3,6 posto). Dr. Tomić ističe kako je Hrvatska ostvarila suficit na tekućem računu platne bilance upravo zbog doznaka iz inozemstva.
„U usporedbi sa 730 milijuna eura godišnjeg priljeva privatnih transfera iz inozemstva u 2009., u 2015. njihov iznos je više nego udvostručen na 1.545 milijuna eura. U 2017. iznos je blago povećan na 1.668 milijuna eura godišnje, odnosno u 2018. na 1.743 milijuna eura. Kako Hrvatsku uglavnom napuštaju relativno mlade radno sposobne osobe, makroekonomski gledano radi se o značajnom gubitku ljudskog kapitala za postojeće i naredna desetljeća", kaže dr. sc. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Nema ulaganja, tehnoloških inovacija…
„Osobe koje žive u inozemstvu šalju novac članovima obitelji u Hrvatskoj što ima pozitivne učinke na tekući BDP kroz rast potrošnje, odnosno na financiranje državnog proračuna kroz prihode od PDV-a. No, u oba slučaja doprinos bi bio znatno veći da se njihovi ukupni dohoci stječu u Hrvatskoj kroz rad za poslodavca ili samostalne poslovne aktivnosti. Nepovoljni učinci iseljavanja odražavaju se na financiranje zdravstvenog sustava i prvog mirovinskog stupa iz kojeg se isplaćuju mirovine postojećim umirovljenicima. Pri tome je opće poznato da dio iseljenih osoba direktno ili indirektno (preko članova obitelji) i dalje koristi usluge hrvatskog zdravstvenog sustava u čijem financiranju malo ili uopće ne sudjeluje“, upozorava dr. Ivanov.
Ističe da sve izraženiji manjak radne snage u mnogim djelatnostima ograničava korištenje postojećih proizvodnih i uslužnih kapaciteta, što demotivira i stvara nepovoljno okruženje za nova ulaganja, uključujući i nužne tehnološke inovacije kako bi se povećala produktivnost ukupne ekonomije.
Negativna strana povećanja plaća
S time se slaže i njen kolega s Ekonomskog fakulteta mag. sc. Krešimir Ivanda koji je u ranijem razgovoru za DW kazao da iako smanjivanje broja radnika znači porast plaća u nekim sektorima, taj porast ima negativne strane jer smanjuje kompetitivnost. „Porast plaća u poljoprivredi, beračima mandarina, bobičastog voća i slično, negativno bi utjecao i na već slabo kompetitivnu domaću poljoprivredu koja se teško bori s niskim cijenama stranog proizvoda."
Osim toga, istaknuo je da je borba za zadržavanje radnika porastom plaća moguća samo onim poduzećima koja dobro ili vrhunski posluju. „Takva poduzeća su većinom locirana u razvijenijim dijelovima Hrvatske, što bi značilo da oni dijelovi iz kojih se i najviše iseljava također neće osjetiti veći porast plaća. To znači još veću razliku u razvijenosti regija unutar Hrvatske", kazao je Ivanda.
Zemlja za umirovljenike
„Odlaskom u na rad inozemstvo, mnogi su gledano iz osobne perspektive povećali vrijednost vlastitog ljudskog kapitala mjereno kroz visinu tekućih i budućih dohodaka. Gledano s tog aspekta i pod pretpostavkom da će se dio osoba prije ili kasnije vratiti u domovinu i primati inozemne mirovine, dugoročna socijalno-ekonomska slika Hrvatske dijelom se može poboljšati jer će inozemne mirovine mnogima omogućiti veći životni standard u odnosu na većinu koja danas radi u Hrvatskoj", kaže dr. Ivanov.
„Isto tako nije nemoguć dugoročan scenarij u kojem Hrvatska postaje atraktivna lokacija za život umirovljenika izvornog porijekla iz Njemačke, Irske ili drugih članica EU. No, iz današnje perspektive bilo bi daleko bolje da je Hrvatska ekonomski atraktivna lokacija za zapošljavanje mladih osoba i naseljavanje mladih obitelji iz drugih članica EU, odnosno ostalih europskih zemalja izvan EU“, ističe.
„Dok političari spavaju, mladi ljudi koji su danas još uvijek u obrazovnom procesu ili su ga nedavno završili sanjaju neke druge snove u kojima vrijednost svog ljudskog kapitala mjere visinom plaće u Irskoj, Njemačkoj, Austriji... Javljaju se na europske natječaje za posao, a domovina je puno širi pojam od prelijepe male Hrvatske - zove se Europska unija ili šire: cijeli svijet“, zaključuje Ivanov.
