"Mogu reći da sam sretna osoba jer sam uspjela u suživotu s rakom preživjeti 23 godine", započela je svoju ispovijest Mirjana Pešec pred Pixsellovim kamerama. Sreća i karcinom u istoj rečenici teško da bi kome pale na pamet, ali gospođu Mirjanu kroz godine borbe prati optimizam koji nitko i ništa ne može slomiti.
"Sve kreće u glavi, mentalni sklop je užasno važan da bi nadvladali i najteže situacije. I kiši i tmurnom danu unatoč, s malo crvenog ruža i dobrog raspoloženja ga možemo popraviti", poručuje sada prisjećajući se posljednja dva desetljeća života s okrutnom bolesti.
Saznala je da boluje od raka dojke 2000. godine kada je s obitelji bila na moru. Tada je imala 47 godina, a nakon tuširanja je primijetila nešto neobično na koži. Pomislila je da je možda bila previše na suncu, no drugog dana su se pojavili znakovi za uzbunu. Mirjana je odmah posumnjala na karcinom dojke. Kada se vratila kući u Vinkovce njezini su se strahovi potvrdili, ispričala je za udrugu Nismo same.
Rijedak i agresivan inflamatorni oblik karcinoma s metastazama na limfnim čvorovima u aksili, dijagnoza je to od koje bi se svakome zaledila krv u žilama. Ova joj je bolest već uzela majku, no za Mirjanu predaja nije bila opcija. Nakon što je saznala s čime s bori, odlučila se za liječenje u Zagrebu. Ali za nju život nije stao. Nastavila je raditi kao pedagoginja, a kasnije i ravnateljica Centra za pedagoški odjel. Svaki je treći utorak vlakom putovala u Zagreb na kemoterapije, a u srijedu već bila na poslu. "Bolest je postala dio mog života. Prihvatila sam rak u sebi", ispričala je.
Prvi poštedni zahvat, kemoterapije, zračenja, gubitak kose, drugi poštedni zahvat. Ni to nije bilo dovoljno. Na kraju joj je morala biti odstranjena cijela dojka, a prije nekoliko godina i druga.
Za sve ove godine borbe s rakom kaže da su bile naročito sretne. Zahvaljujući bolesti shvatila je koliko je svaki trenutak u životu dragocjen. "Nikada zlo nije samo za zlo nego i za dobro", poručuje kroz osmijeh. "Živjela sam i imala sretnih dana i ranije, ali ih nikad nisam osvijestila na ovaj način kao u zadnje 23 godine", kaže. Otkako je saznala dijagnozu, nema toga što nije prošla.
Uz sebe je uvijek imala prijetelje i obitelj koji su joj bili snažna potpora i dodatan vjetar u leđa u najtežim danima. Danas je neizmjerno zahvalna svim doktorima i medicinskim sestrama koji su bili uz nju, ali i svome mačiću Fići. "Čuda se uvijek događaju. Nikad ne znaš kada se probudiš što će se divno i čudesno dogoditi", kaže.
Njoj se prošle godine dogodilo jedno takvo čudo kako ga ona sama naziva. Ispod haube njezinog Fiata 500 sakrio se mačić kojeg je odlučila udomiti. "Nisam ga mogla ostaviti na ulici", prisjeća se toga dana.
Dala mu je ime Fićo jer je odabrao njezinog "fiću" kao zaklon. "Tu sreću da je netko nakon toliko godina izabrao mene vam ne mogu opisati", priznaje.
Svoju borbu je odlučila ovjekovječiti na papiru. Napisala je knjigu "Priče od porculana" o svemu što je prošla od 2015. godine kada joj se bolest vratila. "Još uvijek sanjam. Ponekad i velike snove", zapisala je tamo. Jer ju je iskustvo naučilo da će se moći nositi sa svime što joj život donese. A to ne mora uvijek biti nešto loše, može biti nešto čudesno kao što je bilo s Fićom.
POGLEDAJTE VIDEO: HPV uzrokuje 6 vrste karcinoma, a cjepivo je sigurno. Ljupka Gojić: 'I ja svoje kćeri planiram cijepiti'
