Premda ministar zdravstva Milan Kujundžić tvrdi suprotno, prema tematskom izvještaju o nejednakosti u pristupu zdravstvenim uslugama u Hrvatskoj za 2018., objavljenom na stranicama Europske komisije, čiji su autori Paul Stubbs s Ekonomskog instituta i Siniša Zrinščak s Pravnog fakulteta, stvari ne stoje najbolje, a reforme se ne provode.
Ministar zdravstva novinarima je jutros na pitanje kako to da nitko ne vidi reforme zdravstva odgovorio "Otiđite okulisti. Vi osobno, možda bi mogli... Ozbiljni novinari vide da se ozbiljne stvari događaju". No, čini se kako reformu ne vide niti autori ovog izvješća kojeg je objavila Europska komisija. Naime, navode kako se reforme zdravstva provode sporo i nejednako. Ekonomski je institut na svom Facebook objavio skraćenu verziju ovog izvještaja, a mi vam prenosimo najvažnije.
'Reforme se često najavljuju, rijetko provode'
Autori pišu kako se zdravstveni sustav u Hrvatskoj temelji na osiguranju, a s obzirom da zdravstveno osiguranje pruža zaštitu i stanovništvu koje ne radi, može se reći kako je naš zdravstveni sustav univerzalan. Obavezno osiguranje se nadopunjuje neobaveznim dopunskim osiguranjem koje je dostupno za 70 kuna mjesečno, neovisno o dobi i zdravstvenom stanju. Više od 60 posto stanovništva Hrvatske posjeduje takvo dodatno osiguranje i tako izbjegava participaciju u troškovima posjete liječniku i kupovine lijekova.
Značajno više ljudi koji imaju veća primanja uplaćuje dopunsko zdravstveno, a uz doprinose koje prikuplja HZZO drćava izravno uplaćuje doprinose u sustav za one koji su oslobođeni doprinosa. No, ti su prinosi niži od propisanih, pa sustav stvarno stvara povećani deficit koji trenutno iznosi više od milijardu eura.
"Reforme se često najavljuju, ali se rijetko provode, tako da je jedini način smanjenja usluga, posebno onih skupljih, postavljanje mjesečne ograničenje potrošnje za bolnice, de facto racionalizacija oskudnih resursa", stoji u izvještaju.
Nedostaje doktora i medicinskih sestara
Izraženo kao postotak BDP-a (7,3% u 2015.) ili kupovnom moći (PPS) po stanovniku (1.245,04 € u 2015.), Hrvatska je među zemljama EU koje izdvajaju najmanje za zdravstvo, pišu autori. Navode kako su prava na zdravstvenu zaštitu značajna, ali lijekovi koji nisu na A-listi, odnosno popisu službenih generičkih lijekova, relativno su skupi.
Navode kako su liste čekanja duge te kako se informacije o njima ne prikupljaju transparentno. Nedostaje medicinskog osoblja kao rezultat migracija - u četiri županije nedostaje liječnika obiteljske medicine, a na nacionalnoj razini nedostaje ginekologa i pedijatara.
Romi žive desetak godina manje od ostatka stanovništva
Nekim skupinama pristup zdravstvenoj zašiti može biti ograničen, a to su osobe s niskim primanjima i niskom razinom obrazovanja, Romima, ženama (posebice pravo na pobačaj), starijim ljudima koji žive na selu i udaljenijim područjima ili na nekom od hrvatskim otocima. "Građani s najnižim prihodima procjenjuju svoj zdravstveni status značajno lošijim od onih u drugim prihodovnim skupinama", pišu. Neostvarene zdravstvene potrebe su generalno niske, ali su 10 puta više u petini stanovništva s najnižim prihodima nego u petimi s najvišim prihodima.
Očekivana životna dob Roma je za desetak godina niža od onih opće populacije. "Iako Hrvatska ima relativno liberalan zakon o pobačaju, pobačaji mogu biti prilično skupi i liječnici ih mogu odbiti provesti prema prizivu savjesti; podaci od 2015. na ovamo pokazuju da se u dvije opće bolnice u Hrvatskoj pobačaji uopće nisu provodili".
'Reforme se provode sporo i nejednako'
Navode i kako reforma zdravstva ne funkcionira dobro. "Reforme zdravstvenog sustava se provode sporo i nejednako, ali u svakom se slučaju ne bave ključnim pitanjem nejednake dostupnosti zdravstvene njege. Zdravstvena politika treba ići ruku pod ruku s ostalim socijalnim politikama, posebice vezano uz dugoročnu skrb o starijima. Prihodovne bi se granice dostupnosti mogle riješiti podizanjem dohodovnog praga za participaciju i/ili ukidanjem participacije za osobe s kroničnim i ozbiljnim zdravstvenim problemima", pišu.
Zaključuju kako bi zdravstvena njega za Rome trebala postati dio ciljanih intervencija prilikom planiranja razvoja nekog područja te kako je potrebna studija o ograničenom pristupu reproduktivnoj zdravstvenoj njezi, posebice pobačajima za žene. Regionalna nejednakost i zdravtvena njega u udaljenim područjima, uključujući otoke, trebala bi biti prioritet reforme, a potrebno je i istražiti dostupnost zdravstvene njege temeljene na socio-ekonomskom statusu, narodnosti, spolu, dobi, regiji i poteškoćama, zaključuju.
