Ususret velikom zagrebačkom solo nastupu koji će se održati u Tvornici kulture 16. svibnja, splitsko-zagrebački hip-hop trio Dječaci objavili su novi, dugoiščekivani album 'Firma'.
Nakon debitantskog izdanja 'Drama' i hvaljenog albuma 'Istine', koji je rasprodan u rekordnom roku, Dječaci nam predstavljaju novih 19 pjesama u njihovom prepoznatljivom aranžmanu, a za čitatelje RTL.hr-a otkrivaju sve pomalo, u svom uobičajenom, zajebantskom stilu...
Za početak, kako je bilo na vašim počecima? Pred koliko ste najmanje ljudi svirali? Ako se još sjećate tih dana...
VOJKO: Jednom prilikom je bilo 7 ljudi na koncertu, u Dubrovniku u klubu Orlando, mislim da je to bila 2005. godina ili nešto tako.
Kako ostati na zemlji i ne dopustiti si pretjeranu bahatost kako slava raste? Smatrate li da ste bahati ili ste to samo prema onima koji su neuki i to zaslužuju?
VOJKO: Mislim da smo bili bahati i prije 10 godina, uvijek smo umišljali da smo božji dar hrvatskoj glazbenoj sceni, bez obzira jeli to istina ili ne. Posebno smo arogantni prema fanovima koji smatraju da bolje znaju od nas u kojem bi nam smjeru karijera trebala ići.
ZONI: Nakon jednog trenutka kad je ISTINA napravila onoliki boom, umislio sam da je to sve i prezasluženo i da, evo, konačno su ljudi nakon toliko godina našeg dobrog rada uhvatili koga treba slušat ovdje u ovoj državi, tako da u tom trenutku nisam ni cijenio sve te prepunjene rasprodane koncerte, koliko sam smatrao da su zasluženi. sada vidim da je u pitanju bio jedan trenutni hype i da me očekuje još puno godina napornog rada da bi takav status bio konstantan. Opustiti se ne smiješ nikada, sve je to bio jedan bitan period učenja. Sada puno više cijenim svaku osobu koja nas odluči odlikovati svojim vremenom i novcem radi našeg rada, no bez obzira na to, nikad nisam imao strpljenja prema glupim pitanjima i sudovima, pa nemam ni sada. tj ako me išta lako nadrka, to je glupost i lijenost.
Jel' bilo momenata kada je netko od vas htio odustati? Tko vas drži na okupu kad padne entuzijazam?
VOJKO: Ja od prvog albuma razmišljam dali odustati. Pare nas drže na okupu.
ZONI: Tolike su noći provedene u krajnjoj nesigurnosti i nedostatku i smisla i hrabrosti za daljnje bavljenje ovim, pa opet idućeg jutra pronađem novu snagu. Možda je tako sa svim teškim i neizvjesnim životima i životnim poduhvatima. Drži me to što izuzetno cijenim glazbena mišljenja Vojka i Ive i mislim da bez njihovog kritičkog filtera i inputa i međusobnog natjecanja, moj rad ne bi dosezao razine koje doseže uz njih. Glazba je najbolja kada se događa kao grupno djelovanje. Glazbu sam odabrao za svoj životni poziv koji me ispunjava, tako da nužno sam vezan uz njih, jer znam da u našem međusobnom ispreplitanju ličnosti ću doći do nečeg najboljeg i taj moment i šansu da sam u takvoj poziciji izuzetno cijenim. Mi smo Beatlesi ukratko i ljudi trebaju bit jebeno sretni što još zajednički stvaramo za njihovih života.
Često kažete da vas boli k za sve... Za što za što vas ne boli? Jel' vas u životu koštala ta BMK spika da su vas ljudi doživljavali neodgovornima?
VOJKO: Bogate Mlade Kmice spika i jest krajnje neodgovorna.
IVO: Da, koštala me.
ZONI: Naravno da nas je koštalo da se ponašamo kako god se želimo ponašat, govorimo štogod osjećamo u tom trenutku, koliko god debilno bilo i nepromišljeno. Uvijek smo si dopuštali tu spontanost i nepromišljenost, jer ona stvara autentičnost. jednostavno je stvar ili ćeš razmišljat šta će neko drugi mislit i reći na to što radiš, ili nećeš, mi se uglavnom biramo ne zamarati time šta će neko drugi reći na išta što radimo. To se nekad vrati pa te ugrize za guzicu, ali život te ionako stalno grize za guzicu, tu se ne može ništa.
Da nemate bolje polovice i upoznate jednu predivnu, pametnu, duhovitu, ukratko - svježu ženu, ali na prvi vam dejt dođe u bilim starkama, bi li vam se spustila u očima? Ili gdje god drugdje...
VOJKO: Ne zanima nas ko šta nosi na nogama, ta pjesma je samo tu radi catchy refrena. Osim ako ženska nosi rimljanke, to je neoprostivo.
IVO: Nemam ništa protiv rimljanki. Opraštam sve svima.
ZONI: Ne opraštam rimljanke, ni uggsice ni crocsice ni tenisice s visokom petom, ništa ne opraštam. FOREVER ALONE. Starke mi nisu nešto neoprostivo, samo sada radi te pjesme mi bude smiješno svaki put kad ih vidim na ženi. Čekam na semaforu da prijeđem cestu uz ženu koja ih nosi i svaki put mi dođe da joj zapjevam refren iza leđa.
Kad će neka balkanska 'saradnja'? Razmišljam da se spoje dva megamozga Vojka Vrućine i npr. Wikluha Skya, da bi ta stvar bila bomba... Hmm koje je vaše mišljenje?
VOJKO: Bili smo dogovarali nas dvojica da napravimo zajedno pop baladu o Bosanki koja se zove Tarifa, nadam se da će se to jednog dana realizirati.
Preporučite mladim ljubiteljima spuštenih širokih hlača ženske predstavnice vašeg žanra... Je li itko vrijedan spomena od njih? Negdje pročitah da niste neki ljubitelji Sassje?
VOJKO: Samo Mimi Mercedez.
IVO: Ovo ne može proć bez spominjanja Remi koja je snimila valjda tisuću pjesama dosad, na kojima dobro repa i pjeva.
ZONI: Team Mimi. I naravno Remi iz elementala je OG, ona je sebe ustoličila na tron, to ne treba ni spominjati, a opet nepošteno je ne spomenuti.
Uspijevate li uz silne nastupe i rad u studiju slušati što nove mjuze?
IVO: Stignem ono što mi je napeto. Trenutno mi je napetije slušat pjesme nekog benda koje se najviše ističu na YouTubeu, nego preslušavati čitave diskografije.
VOJKO: U zadnje vrijeme sve manje, a i ovo šta čujem mi sve zvuči kao već viđeno, možda stvarno starim.
ZONI: Bar 80% vremena u kojem slušam glazbu, slušam glazbu koju nisam slušao nikad prije.
U vašem je poslu normalno stalno susretati se s novim ljudima, bilo obožavateljima, bilo suradnicima... Za takvu je interakciju često potrebna izučena vještina small talka... Pošto mi se čini da niste baš ljudi od površnog ćakulanja, kako hendlate takve situacije?
VOJKO: Ja često imam nadrkanu facu tako da ljudi ni ne pokušavaju započeti nikakav usputni razgovor.
IVO: Non stop pričam s ljudima i non stop govorim krive stvari, kao i što slažem krive face. Užas od života.
ZONI: Oduvijek sam bio potpuno nedorastao socijalnom kontaktu, introvertan, autističan, to je sada možda još i gore kako su me ljudi navikli da non stop odgovaram na njihova pitanja.
Postoji li neki HC obožavatelj koji vam je zapeo za oko zbog neke možebitne lude anegdote ili ekstremnog ponašanja/čestog pohoda na vaše koncerte?
VOJKO: Ako je itko naš HC obožavatelj, to je 4 Wheel iz Rijeke, pozdrav njemu.
IVO: Zapeo nam je za stepenice jer je u kolicima.
ZONI: 4 Wheel nas prati otkad smo se rodili. Mi smo se rodili, on se rodio i onda se pretplatio na naš feed. Respekt. A inače za oko mi zapinju samo žene i o živote živote, imao sam sreće.
Vaša je 'Firma' zaposlila plavušu koja se očito poskliznula na bananu, pala koliko je duga i široka i uzela bolovanje... U kojoj mjeri vas je razljutila cenzura i izbacivanje tog singla s albuma?
VOJKO: Cenzura me nije razljutila, više me razljutio moj amaterizam gdje sam zaboravio da čim spomeneš nešto takvo, ide direktno u naslov članka. Sada smo ispali totalni seksistički debili i u većini intervjua su sada pitanja samo o toj temi, a nikoga ne zanima album kojeg promoviramo.
IVO: Ne ljuti nas ništa, Firma poštuje želje svojih poslovnih partnera.
ZONI: Želim samo reć svima koji viču da je nešto u toj pjesmi degutantno ili vrijeđanje. To nije vrijeđanje, nema vrijeđanja. Izražavanje i opisivanje ljubavi, emocija, seksualne želje, sanjarija, žudnje, nije i nikad ne može biti vrijeđanje nego samo kompliment. Izgleda da je upravo moj tekst mnogima onaj za kojeg se hvataju i spominju kao nešto degutantno. Jbg, meni on to nije, samo je onako reperski iskreniji, neupakiran u pjesnički kukavičluk koji inače prolazi na radiju. Iako direktnije, ta strast je ipak puno slikovitije opisana nego da sam samo reko uuuuu napalio sam se, želim te jebat. Da je pjesma o Severini ili o Nives ili bilo kojoj drugoj lijepoj poznatoj ženi, likovi bi samo slinili i smijuljili se kao he he i ja bi ju jebo kurva. U pitanju je klasično licemjerje. Zapravo, istina je da je taj moj tekst utemeljen na pravim iskustvima, napisan za jednu popuno drugu stvarnu ženu, jednu mladu antifašistkinju iz zagreba, odrepan sa puno emocije dok sam mislio upravo na nju. Napisan je iz iskrene strasti i zaljubljenosti, puno prije nego se pjesma pretvorila u ono što je sada i stvarno mi je nepojmljivo kako to ikako, ali IKAKO može biti vrijeđanje kad je došlo iz tako pozitivnih emocija.
S obzirom na prirodu vaših tekstova, jeste li ikad stali na žulj feministkinjama? Ok, glupo pitanje... Jeste sigurno, no je li dosad bilo kakvih ekspresnijih reakcija?
VOJKO: Prije desetak godina smo iz gangsta zajebancije u pjesmama oslovljavali žene sa 'kujo', sada kad slušam to zvučimo kao nedojebani papci. Otkad smo prestali s tim, nema nekih posebnih feminističkih reakcija.
IVO: Ne, sve je bilo u redu, nikad problema nije ni bilo.
ZONI: https://svjezezene.tumblr.com/. mislim da samo ovaj tumblr može ljudima pokazati kako vidim žene.
Koliko vam se puta dogodilo da ste se ponosili nekom pjesmom i brijali da će bit dobro primljena među publikom i onda friška figa? Ili obrnuto, da ste za neku stvar mislili da je možda neće ljudi shvatiti, a odjednom su svi oduševljeni njome...?
ZONI: Događa se s vremena na vrijeme, ali gotovo na svaku našu pjesmu tako gledamo. Ne bi ju ni izbacivali da nam nije luda i posebna i da nismo oduševljeni njome na neki način. Sad, uvijek je iznenađenje u kojoj mjeri će se to poklopiti sa ukusima slušatelja i onime što oni traže od glazbe u ovom trenutku u vremenu. tj koliko će to bit masovno. Ali zanimljiva je pojava da kada pjesmu samo hvale, ona dođe samo do užeg kruga slušatelja. S druge strane, kada određeni ljudi mrze pjesmu jednako snažno koliko ju neki drugi ljudi vole, ona se proširi puno dalje i čuje ju puno više ljudi.
Vidim da ste prilično aktivni u promociji na društvenim mrežama, no s obzirom na svoj zajebantski stil i prezentiranja muzike, ali i sadržaja, vjerojatno često ostajate neshvaćeni... Koliko vam zadovoljstvo pruža to trollanje uskogrudnih likova?
VOJKO: Meni sve manje. Šta sam stariji, polako otkrivam koliko ima zapravo glupih ljudi i kad vidim koliko krivo shvate neke najjednostavnije baze iz naših pjesama, naježim se od užasa.
IVO: Užasno me zabavlja to, nezrel sam, mislim da me nikad ljudska glupost neće prestati zabavljati.
ZONI: Nisam baš toliko zabavan u odgovorima na https://djecaci.tumblr.com/ ko Ivo, pokušavam biti iskren i koristan ljudima i pomoći im ako ikako mogu.
Vojko ima jednu slatku malu govornu manu (imam i ja istu), što apsolutno nema veze s njegovim talentom i izvedbom... Josipa Lisac je jedna od diva koja je izgradila svoju karijeru na 'nedostatku' koji ju je učinio tako unikatnom. Svejedno, znate kakvi su ljudi... pa htjedoh pitati je li zbog toga ikad nailazio na ikakve prepreke, odbijanja, debilne argumente?
VOJKO: Kad čitam komentare, uvijek ima par ljudi koji mi pokušavaju zagorčat dan na tu shemu, ali sam imun na takve provokacije još od osnovne škole.
Kakav je odjek van Balkana? Koliko vas slušaju van regije, imate li tih saznanja?
VOJKO: Koliko mi se čini: slabo. Nismo mi materijal za dijasporu, mislim da naše pjesme ne pobuđuju nostalgične slike iz domovine. Doduše, neki dan kad sam kupovao kruh, jedna starija gospođa me zaustavila da mi kaže da nas se sluša i na Floridi.
IVO: Svirali smo dosad u Francuskoj i Švicarskoj, super je bilo, jedva čekamo opet.
Nakon 'Istine' vam se dogodila popularnost... Ono što mene zanima je kako je to izgledalo - jesu li se počeli javljati davno zaboravljeni prijatelji i suradnici, kako je to izgledalo? Je li vas u trenutku sve to preplavilo?
VOJKO: Ima ljudi koji misle da plivamo u parama ili nešto, zaboravljaju da se ipak bavimo rapom u Hrvatskoj. Bilo je par bizarnih situacija, ali to nije za javnost.
ZONI: Jedina promjena je prepoznavanje po ulici i dućanima i štogod. Slikanje svugdje i svagdje. Da se to preživit.
Budite srcad pa svekoliko pučanstvo nekim pismenim kratkim i slatkim freestyleom pozovite u subotu u Tvornicu kulture! ;) Hvala!
VOJKO: Dođi u Tvornicu šesnaesti petoga! Eto ga.
ZONI: Poslala si mi sliku na Instagram, reko sam dođi, a ti si pristala.
