Bezbroj je načina zahvaljujući kojima proizvođači i trgovci obmanjuju kupce, no neki od popularnijih i ponovno učestalijih su trikovi s gramažom. Ne samo što mnogi proizvodi poskupljuju, nego se i smanjuje njihova težina, pa tako sada manje količine određenog proizvoda kupci zapravo plate više, piše Slobodna Dalmacija.
Koliko obmanjujuća praksa u slučaju prehrambenih artikala u nas eskalira svjedoči i svjež primjer koji je uočila jedna Splićanka koja je opisala što je ovih dana zamijetila u jednoj trgovini na Sućidru: "Gledam danas u mom dućanu, gdje redovito kupujem, klasično Ledo pakiranje smrznutog voća 450 grama za 24,98 kuna. Do njega novo Ledo pakiranje od 300 grama za istu cijenu - 24,98 kuna. Prodavačica mi kaže kako će Ledo slati samo pakiranje od 300 g čim se prodaju zalihe od 450 g i tako će manje pakiranje zamijeniti veće, a cijena ostaje ista. I to nije mala razlika u cijeni, tj. proizvođačkom ili trgovačkom profitu.
Po tome izlazi da dva dosadašnja pakiranja (ukupno 900 g) po 24,98 kn koštaju 49,96 kn, a tri nova, manja pakiranja iste ukupne gramaže po pojedinačnoj cijeni od 24,98 kn ukupno koštaju 74,94 kn, što je 25 kuna više za istu količinu", napisala je pitajući se koliko su ovakvi slučajevi trgovanja u skladu s direktivom države o podizanju cijena i što rade inspekcije. Priložila je i fotografiju starog/novog pakiranja Ledova šumskog voća, koje se prodaje po istoj cijeni od 24,98 kn, iz koje je razvidno kako je ambalaža novog pakiranja neznatno manja, a ponešto je izmijenjen i njezin dizajn.
Dvostruko oštećenje
Asortiman smrznutih proizvoda popularnog domaćeg brenda tek je kap u moru istovjetnih ili sličnih poteza ovdašnjih, ali i stranih proizvođača artikala koje svakodnevno kupujemo. S tim da im, ne samo što im se smanjuje količina, već u velikom broju slučajeva prethodi i povećanje cijene, pa su potrošači u biti dvaput oštećeni.
"Uglavnom, ako ne diraju cijene, onda smanjuju gramaže. Ili dignu cijene, a kad novi proizvod smanjene količine stave na akciju, onda se nađe u prodaji po nekadašnjoj cijeni po kojoj se kupovala veća količina", objašnjava I. R., voditeljica dućana robe široke potrošnje u vlasništvu poznatog domaćeg trgovačkog lanca.
"Prije su dobavljači dizali cijene na nekoliko artikala, a sada ih odjednom dižu na cijeli asortiman svojih proizvoda. I mi se hvatamo za glavu, u dućanu nas ujutro znaju dočekati poskupljenja nekoliko tvrtki. Ne možete ni zamisliti kad, primjerice, cijela "Saponia" odjednom digne sve cijene, to je more proizvoda", govore.
Kad se malo bolje pogleda u artikle na policama trgovina, ispada da nema gdje se nije uštipnulo - suhomesnati naresci, koji su nekoć bili pakirani u ambalaži od 100 grama, pali su na 90, a sada i na 80 grama. Smrznuti grašak domaćeg proizvođača skončao je na pakiranju od 400 grama nakon što je bio 450 g, no sada i košta oko 12 kuna, dok je staro, veće pakiranje bilo nekoliko kuna jeftinije. Omekšivači za rublje koji su prodavani u pakiranju od 1 litre danas se kupuju u pakiranju od 0,9 litara, a oni nekadašnji od 2 litre pakiraju se po 1,8 litara. Danas se u ambalažu pakira i 1,8 kilograma praška za odjeću, nekad je to bilo 2 kilograma. Nekadašnje pakiranje kukuruza spalo je s 200 grama na 170 grama, a repovi kozica na 180 grama iako su oduvijek bili pakirani u količini od 200 grama. File oslića poznatog domaćeg proizvođača, koji se u pakiranju od 600 grama još početkom ljeta prodavao po cijeni od 36,99 kuna, sada se nudi isključivo u količini od 400 grama i u prosjeku stoji oko 41 kunu, a negdje je i skuplji. Smanjivali su se i sapuni, oni koji su iznosili 100 grama, sada teže samo 80. Niže su pale i uobičajene doze pojedinih šampona i regeneratora za kosu, čak je i instant palenta s 500 g završila u pakiranju od 450 grama.
Drska obmana potrošača
O cijenama WC papira da i ne govorimo. Odletjele u nebo. Listići sve tanji i prozirniji, samim tim i role sve uže. "Ta priča s toaletnim papirom je stvarno očajna, pa što ima da se pakiranje od 24 komada dvoslojnog prodavalo po plafon cijeni od 18 kn, a danas taj isti papir košta 45 kn. Jedino valjda nisu dirali pelate - i dalje se prodaju u pakiranju od 400 grama. Ništa, jest ćemo poma i manistre", ljutito će I. R., podsjećajući kako je i tjestenina znatno poskupjela.
I u tom slučaju vrijedi trik s gramažom - nekadašnja pakiranja od 500 g zamijenila su ona od 400 g, stara je teško više igdje naći. "Ma što ima da je kruh bio 5 ili 6 kuna, sad je 12 kuna. Pa kolika je to onda stopa inflacije?! 100 posto!!! Dizalo se i ono što se nije smjelo, kruh, mlijeko, dječja, hrana… I što se dogodilo?! Ništa", rezignirano će I. R. Iako radi u trgovini robe široke potrošnje i dobro je upoznata s promjenama cijena, i samoj joj je, kao potrošaču, teško izbjeći zamke kad krene u kupovinu. Pogotovo kad mora proučavati trenutne količine proizvoda koje je navikla kupovati.
"Dužnost trgovca bi bila da ne dovodi potrošača u zabludu ne primjenjujući zavaravajući poslovnu praksu s ostavljanjem identične cijene, jer ću, ako određeni proizvod po toj i toj cijeni kupujem godinama, posegnuti za njim misleći kako je sve ostalo isto. A nije", kaže Tanja Popović Filipović, voditeljica Centra za edukaciju i informiranje potrošača (CEIP) sa sjedištem u Osijeku. "Takvim svojim postupkom trgovac utječe na odluku potrošača da odabere baš taj proizvod, koji inače ne bi odabrao, nego bi možda posegnuo za jeftinijim ili bi kupio neku robnu marku. Taj dio točno stoji u Zakonu o zaštiti potrošača a glasi "doveo u obmanu potrošača da se odluči i učini što inače ne bi", navodi Popović Filipović.
'Ljudi su opterećeni preživljavanjem'
Pojašnjava da nitko ne može zabraniti promjenu gramaže, ali to onda treba učiniti "po nekakvom transparentnom poslovnom običaju, a ne da je se smanji i ostavi cijena identična onoj prethodnog, većeg pakiranja istog proizvoda.
Kad bi ova priča otišla korak dalje i završila na nekoj višoj instanci, proizvođač bi vjerojatno dobio eventualni spor, objašnjava voditeljica CEIP-a, jer nije napravio ništa osim što je smanjio gramažu, ali je potrošača naveo na postupak na koji se inače ne bi odlučio. Zanimljivo je kako se u njezin Centar za edukaciju i informiranje potrošača Hrvati uopće ne javljaju s pritužbama ovakvoga tipa, jer su, objašnjava, zapravo potpuno izbezumljeni zbog brojnih poskupljenja i priče oko uvođenja eura. Fokus im je na cijenama.
"Mi samo računamo… Nekad se, primjerice, kupovalo određeni proizvod po nekoj cijeni za 20 kuna, a sada ga se može nabaviti za 38. I sad nas muči koliko je to kuna? Koliko eura? A u svemu tome ispod radara prolazi svašta. Bavimo se je li netko nešto iz kuna zaokružio u eure ili nije, a za to vrijeme koristi se gužva. I mi od stabla ne vidimo šumu. Toga će biti sve više. Ljudi su zapravo opterećeni preživljavanjem, pogotovo umirovljenici", kaže Tanja Popović Filipović.
"Ne možemo svi mi uzeti godišnji odmor kako bismo proučavali tko nas je sve prevario. Zahtjevno je sve to pratiti i provjeravati. Previše je promjena, događaju se stalno… I svi love u mutnom. I nema nam druge doli širom otvoriti oči prilikom ulaska u trgovine", kaže Tanja Popović Filipović.
Potrošač na sve mora paziti
Direktivom EU-a, donesenom prije desetak godina, proizvođačima je dana sloboda da se ne moraju striktno pridržavati određenog pakiranja te je promjena gramaže ili zapremine proizvoda legitimna. Prema tom se načelu sve ono što je transparentno naznačeno smatra ispravnim i u skladu sa zakonom, jer potrošač prilikom kupnje ima mogućnost upoznati se sa samom količinom proizvoda.
Ovakav trend ide u korist proizvođačima, potom i trgovcima, a na štetu potrošača. Takvim modelom poslovanja proizvođači nastoje nadoknaditi gubitke u vrijeme pandemije, ali baš kao i trgovci riskiraju gubitak pozicije na tržištu. Potrošači su pak prepušteni samima sebi, zbog čega moraju obraćati pažnju, osim na cijenu i marku, i na volumen i gramažu proizvoda.
