Nakon 24 godine radnog staža u hrvatskom zdravstvu, od čega je dvanaest godina bio na rukovodećim funkcijama, magistar sestrinstva Hrvoje Premuž napustio je Opću bolnicu 'Dr. Josip Benčević' u Slavonskom Brodu, gdje je bio glavni medicinski tehničar Odjela za reanimaciju, anesteziologiju i intenzivno liječenje te otišao raditi u Njemačku.
Premuž je, uz posao u bolnici, bio suradnik i predavač na Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo u Osijeku te na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorant na postdiplomskom studiju biomedicina i zdravstvo. Bez obzira na sve te kvalifikacije, staž i angažman, 47-godišnjem Premužu plaća nije prelazila 6.300 kuna pa od početka ove godine radi u Hannoveru u Njemačkoj gdje za svoj posao, kaže, dobiva primjerenu plaću, a više ne osjeća ni psihološki pritisak kakav ga je neprestano pratio dok je radio u Hrvatskoj.
'Imao sam golemu odgovornost, a bio potplaćen'
"Bio sam godinama potplaćen za svoj rad. Zvanje magistra sestrinstva nije mi se priznavalo, radio sam kao prvostupnik i tako sam bio plaćen. S druge strane, ostajao sam besplatno raditi do 23 sata navečer samo zbog vlastite odgovornosti i profesionalnosti", ispričao je za Novi list.
Gotovo svakodnevno radni dan bi mu započeo u njezi intenzivnog bolesnika, u neposrednoj sestrinskoj skrbi po principu "hands on patient". Potom bi odradio posao anesteziološkog tehničara u operacijskoj sali, a onda administrativne poslove i poslove oko nabavke materijala, rasporeda sestara... I tako, sve dok je bilo potrebno, nerijetko i do ponoći.
I dok je zbog silnog angažmana i velike odgovornosti gotovo ostao bez slobodnog vremena i privatnog života, plaća mu je ostajala ista. Ako bi, kaže, tražio da odradi poneku dodatnu smjenu i poveća si primanja, nadređeni bi mu govorili da glavne sestre moraju raditi samo dopodne, iako liječnici voditelji odjela u cijeloj Hrvatskoj sasvim legitimno ostvaruju svoja dežurstva. Radio je na odjelu s teškim bolesnicima, gdje je trebalo i razgovarati s obitelji, pacijentom... razvijati timski rad i profesionalnu suradnju sestara s fizioterapeutima, liječnicima i ostalima. Odrađivao je najveći dio nabavke na odjelu, i zvali su ga, kaže, i iz mnogih drugih bolnica da vide gdje je i kako nabavio neki medicinski materijal. Uglavnom se radilo o materijalu u godišnjim milijunskim kunskim vrijednostima.
"To je golema odgovornost, za koju sam bio vrlo potplaćen", ističe Premuž.
'Politička uhljebljivanja u bolnicama dosegla su vrhunac'
Sada kada je iskusio i rad u njemačkom zdravstvenom sustavu, Premuž kaže kako su medicinske sestre i liječnici u Hrvatskoj u nekim aspektima struke znatno ispred onih u Njemačkoj.
"Nisam mogao vjerovati kolika je tu razlika u načinu rada i stručnosti sestara. Većina sestara u Njemačkoj završe trogodišnju strukovnu školu, a ona koja se odluči nastaviti školovanje, malo se specijalizira za neko područje, ali je veći naglasak na praktičnom obrazovanju pa se ono odvija uglavnom kroz plaćeni rad na odjelima. U Hrvatskoj sestre stječu više teorijskog znanja, naše je sestrinsko obrazovanje tradicionalno dobro", kazao je za Novi list.
Najviše ga je zaboljela činjenica da sestra početnica u intenzivnoj u Hrvatskoj može zaraditi preko 8.000 kuna za rad u smjenama te da su neke mlade kolegice s 19 godina imale veću plaću od njega. Kaže kako to najbolje dočarava izvrnutu logiku organizacije zdravstva u Hrvatskoj gdje, po njegovu mišljenju, čitava organizacija zdravstva ne ide na ruku ni profesiji liječnika niti sestara. Još ga je više zasmetalo političko uhljebljivanje u bolnicama.
"Politička uhljebljavanja po bolnicama događala su se oduvijek, ali je vrhunac dosegnut u zadnje vrijeme kad se preko noći promijene organizacijske sheme po tehničkim, pravnim i računovodstvenim službama tako da se uvode novi pododjeli s novih devet umjesto tri voditelja, a svaki ima 10 do 20 tisuća kuna plaće. Bolnice postaju oaze administriranja, a ne liječenja", istaknuo je Premuž za Novi list.
Sa plaće od 6300 kuna u Hrvatskoj na 3000 eura u Njemačkoj
U Njemačku je, kaže, otišao kada je vidio da se u Hrvatskoj sustav raspada i da klizimo prema grčkom scenariju. U Hannoveru je počeo raditi odmah dobivši satnicu primjerenu svome obrazovanju i najveću moguću plaću u početnoj fazi adaptacije na novi sustav. Sada mu je plaća viša od 2.000 eura neto, a nakon priznavanja diplome bit će i oko 3.000 eura. Kada plati stanarinu i ratu kredita u Hrvatskoj, ostaje mu oko tisuću eura.
"Cijena satnice rada u privredi je devet eura, a medicinska sestra dobiva 15 do 17 eura. Dade se lijepo zaraditi, jedino je ritam rada nešto naporniji, smjene su tri dana po 12 sati, onda dva do pet slobodnih dana pa onda smjena od četiri dana", kaže ističući kako je i u Njemačkoj velik manjak ljudi u zdravstvu .
"Zbog velike potražnje za sestrama, zdravstvo je i tu pred kolapsom. Njemačka začas može "progutati" sve medicinske sestre s Balkana, a kamoli njih 30.000 iz Hrvatske", kaže dodajući da je samo u njegovoj okolici dvadesetak medicinskih sestara koje su došle iz Hrvatske.
