Lukas Nola nije želio da mu se život vrti oko bolesti: Svoju Barbaru držao je za ruku do zadnjeg dana, a smartphone nikad nije koristio

"Rak grla dijagnosticiran mi je prije tri godine i od tada se bavim njime koliko se on bavi mnome. To je ozbiljna stvar koja se ne može gurnuti pod tepih, no iako zahtijeva veliku posvećenost, nikad mi neće postati prioritet niti će se oko nje vrtjeti moj život. Popravljao me vješt majstor, a obitelj je pazila na mene, tako da sam, u skladu sa statistikama, danas O.K.", govorio je Nola 2017. godine.

Nakon operacije, prestao je pušiti. Inače je pušio četiri kutije cigareta, a sam je kasnije priznao da mu je život bez cigareta donio više elana i energije. Smarthphone nikada nije htio koristiti, jer kako je sam govorio - nije želio da jedan telefon bude pametniji od njega.

Osim što je prestao pušiti, prestao je i piti, a u svamu su mu najveća podrška bili supruga Barbara i djeca - Jakov i Mara: "Volio sam i popiti, ali ni to mi ne nedostaje. Žudim jedino za hladnim pivom. Onaj osjećaj kad je vani pakleno vruće, a vi uzmete kriglu ledenog piva i popijete nekoliko gutljaja. To mi nedostaje", rekao je jednom prilikom.

Lukas Nola preminuo je 29. listopada u 59. godini nakon duge i teške bolesti.

Nola je posljednjih deset godina radio na televizijskom serijalu "Čuvar dvorca" koji se počeo emitirati na HTV-u, a koji govori o radu jugoslavenske tajne službe Udbe osamdesetih godina prošloga stoljeća.

Upravo mu je snimanje "Čuvara dvorca" bio povod da po prvi put progovori o svojim zdravstvenim problemima. "Nije da me se baš ne čuje, no lakše mi je pisati nego govoriti", kazao je za Gloriju, dodavši da "neće dopustiti da mu život vrti oko bolesti".

Tri godine nakon operacije i pauze od bolesti vratio se projektima te je čak izdao i zbirku pjesama koju je posvetio supruzi Barbari.

Podsjetimo, kao redatelj i scenarist debitirao je 1993. godine s dječjom TV drami 'Šuma Striborova', a postao je poznat javnosti godinu nakon, zahvaljujući prvom srednjometražnom filmu 'Dok nitko ne gleda'. Za taj film dobio je i Oktavijan nagradu na Danima hrvatskog filma, kao i za drugi igrani film 'Svaki put kad se rastajemo'.

Film 'Rusko meso' koji se bavi temom prostitucije snimio je 1997. godine, a nakon toga se okreće art filmovima.Tako je 2000. godine nastao kultni film 'Nebo, sateliti' koji je dobio Zlatnu Arenu za najbolju režiju. Od 2001. do 2003. godine je bio umjetnički direktor festivala Dani hrvatskog filma u Zagrebu, a u istom razdoblju je bio i član Vijeća za film Ministarstva kulture Republike Hrvatske. 2004. godine je postao umjetničkim direktorom Zagreb filma. Režirao je i seriju 'Operacija Kajman', a 2013. film 'Šuti' koji je 2013. osvojio čak šest Zlatnih Arena u Puli.