LUDA PRIČA IZ DALMACIJE: /

'Banuo sam u Banske dvore i sjedio dok me Sanader nije primio. Potom nam je na račun sjelo oko pola milijuna kuna'

Image
7.11.2017.
11:54
VOYO logo

"Doša u prizemlje Banskih dvora, reka dobar dan, evo osobna karta, Joško Vuković, doša san zato i zato i - sidi tamo od podne i pol do četiri i kvarat. Popodne. I sidija san, kulturno, reka san da oću da me primi premijer, ja san vidija da je on tu, vidija san da mu je tamo auto, mi smo kao studenti išli u Sabor i Vladu, ja san točno znao di je njegov kabinet. I onda je počela strka. Prvo je sašla Bianca Matković, ko oficir, tajnica Sanaderovog kabineta.

Počela je odmah oštro - Šta vi mislite, da ćemo mi rješavat vaše mjesne probleme, to triba grad riješiti. Svašta triba, velin ja, al ne ide ništa. Niko ništa ne poduzima. Ja iman selo, dvi iljade ljudi nema vode, a izbori dolaze za 20 dana. Jer, bija san predsjednik mjesnog odbora Brnjice i onda i sad. I predsjednik HDZ-a. Dvi funkcije objedinjavam. Ka da je to mala stvar! ", uz smješak opisuje Vuković dodajući kako je potom njegove papire pregledao i Branko Bačić, a da je onda satima sjedio i čekao sve dok ga Bianca Matković na kraju nije povela premiejru.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Susret sa Sanaderom

"U meni kapi krvi nema, da me bilo probit sa sto igala ne bi ni jedna kap istekla. - Stoj tu i čekaj - veli mi. Kad odjedanput, otvoriše se vrata, uleti on unutra, zatvore mene i njega - Sanader. Život il smrt - velin ja sam sebi dok se on trese na mene - Šta je bilo, o čemu se radi, čitavo jutro tu čekaš! A ja nosin cili onaj snop papira, mac fascikli šta su mi dan prije dali u "Vodovodu" direktor Miho Mioč i pokojni Miloš Gojanović. Evo, predsjedniče... - ja kažen, a on odmane rukon.

- Čuja san sve, ne tribaš ništa pokazivat. Šta ona to nije riješila - misli na Nedu Klarić, gradonačelnicu. - Šta ona misli da ću ja ode primat vas, predsjednike mjesnih odbora...?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ja kažen - Ne znan, pet godina mi ovo gonimo, pa ništa, ni kapi vode ni kapi novca, izbori dolaze, a doli tri iljade ljudi...

- Tri iljade, a? - ponavlja za menon Sanader.

- Tri iljade - ponavljan sad za njin i ja.

- Dobro. Kolko je ovo novaca? - pita.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I vidin ja da on misli da ću ja sad reć dvaest miljuna kuna. Kad je čuja 450 tisuća kuna, samo šta se nije nasmija. I odma mi je reka - Aj, moš ić. Ne govori nikom ništa i smatraj da je ovo riješeno. Biš ja ća! Jedva san saša niza skale. Kad sutradan - tu noć san ja noćija u Zagrebu - ujutro u 8.30 zovu mene, vidin ja 01 4569 777, neću taj broj nikad zaboravit, centrala Vlade.

- Dođite na portu, ima za vas neka kuverta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Šta je sad, mislin ja, nisu valjda novci u kuverti, neman ja pojma kako to iđe. Kad ja doša, a tamo stoji kuverta i unutra papir, odobrenje Vlade da mi se iz tekuće proračunske zalihe dade 450 tisuća kuna za sanaciju vode u Brnjici, točno tako", prisjeća se Vuković za Šibenski.hr dodajući kako kako su ga potom počeli zvati svi HDZ-ovci sa šibenskog područja kukajući nakon čega ga je gradonačlenica pozvala na sastanak u Grad.

U gradsku upravu na raport

Ondje su mu rekli da im je napravio problem.

"Ma koji problem, velin ja, pa vi ste meni problem napravili. Deset godina vi meni lipe jedne ne date.

- Pa, bilo bi, mi bi to napravili, tu vodu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Pa ja kad san nikidan reka da ću ić kod premijera, vi ste mi rekli - Aj ko ti brani! I ja otiša! Ko je mislija da ću ja sist na autobus i ravno u Zagreb. Gledan u Kulu i mislin se - ubit će me. I onda veli Neda na koncu:

- Ajde, ako ti novci stvarno sidnu, ja ću ti još dati 200 tisuća kuna. Iz gradskog proračuna. Kad ulazi Ksenija Slavica, šefica za financije i veli: - Evo, silo!", kaže Vuković dodajući kako je novac potom sjeo, a da je od onih 200 tisuća kuna asfaltirao i još nekoliko ulica kroz selo. Tako je to, zaključuje, bilo koad je Sanader nešto naredio. Potom je, dodaje sve počelo funkcionirati uredno. Strahovali su, veli, da on nema neku vezu "gore", a nisu ni znali da je Vladu išao na blef.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, otad su, kaže, stalno zvali da vide treba li štogod, a svi radovi odvijali su se po planu. "Eto, tako ti je to bilo u Mjesnon odboru. Nemaš ništa nego pečat i olovku, pa udaraj. Svi u selu govore, da nema koristi ne bi on to radija, a ja in onda govorin evo vama sve instrumente moga rada - pečat i olovku - pa udarajte vi, obijajte vrata ka i ja, il ako morete i bolje od mene", zaključuje Vuković.

fnc 20
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo
Još iz rubrike