Prosječan će građanin kenjkati, čak i kada predaje kuverticu ispod plakata, također počašćenog afericom ima-li-mene-tute, a koji poziva na prijavu svake korupcije. Ali, neće prijaviti. Zašto bi stvarao probleme tamo gdje se stvari daju riješiti s nešto kuna ili eura. Za prosječnog građanina Hrvatske problemi – to su drugi i promjene – to su drugi. Iz ovoga razloga neko malo misto trebalo bi makar dati ulicu britanskoj diplomaciji što je stopirala pristupne pregovore i uvjerila još neke članice EU – temeljem obavještajnih podataka – da se hrvatski haški bjegunac skriva na različitim domaćim adresama iako je on špartao svijetom.
WikiLeaks ionako potvrđuje da su svjetske diplomacije šeprtljave i da špije u bijelom svijetu, a ne samo u nezavisnoj, samostalnoj itd. Hrvatskoj preferiraju ćakule pred činjenicama i da je stoga istina jako rastezljiv pojam. Možemo im predložiti i dizanje spomenika susjedstvu koje je u navali populističkog ludila postalo zainteresirano za Sloveniju do Rijeke i slovensko more najmanje do Otranta, te je tako blokadi procesa dodalo još godinu.
Dakle, da je Hrvatska ušla u EU u vrijeme koje je spominjao razvezani jezik tadašnjeg povjerenika za vanjske poslove Europske komisije C. Pattena, inače autora tzv. regionalnog pristupa, ušetala bi se u zajednicu ne baš previše spremna i bez potrebe da raščisti sve ono što danas građane žulja. Bugarska, zemlja koja će nas primati u EU, muku muči s mafijom i korupcijom jer se od nje nije ni tražilo da ih zauzda. Da Hrvatska ulazi u EU dogodine, što je bilo objektivno moguće da nije bilo ispada dobrosusjedstva, također bi postala članicom bez ozbiljnijih kroćenja korupcijske hobotnice, a i pravosuđe bi u reformi ostalo na polovici puta, čučeći na hrpi neriješenih slučajeva.
S druge strane, da se članstvo dogodilo ranije, ekonomija ne bi tako teško osjetila udar krize, a i život na unutarnjem tržištu EU, s tvrdom konkurencijom, prisilio bi domaće tvrtke na življe aktivnosti, a one, opet, Vladu na korisniji, kreativniji, efikasniji posao servisiranja njihovih interesa.
Nekidan je Hrvatska po prvi put čula mogući datum završetka pregovora, 21. lipnja 2011. Presuda ministru u aferi kamioni, održi li se u žalbenom postupku, približit će ovaj datum ostvarenju jer to za EK, koja pod mikroskopom promatra sve što se u Hrvatskoj radi i pogotovo ne čini, znači upisati presudu kao značajno antikorupcijsko dostignuće.
Međutim, ima tu još posla. Trima su brodogradilištima na doradu vraćeni planovi restrukturiranja. Zabrinuti škverani čekaju ishod, svi, naravno, frkću na Bruxelles koji nema srca i uništava nam brodogradnju (skupa sa suverenitetom, reći će neki), valjda da ne bi bila, ovako šepava i s dugoprstim kooperantima, konkurencija restrukturiranoj i smanjenoj francuskoj ili talijanskoj. A nitko se ni ne prisjeti primjerka Narodnih novina iz veljače 2006. godine s Odlukom o objavljivanju pravila o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje, još 1994. godine donesene su smjernice kako rješavati ovo pitanje. Od svih lekcija o EU hrvatske su vlasti naučile dobro samo jednu, za sve nepopularne poteze valja kriviti "diktat EU" i zaboraviti domaće zakone. U suprotnom gubitaši bi bili gubitaši na državnim jaslama dok je god izbora, od lokalnih do parlamentarnih.
Spomenik u malome mistu na otoku zaslužila bi i EU jer je nadigla ljestvicu dovoljno visoko da se u zajednicu prima samo zaista spremne zemlje. Spremnost znači garantirani minimum pravne države, poštivanja zakona i standarda, aplikacije okvira u kojima se tvrtke mogu ugodnije osjećati i bolje poslovati i gdje će se, provedbom samo jedne od stotina i stotina direktiva EU, neplatiše automatski kažnjavati za zaboravljivost. Obaveza pogotovo vrijedi za organe državne uprave, ali i za agrokore svih veličina i njihova dugovanja dobavljačima. Spremnost znači i punu primjenu standarda kvalitete namirnica, lijekova, strojeva ili cesta, crijepa i električnih naprava, garancije minimalnog trajanja porodiljskih dopusta, štednje energije i uvjeta prekograničnih transfera novca, sigurnosti pješaka i ograničenja genski modificirane hrane.
Sve su ovo promjene vezane uz pripreme za članstvo. Ali, jadna zemlja koju drugi moraju činiti boljom nego što trenutačno je.