Kardinal Josip Bozanić kao član Kardinalskog zbora u ime hrvatskih biskupa sudjelovao je danas na sprovodnim obredima za papu Franju, a sudjelovat će i u konklavi.
Nakon sprovoda pape Franje, obratio se hrvatskim novinarima.
"Ovo je veliki dan jer je okupio tolike u Rimu. Okupio nas je danas pokojni papa Franjo. Bili smo na sprovodu koji je bio velik i on pokazuje što je značio papa Franjo, potom što znači papa i papinstvo. Danas je na stanoviti način Rim u pravom smislu bio središte koje naš pogled usmjerava prema gore, onamo kamo je otišao papa i kamo on želi da mi, svatko od nas, svoj pogled i svoj život usmjerimo", kazao je Bozanić na početku obraćanja novinarima.
Novinari su potom postavljali pitanja:
Malo je obred ispraćaja bio jednostavniji nego ranije?
Obred je bio svečan, dostojanstven, kakav je papa Franjo volio da bude. Ali nema puno izmjena u odnosu na one prijašnje obrede, osobito na obred svetog Ivana Pavla Drugog. Malo je drugačije bilo u obredu pape Benedikta XVI., ali mogu reći da je bio dostojanstven i prikladan.
Na ulazu u baziliku bili su migranti, siromašni, čini mi se i transrodna osoba. Koliko je važno da oni budu tu?
S jedne strane, Crkva ima uvijek vrata otvorena, to je bilo i danas, i jučer, i prekjučer. Nitko nikada ne brani ulaz u Crkvu čovjeku koji dolazi da traži nešto što osjeća da može naći. Ako je nešto bilo naglašeno, to je bio samo znak, ali nikada nikome nije zabranjen prilaz Crkvi, ulazak u nju i ono što Crkva nudi – to svaki čovjek može pronaći. To je samo znak, po mom sudu, kako je Crkva otvorena svima. Crkva je u službi čovjeka i pokazuje mu put prema Bogu. Crkva ima po Evanđelju zadatak da približi čovjeka Bogu – to je njezin zadatak.
Vi ponovno sudjelujete u konklavi. Kada će biti objavljen dan početka konklave?
I sami znate što se događa i što se događalo. Kad sam u četvrtak došao navečer, već sam u petak sudjelovao na kongregaciji kardinala. Nakon što postane slobodna, prazna stolica papina u Rimu, tada su dužni kardinali doći u Rim. Najprije se moraju okupiti oni koji tu žive, a dužni su svi doći, osobito oni koji su izbornici. Ono što se događa podijeljeno je u tri dijela:
Prvi dio su sastanci kardinala do sprovoda – to je završilo u petak navečer. Danas je bio sprovod.
Drugi dio su sastanci kardinala, takozvane kongregacije kardinala, koje će početi u ponedjeljak i trajat će do početka konklave. Kada će početi konklava odlučit će se na sastancima. Ne mogu to reći jer ni ja još ne znam.
Treći dio su same konklave i to počinje sa svečanom misom u bazilici svetog Petra, na koju su pozvani svi kardinali i mogu doći i vjernici. Misu će voditi isti kardinal koji je vodio sprovod, kardinal Re, i to je misa za izbor novog pape. Ona se redovito održava prijepodne na dan početka konklave. A popodne, između 16 i 17 sati, slijedi svečani ulaz u konklavu, koji ima stanoviti liturgijski značaj. S tom misom i svečanim ulazom započinje konklava. Na misi mogu biti svi kardinali, dok je ulazak u Sikstinsku kapelu omogućen samo kardinalima izbornicima.
Koliko će trajati treći dio, ne znam, kao ni koliko će trajati drugi dio. Možemo nagađati da će drugi dio trajati oko tjedan dana.
Jeste li razgovarali u smjeru u kojem treba ići? Što se očekuje od idućeg pape?
Kongregacije imaju i taj zadatak da razmatraju situaciju u Crkvi danas, koje su potrebe Crkve i, dakako, da se naznači kakva bi trebala biti osoba koja će voditi Crkvu u narednom vremenu.
Ja sam ušao u kongregaciju u petak. Kad god jedan od kardinala ulazi, svatko mora položiti zakletvu. Tako da ja, na temelju onoga što sam rekao na latinskom i potpisao, ne mogu govoriti o sadržaju toga, ali je općenito poznato – to nije meritum sadržaja, nego samo procedura.
Je li vrijeme za papu iz Azije ili Afrike?
Vrijeme je da dođe papa kojeg Duh Sveti želi. Svaka konklava na neki način donosi iznenađenje. Ako želimo učiti iz povijesti, možemo reći da je svaka konklava donijela čovjeka kojeg smo kasnije spoznali i shvatili kao poseban dar s neba, dar Božji, dar Duha Svetoga, dar molitava koje ovih dana osobito upućuju vjernici.
Ono što smo danas osjetili, zapravo čitav svijet osjeća – potrebu za službom koju vrši papa.
Papa nije potreban samo Crkvi, on je potreban svijetu, i to se danas vidjelo.
To je ono što se možda ne kaže uvijek direktno, ali se itekako osjeća – osjeća se potreba za onim koji će govoriti, vršiti službu, činiti znakove koji su potrebni svijetu.
Možemo reći da je na neki način papa sve važniji i sve potrebniji svijetu dok promatramo današnje vrijeme i razmišljamo o onome što nas čeka sutra i prekosutra.
Kakva je atmosfera vladala u susretima kardinala? Osjeti li se entuzijazam ili nesigurnost? I kako komentirate da ste jedini vi od hrvatskih biskupa došli na pogreb Svetog Oca?
Situacija susreta bila je lijepa. Mi smo se susreli, dakako, bilo je i posebno vrijeme, vazmena osmina, tako da je to bio trenutak ponovnog čestitanja Uskrsa, ponovnog susreta – s nekima se čovjek duže nije sreo, s nekima nedavno.
Danas sam bio predstavnik hrvatskih biskupa – biskupi su to tako na neki način i odlučili. Mene su zamolili.
Ja ionako po službi moram biti u Rimu, i rekli su da je najzgodnije i najprikladnije da onaj koji je po službi kardinal i koji sudjeluje na sprovodu, te ulazi u konklavu, zastupa hrvatske biskupe. Tako da sam bio u svoje ime i kao zastupnik hrvatskih biskupa.
Kardinal Czerny za Corriere della Sera govorio je o duhu među kardinalima, da su ujedinjeni. Rekao je prekrasnu stvar: da je papa Franjo umro u mirisu svetosti, ali istovremeno kao pastir s mirisom naroda.
Zadnji susret s narodom ispratio ga je u svetost. Svi duboko u mislima i sjećanju nosimo prošli Uskrs – na neki način kao da je dobri Bog omogućio papi Franji da na Uskrs bude pred svojim narodom, da bude sa svojim narodom.
Osobito njegova pojava na loži, njegov blagoslov, poruka koju nije mogao izgovoriti, ali je htio biti prisutan – kao da se došao pozdraviti prije putovanja u vječnost.
Ne samo to – da je blagoslovio narod i svijet na kraju svete mise – nego je htio sići što bliže narodu da ga može osobno pozdravljati.
S druge strane, to je dirljivo i govori o dubini i svetosti. Primijetili ste da nije mogao lako podići ruke za pozdrav – bio je slab – ali je to učinio.
Htio je biti prisutan, vršiti službu koja mu je dana. On je pokazao: Ja ću do kraja vršiti ono na što me Bog pozvao.
To je više od znaka – tu je svetost. On je govorio da pastir mora mirisati po narodu.
Tu je papa Franjo velik: što je više govorio znakovima, gestama, nego možda samim riječima. Kao da je znakovima išao još dalje nego što je riječima mogao.
I u tome će ostati zapamćen – jer kao čovjek nije mogao učiniti sve što je želio, nije mogao mijenjati sve što je vidio da se treba mijenjati, ali je činio sve da nešto pokrene.
On je papa koji je istinski želio pokrenuti i Crkvu iznutra i cijeli svijet – kroz Crkvu, kroz njene staleže i znakove, rekao bih, i to posebno naglašavam.
Fotografija Trumpa i Zelenskog u Bazilici svetog Petra i njihov razgovor – neki govore da to nije bilo primjereno, da to nije bilo ni mjesto ni vrijeme. Što vi kažete?
Meni je to simpatično i znakovito – da su se baš u crkvi svetog Petra, u središtu kršćanstva, našli njih dvojica i tamo sjeli.
Nije to bio stol za sastanke, to su bile dvije stolice u jednom dijelu bazilike, što se jako dobro vidi, i to je jedan znak.
Volio bih da to bude znak koji će nešto promijeniti, osobito u odnosu na ono o čemu su oni razgovarali. Sigurno je bila riječ o miru, koji svi želimo Ukrajini, jer je to izmučena zemlja koja pati već toliko vremena – to su smrti, ubijanja, razaranja.
Molimo Boga da to bude znak koji će donijeti nešto dobro onima koji su bili tema njihova razgovora.
