Andrea Solomun je dugogodišnja plesačica i vlasnica plesnog studija u Zagrebu. Ona, kao i brojni njezini kolege i kolegice, uz epidemiološke mjere od ovoga tjedna mogu ponovno zaplesati.
Nažalost, dozvolu za rad dobili su među posljednjima. ''Čini mi
se da je Nacionalni stožer civilne zaštite po tom pitanju nas
malo zaboravio. Sumnjam da je bilo namjerno, bilo je vjerojatno
nehotice, ali se dogodilo i onemogućilo jako velikom broju ljudi
koji od ovoga žive da zapravo privređuje novac za svakodnevni
život'', upozorava Solomun.
Iako redovito plaća poreze i doprinose, nije joj jasno prema
kojim kriterijima je potpora za očuvanje radnih mjesta
dodjeljivana: ''Iznos prve potpore koju jesam dobila, znači kao
zaposlenica svoje udruge bio je, meni se čini, 3.250 kuna i
trebalo je biti dano još 4.000 kuna kasnije. Međutim, traženo je
od nas da taj iznos prvi dio vraćamo tako da ne znamo što će se s
tim dalje događati''.
I Kristina Đanić, voditeljica plesnog studija u
Splitu, navodi da bi velik broj njezinih kolega mogao ostati bez
posla, pa i ona sama: ''Ne znamo hoće li se dogoditi taj drugi
val, u kojoj mjeri će se to dogoditi. Tako da je nama zapravo i
povratak s plaže u dvoranu prilično neizvjestan''.
100-tinjak mališana izvodi akrobatski rock and roll pod
vodstvom Tomislava Odžića. On je, zahvaljujući
sportskoj prirodi ovoga plesa, potporu dobio od Središnjeg
državnog ureda za šport: ''Nažalost, neki kolege koji nisu
registrirani kao sport jer njihova vrsta plesa nije priznata kao
sport radimo faktički isti posao, nije rukomet, nego nogomet,
nije akrobatski rock and roll nego neki drugi stil, oni nisu
uspjeli dobiti apsolutno ništa''.
Uz brojne probleme, ples i plesači sigurno zavređuju više
pozornosti jer oni nisu samo umjetnici, sportaši, pedagozi i
treneri ... Oni su sve to.
