Hrvatska televizija objavila je prije nekoliko dana u podnevnom Dnevniku vijest o skorome prijevremenom izlasku Mirka Norca iz zatvora, uz komentare dvoje slučajno izabranih građana, kako nam je sugerirano, a koji pred kamerom najvećeg domaćeg medija nisu skrivali ushit. Štoviše, jedno od njih nazvalo je vlastitu prvu reakciju oduševljenjem, dok je drugo, povrh svega, spomenulo i pravosudnu nepravdu počinjenu dotičnom generalu HV-a, što će milošću ranijeg puštanja na slobodu biti, eto, makar djelomično ublaženo.
Da podsjetimo, kad već to ne čini javna TV: Norac je dospio iza rešetaka slijedom dvaju procesa na hrvatskim sudovima, zbog ubojstva nekoliko desetaka zarobljenih srpskih civila u Lici za rata što se naziva Domovinskim. Bio je pritom i organizator i egzekutor; o tome svjedoči niz lica, od kojih su neka skupa s njim osuđena na dugogodišnje zatvorske kazne. Među neizravnim svjedocima, mahom hrvatskim vojnicima, pojedini su pak otprve shvatili da je riječ o zločinu iz mržnje za koji se ne može iznijeti niti minimum vojnog opravdanja, pa su pred zapovjednicima čak bacali puške i protivili se takvoj zloupotrebi obrambenih motiva ratovanja.
Triput mu zatajio pištolj
Ali, ne na samim gubilištima, gdje je Mirko Norac s Tihomirom Oreškovićem i drugom braćom u zlu odvlačio svoje žrtve, tamošnje Srbe, među njima i određene poznate građane, a svakako nevine. Na tim lokalitetima dva glavna satrapa nisu podnosila izdvajanje niti kolebljivost podređenih suboraca, a Norac se nadasve pročuo po inicijativnosti kada je osobno zapucao na prvo dvoje zarobljenika. Ustvari, nad potiljkom drugog mu je triput zatajio pištolj, no to nam sad i nije od presudnog značaja – pripucali su već ostali.
Ako još koga zanimaju ovi te ini detalji užasa s Lipove glavice, Pazarišta i još ponekih toposa ratnog puta hrvatskog viteza Norca, eno mu ih na internetu, npr. stranica Vrhovnog suda RH, presuda i rješenje br. I Kž 985/03-9. Ono što se tim dokumentom definitivno ne rješava jest, međutim, krucijalno i trajno žareće društveno pitanje o smislu domovine u čije ime je počinjen zločin. Ona se po tome smislu sa zločinom dominantno suočava i odmjerava uz gnušanje i ultimativnu moralnu osudu, ili pristaje na sasvim nekritičko poturanje stavova nalik onima u spomenutom Dnevniku HTV-a.
Veliki dio hrvatskih glasila, ne samo HTV, uzima potonju varijantu odnosa prema ovoj temi kao ratnu zastavu svoje medijske postrojbe. Norcu, s jedva okrnjenom reputacijom heroja-a-ne-zločinca u tom kontekstu, grijeh se navodi ako se baš mora, ali obično se trebamo domišljati zbog čega je ono, uopće, taj naš očito simpatični sugrađanin tako nezgodno zaglavio s onu stranu zakona. Pa je i njegova privatna romansa za vrijeme robije bila medijski popraćena u estradnoj maniri bez ostatka i odmaka. A ni predsjednička komisija zadužena za pomilovanja nije otok mimo svijeta, nego skup ljudi koji također nisu imuni na pritisak tzv. javnog mnijenja.
Ideološka podvala radi pljačke
Izvjesne ljudsko pravaške udruge napominju da Mirko Norac nije iskazao kajanje za počinjena ubojstva, no ipak nas ovom prilikom ne zanima u prvom redu njegov lik i nedjelo, koliko naše – općedruštveno – poimanje istog. Ono počesto nema veze s autentičnim činjenicama, pa se njihovo poricanje nastavlja i nakon uvjerljivog dokaznog postupka: te podvalili nam Srbi, te poduprli ih Rusi, te opet nas izdali Britanci, te ima i domaćih prodanih duša. U tim predodžbama stvarnosti uvijek je na cijeni teorija zavjere, što i nije posebna novost znamo li da se na isti način već desetljećima nerijetko pobija i monumentalna historiografija jednog holokausta.
Mirko Norac tako u studenom izlazi na slobodu, dok hrvatsko društvo ostaje zatvoreno, sputano uzama teških zabluda i ograničenja. Nije toliko začudno što si generalno mnoge stvari nerado izbijamo iz glave; svijet ideja te interpretacijska moć naknadnog opredmećenja zbilje u ljudskim su životima kudikamo utjecajniji od onoga što zovemo objektivnom, materijalnom realnošću. Začudno je možda tek to što baš tako rijetko i malo primjećujemo evidentnu ideološku podvalu uslijed koje smo utjerani u krvavu međunarodnu mržnju kako bi nas manipulatori nesmetano opljačkali do gole kože.
U takvom operiranju značenjima lavovski sudjeluju mediji, a tu zahvaljujući tehničkim mogućnostima prednjači HTV. Upravo novinari – većinski dio te struke – javnim su prostorom pronijeli etnocentrični svjetonazor po kojem je zlo kada tuđe pleme našem ukrade stoku, a dobro kad je mi ukrademo njima.
Zato se ustručavaju Norca nazvati ratnim zločincem i pribjegavaju licemjernoj frazi "osuđen za ratni zločin", što može značiti i da je nepravedno robijao. Ali, jasno, samo ako to umjesto njih izrekne kakav navodno slučajan prolaznik, u strategiji medijskog trbuhozborenja zvan i – glas naroda.
