Dobrodošli u 1975. godinu, prva je asocijacija svakog tko krene promišljati o najvećim glazbenim promašajima kojima smo imali prilike posvjedočiti u posljednjih 12 mjeseci. Naime, čelne pozicije na ljestvici „luzera godine“ bez iznimke je podijelila stara garda, oni čijih se početaka sjećaju čak i naše bake.
Daleko najveće razočaranje priskrbili su nam Mick Jagger i njegov Superheavy. Riječ je o supergrupi sastavljenoj od planetarnih pop i rock zaslužnika poput Dave Stewarta (ex Eurythmics), soul-pop dive Joss Stone, Damiena Marleyja i cijenjenog skladatelja A.R.Rahmana, odnosno ekipe koja je odavno dokazala da je sposobna za najveće stvari. Istoimeni materijal, na žalost, spada među daleko najgore koje smo imali prilike čuti prošlih godina i zvuči kao posveta grozomornih pokušajima nizozemskih i njemačkih bendova koji su krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih pokušali doznati kako je to svirati reggae. Ključna figura albuma bio je spomenuti Damien, drugorazredni autor i glazbenik koji svoje postojanje na sceni može zahvaliti isključivo slavnom prezimenu, točnije činjenici da je „starog Boba sin“. Iskreno se nadam da više nikad nećemo čuti za Superheavy, a ukoliko Jagger baš mora nastaviti suradnju sa Stewartom, manje bi se sramotio čak i da zamijeni Annie Lennox u Eurythmicsima.
Slijede Lou Reed i Metallica koji su višegodišnju kreativnu krizu pokušali pobijediti udruživanjem snaga. O malo čemu se ove godine toliko pisalo kao o „Lulu“, ploči na kojoj su metal velikani i lider utjecajnih Velvet Underground uglazbili potresnu sudbinu zlostavljane plesačice s početka 20. stoljeća. Konačan rezultat zvuči kao da je Lou pijan ili drogiran upao na probu Metallice i počeo recitirati, a da stvar bude gora, pjesme u prosjeku traju preko 10 minuta.
Nedavno smo obilježili i 20. godišnjicu smrti Freddieja Mercuryja, a da će se i ove godine propisno okretati u grobu pobrinuli su se njegovi kompanjoni iz Queena. Na nedavnoj dodjeli MTV nagrada, klasike poput „Show Must Go On“ umjesto njega je izvodila darkerska karikatura Adam Lambert koji se komadića slave dočepao sudjelovanjem u „tvornici trasha“ po imenu X Factor. Da stvar bude gora, ta neizdrživo ljigava suradnja uskoro bi se trebala nastaviti velikom turnejom. Kada bi njihov menadžer svratio do Zagreba, vjerojatno bi krenuo ponovno okupljati Azru u kojoj bi Džonija na gitari i vokalu zamijenio Jasenko Houra.
U kraljevstvu lakih nota poput bivše nam Juge pisati o glazbenim promašajima značilo bi da će tekst biti dužine telefonskog imenika pa ćemo se umjesto toga osvrnuti na koncertne debakle. Prvi koji pada na pamet svakako je nastup Britney Spears u Areni. Pomalo ofucana bivša ljepotica zijevala je sat i pol vremena, u cijelosti odradivši zagrebačku premijeru na playback, a njen pompozno najavljivani scenski spektakl također je djelovao otužno u polupraznoj dvorani.
Beogradska publika najveći je glazbeni promašaj doživjela gostovanjem Amy Winehouse koja je, nakon nekoliko minuta teturanja po pozornici i pijanog trabunjanja, naprasno prekinula koncert. Negativni komentari i bijes razočaranih obožavatelja još se nisu ni slegli, a svjetska-pop scena zauvijek je ostala bez jedne od svojih najtalentiranijih predstavnica.
