Zagrebačke ulice itekako dobro poznaju gosti RTL Direkta petkom jer žive na ulici. Mojmira Pastorčić razgovarala je s Goranom Janićem i Duškom Radokovićem te s predsjednicom Udruge PET PLUS Mirom Davidović, koja pomaže i ovisnicima i beskućnicima.
Goran kaže kako i beskućnici imaju problema s COVID potvrdama. Ispričao je kako je išao u Finu te da nije mogao ući jer nije imao potvrdu: "Mora se testirati, a test košta 100 kn. Odakle to meni kao beskućniku? Ja to nemam."
Dodaje kako se nije cijepio. Duško isto kaže da se nije cijepio te kako je išao na testiranje jer je morao ići u Centar za socijalnu skrb. Naglasio je kako među beskućnicima nema korone te kako ne zna niti jednog beskućnika koji je imao koronu.
Davidović kaže kako po njihovim saznanjima je stvarno moguće da među beskućnicima nema korone.
Goran misli kako je to sve do imuniteta kojeg su stekli s obzirom na to kakav su život živjeli.
Goran zahvaljujući Udruzi PET PLUS ima krov nad glavom, a na Trešnjevci stanuje od 9. mjeseca: "Oni su meni puno pomogli u toj udruzi i ja bih volio da se taj projekt nastavi jer ima puno ljudi koji trebaju pomoći."
Mira je objasnila kako su Duško i Goran smješteni u stambenoj zajednici: "To je stan koji je Udruga PET PLUS iznajmila preko jednog nacionalnog projekta i u njemu imamo mogućnost za smještaj 10 odnosno 5 beskućnika."
Duško kaže kako im je u stambenoj zajednici jako lijepo i dobro. Duško uživa u uređivanju vrta i okućnica.
Goran kaže kako su se prije smještaja snalazili u napuštenim kućama, na kolodvorima, podrumima: "Snalazite se da vam bude toplo i nekako ugodno. Preko ljeta to ide, ali kada dođe zima, onda je to malo teže."
Davidović dodaje kako za beskućnike imaju i dnevni boravak u kojem se beskućnici mogu doći ugrijati, pojesti nešto ili se istuširati: "Dnevni boravak se nalazi u Harambašićevoj ulici broj 20 na prvom katu. To je jedna od aktivnosti europskog projekta Rješenje za pet koje provodi naša Udruga PET PLUS sa svojim partnerima Udrugom Doma nade i Udrugom Stijena RESOC. Projekt je trajao godinu i pol dana i vrijednost projekta je bila oko milijun i pol kuna."
Kaže kako 31.12. projekt završava te kako će korisnici najviše ispaštati. Tijekom 15 mjeseci je kroz dnevni boravak prošlo 80-ak ljudi: "To su sve osobe koje su beskućnici ili osobe koje su beskućnici, a imali su problema s ovisnostima."
Teške životne priče
Kada se Duško rodio, majka ga je bacila u kantu za smeće, ali ga je policija našla i odvezla u Dom za nezbrinutu djecu gdje je i živio sve dok ga nisu jedni ljudi udomili. Udomiteljski roditelji su umrli te je Duško zbog imovinskih odnosa izgubio krov nad glavom. Napominje kako su ga roditelji školovali te kako se bio zaposlio u komunalnom poduzeću gdje je radio 9 godina i 5 mjeseci.
"Spavao sam po vlakovima, zapuštenim kućama i tako", kaže Duško.
Goran je do Mire Davidović došao kada je imao probleme s ovisnošću: "Ja sam imao i obitelj, ali sam bio ovisnik i o kocki. S tim sam dosta toga uništio, a onda sam se prebacio na drogu i onda mi je jedan dan došao klik u glavi da to nije život. Onda sam se obratio Udruzi PET PLUS i oni su mi pomogli da se riješim tog svega i tog sam se riješio."
Kaže kako se život beskućnika može dogoditi svakome: "Ja sam 24 godine živio u Njemačkoj, ja znam ljude koji su imali restorane, automobile i na kraju su postali beskućnici."
Naglasio je kako od 2009. godine nema više nikakve veze niti s kockom niti s drogama.
Davidović napominje kako imaju i trajni projekt terapijske zajednice nedaleko od Velike Gorice. Napominje kako je beskućništvo rastući problem te kako se može dogoditi svakome:
"Nitko nije izabrao svojevoljno da postane beskućnik jer jednostavno splet nespretnih okolnosti ili možda gubitak posla ili nekakva kriva životna odluka ljude dovede do ceste i kada uđu u taj začarani krug života na ulici, vrlo teško se vrate u normalu."
Duško sada ima izvor prihoda, ali kaže kako mu nije bilo teško pronaći posao: "Tko hoće raditi, naći će posao."
Goran kaže kako je u Njemačkoj svašta radio, ali kako trenutno ima zdravstvenih problema: "Moram prvo na operaciju, a onda ću ići raditi."
Ima previše beskućnika
Davidović naglašava kako im udruga tu puno pomaže te kako tako lakše nađu posao, a neke ljude su i prekvalificirali.
Goran kaže kako beskućnika po ulicama ima previše: "Zagreb ima toliko napuštenih kuća što propadaju, a to bi se moglo nekako financirati da se barem napravi prenoćište."
Duško napominje kako ima jako puno ljudi koji ih ne žele ni pogledati. Kaže kako ljudi u Zagrebu ne žele pomoći, ali Goran ističe da nema takvo iskustvo.
"Ima onih koji ne žele i koji okrenu glavu, ali ima i ljudi koji pomognu. Ne možemo reći da su svi isti, ali većinom su to siromašni ljudi. Nisu bogataši koji će vam pomoć. Siromašni poznaju tu stranu pa imaju to iskustvo kako je biti bez novaca, kako je biti siromašan."
Davidović ističe da od kad je pandemija da je sve više ljudi na ulici: "Službeni podaci su oko 400, 500, ali mi koji smo na terenu imamo drugačiju sliku i smatramo da je oko 2000 trenutno beskućnika na ulicama."
Za pet godina Goran bi želio imati posao, stan i obitelj i možda još koje dijete, a i Duško želi isto.
