Nedjeljnu kolumnu Novog lista 'Ladovina' Ladislava Tomičića prenosimo u cijelosti.
Predsjednica Vlade Jadranka Kosor ne voli kad je zovu – Jaca. Otkrila je to na okruglom stolu pod nazivom "Ravnopravnost spolova u medijima", napominjući da ovaj nadimak tumači kao poruku uvrede. Smeta joj, veli, taj nadimak, jer ga smatra izrazom patroniziranja. Stoga je pozvala novinare i urednike koji na to mogu utjecati da osude takvu praksu.
To je naprosto nedopustivo, to je nepoštivanje zakona, zagrmila je Jadranka, koju nitko ne zove Jadra, Spasiteljica ili Čelična Lady, nego je svi zovu – znate već kako je zovu. Otkrivajući svoju boljku pred svakolikom javnošću premijerka nam je dala povoda za zaključak da sa ostatkom nacije zasad ima neriješen rezultat: mi nismo birali nju, a ona nije birala nadimak. Mi smo, podsjetimo, za premijera birali onog lijepog, visokog i odlučnog čovjeka kojeg smo zvali Ivo, a koji je tako krasno govorio strane jezike i bio jedan od dva stupa HDZ-a.
Iako je, dakle, naš skor s premijerkom koju zovu – znate već kako je zovu - zasad neriješen, ona je odlučila poduzeti određene korake da bi došla u prednost. Red je stoga da se i mi požalimo, e kako se ne bi dogodilo da joj ostanemo dužni. Dakle, draga Jadranka, evo našeg popisa boljki: Smeta nam što je u mandatu onog lijepog visokog gospodina kojeg je poduzetnik Hrvoje Petrač zvao Smradanerom, a u čijoj vladi ste igrali vrlo zapaženu ulogu, Hrvatska pljačkom nagrižena do kosti.
Smeta nam što je ministarstvo kojem ste Vi u to vrijeme bili na čelu omogućilo da u Registar hrvatskih branitelja uđe više od 500 tisuća ljudi. Smeta nam što je invaliditet na temelju PTSP-a priznat za više desetaka tisuća ljudi, iako su mnogi od njih svoju dijagnozu kupili za par tisuća eura. Smeta nam, draga Jadranka, što je Vaša stranka zemlju dovela na rub propasti, pa smo sad mi prisiljeni teret krize nositi na svojim leđima. Smeta nam što ste nam nametnuli jedan od najvećih poreza na dodanu vrijednost u Europi.
Smeta nam što ste naše mukom zarađivane plaće opteretili haračem i drugim mjerama koje nisu dale nikakve rezultate. Smeta nam što imamo 300 tisuća nezaposlenih sugrađana. Smeta nam što u takozvanom obračunu s korupcijom nitko ne propituje ulogu koju su istoj imali ministri koji sjede u Vašoj vladi, iako se najveća pljačka događala u poduzećima gdje su upravo oni sjedili na mjestima predsjednika skupština, nadzornih odbora i slično. Smeta nam što Vaša stranka manipulira braniteljskim udrugama. Smeta nam, (pre)cijenjena, što se policija usudila pendrečiti i nedužne pod sjeverenom tribinom Dinamovog stadiona. Smeta nam što se hrvatski standard uporno nastoji prikazati kroz sliku glavnog grada, iako je ostatak zemlje, osobito njezini ruralni dijelovi, zapušten do očaja. Smeta nam što je vladajuća stranka stavila šapu na medije, od Vjesnika napravila karikaturu novina, a od državne televizije tamnicu duha. Smeta nam što nas je Vaša stranka isporučila tajkunima i tajkunčićima, koji danas vedre i oblače zahvaljujući činjenici da su bili povlašteni u pretvorbi i privatizaciji.
Smeta nam, na koncu, što ste nas vukli za nos, tvrdeći da je sve u redu, iako je bilo jasno da Hrvatska ulazi u krizu kojoj danak mi danas moramo plaćati. Smeta nam, draga naša, toliko toga da za nabrajanje ne bi bilo dovoljno jedno specijalno izdanje novina koje držite u rukama. Ali eto, što je tu je: Vi imate nas, a mi imamo Vas. Vi imate nadimak, a mi imamo premijerku koju su u naše ime izabrali Vladimir Šeks i onaj Titan – poliglota u čijoj vladi ste bili zamjenica pet godina. Svi zajedno imamo Hrvatsku kakvu nismo htjeli. I što da se radi? Ništa, ostaje nam se međusobno se trpjeti, do neke bolje reinkarnacije, u kojoj nitko nikog neće zvati Jaca, u kojoj se nećemo igrati demokracije koja na koncu završi tako da državom upravlja osoba koju birači nisu izabrali niti bi joj, budimo objektivni, ikad poklonili svoje povjerenje.
Što ćete, draga Jaco, svi skupa nismo imali sreće, pa danas moramo štošta otrpjeti. Naš je dojam da je sudbina nama ipak podijelila gore karte. Istina, Vi nosite taj neugodan nadimak – Jaca, ali kad god zbog toga budete tužni sjetite se kako ste dobili stan i priliku da upravljate državom. Mi nemamo tu sreću da nas je HDZ obdario takvom utjehom, ali zato polažemo pravo da se tu i tamo razveselimo sitnim cinizmima, da Vam, iza leđa, pa i u lice, vičemo - Jaco, Jaco, Jaco.
Ladislav Tomičić, Novi list
