Nemojte izaći na izbore. Ozbiljno. Čemu? Pa nije da nešto možete promijeniti. Ne možete. Vaš glas neće promijeniti ništa. Na kraju krajeva, što je vaš jedan glas? A i čemu taj napor? Morate se obući, otići do birališta, tamo čitati nekakve papire, koristiti olovku da zaokružite... Bolje ostanite kod kuće. Ostanite na Fejsu i šerajte ljutite statuse. Bljujte otrov nakupljen zbog vaše nemoći. Vičite na političare koji vas ne slušaju. Dižite virtualnu revoluciju! Budite zajedljivi, cinični, rezignirani, skupljajte lajkove na šerane otrovne statuse jer oni će pomoći da grad u kojem živite ima vrtić, da se od vašeg prireza asfaltira cesta, popravi krov na školi, da se troši na ono što bi vam život učinilo lakšim, ljepšim, podnošljivijim... Tisuću lajkova, pa to je kao da ste već smijenili onu budalu/glupaču/morona/konja/kradljivca/komunjaru/ustašu/štoliveć koja je... (štogod da je skrivila/učinila/propustila učiniti)! Na kraju krajeva, svejedno je, svi su oni isti.
Smijte se životu
Sjednite u birtiju i smijte se budalama koje još vjeruju u to da se sustav može promijeniti na tako glup način kao što su izbori. Popljujte idealista koji je pripremio osobnu i pokorno otišao kao ovca na biračko mjesto. Jer vi niste ovca. Vi popijte pivicu, podrignite i opsujte te ovce i onog kretena koji je sagradio ...(ovdje umetnite nepotrebni objekt ovisno o tome gdje živite)... i koji će vašu lovu spi*kati na ...(umetnite dodatne nepotrebne obećane gluposti)... i smijte se, smijte se životu u kojem vam ne odgovara ništa, ali vi ni za što niste odgovorni. Jer niste birali. Birali su oni drugi. Ovce. Vi ćete im poslati poruku da vas ne mogu zaj**avati. Vas ne mogu prevariti. Vas ne mogu obrlatiti. Jer vi ostajete kod kuće.
Mislite da se zafrkavam? Da koristim obrnutu psihologiju da vas pokrenem, trgnem vas iz učmalosti, probudim vam grižnju savjesti, natjeram vas da ipak ustanete i odete sutra na biračko mjesto? Ne.
Ne bi mi palo na pamet pokušati tako nešto prozirno i jeftino. Ne, ozbiljno vam želim reći da ne izlazite na izbore.
Zemlja sretnih ljudi
Ali ipak bih vas želio potaknuti da se aktivirate na jednom drugom pitanju. Želim vam poručiti, zamoliti vas, idite i potpišite zahtjev za referendumom da se u Ustav Republike Hrvatske unese odredba po kojoj je brak isključivo zajednica muškarca i žene. Jer to će riješiti naše probleme. Taj jednostavni zahvat u najviši zakon ove zemlje učinit će Hrvatsku opet "zemljom po mjeri Boga", zemljom sretnih ljudi, zaštitit će naše obit... NE MOGU. Ne mogu to jednostavno prevaliti preko prstiju na tipkovnicu. Pokušavam već više od pola sata i jednostavno ne mogu napisati da vas pozivam da potpišete to... to izopačenje Božje riječi, tu uvredu Bogu, to desničarsko zlo koje se počelo valjati ovom zemljom. Čak ni ironično, čak ni dok se zezam, ne mogu to napisati.
Imamo svoj Tea Party!
Nevjerojatno, ali Judith Reisman je bila samo početak, imamo svoj Tea Party! Zahtjev za referendumom o promjeni Ustava pogrešan je na toliko razina, na toliko načina, toliko je nepotreban, suvišan, malouman i zao da ne znam odakle da počnem pa je možda bolje da ni ne pokušavam. Sama činjenica da je pokrenuto potpisivanje učinila je ovu državu ružnijom, sivljom, a svaki je potpis na zahtjevu još jedna ubodna rana na lešini društva koje smo mogli postati. Slavko Linić je ovih dana optužio Tomislava Karamarka da želi nasilno svrgnuti vlast, uz pomoć sindikata i drugih koje je upregnuo u taj zadatak, pridavši mu pritom ulogu dirigenta u sukobu ono malo radnika što ih je ostalo u ovoj državi s vlašću. Kao da je uopće potreban dirigent za to nezadovoljstvo. Ali taj me Linićev napad podsjetio, na Tolkiena – Linić kao da je u Karamarku prepoznao Sarumana, dok pravo zlo, Sauron, u pozadini okuplja svoje snage.
P.S. Isprika svim Tolkienovim fanovima što sam Slavka Linića prispodobio s Theodenom.
Kad smo kod nezadovoljstva radnika, moram spomenuti štrajk kabinskog osoblja u Croatia Airlinesu. Puno je brojki izašlo u medijima ovih dana, te stjuardese zarađuju toliko, te uprava onoliko, te nije istina... Jedna od brojki s kojom se puno barata je i ona o gubitku koji kompaniji štrajk nanosi svakoga dana. Uprava tvrdi da je riječ o gubitku od milijun kuna na dan. S obzirom na to da je CA 2012. godinu završila s 475 milijuna kuna gubitka, što znači da je gubila 1,3 milijuna kuna na dan, ispada da štrajk donosi uštedu od 300.000 kuna na dan!
Nekako mi se čini da ako kompanija gubi manje dok ne radi nego kada radi, možda ipak nije problem u zaposlenicima i njihovim plaćama...
