Trogodišnja djevojčica pronađena je prije mjesec dana na klupi jednog velikogoričkog parka. Iako joj je dom otada zagrebački Dječji dom u Nazorovoj, ondje nitko ne zna kojim jezikom malena govori.
Snimka je nastala u njezinu privremenom domu u koji su redom stizali svi prevoditelji koji govore jezike izbjeglica koje su ove jeseni prošle kroz Hrvatsku.
"Ne možemo locirati područje iz kojeg primarno potječe, ne možemo locirati jezik. Najbliže nam je jeziku urdu na kojem je govorio jedan naš štićenik", kaže ravnateljica Dječjeg doma Zagreb Jasna Ćurković Kelava.
No prevoditeljica s urdskog, koja ju je danas posjetila, zaključila je da to nije njezin jezik. Sestra Marija s njom provodi najviše vremena, kaže, vidi se da je svakodnevno bila njegovana i dobro odgojena.
"Nema straha od ljudi od ničega, svima prilazi, svima ide, pruža rukice. Ona je došla iz jedne, pretpostavljam dobre obitelji, normalne obitelji, nije bila nomad, ima usvojene higijenske navike, pranje rukica, zubića, upotreba WC-a. Posprema svoju odjeću i obuću, sve stavlja na mjesto", objašnjava medicinska sestra Marija Šiprag.
Jednom su se zajedno zatekle pred televizijom koja je prikazivala izbjeglički val u Hrvaskoj.
"Tu se iznenadila, baš je bila u šoku, malo je zastala i onda počela pričati na nekom svom jeziku", kaže Marija.
U nekoliko tjedana naučila je i nešto hrvatskog.
Alarmirane su i međunarodne službe traženja, no zasad - bez uspjeha.
"Nakon određenog vremena, ako doista ne bude nikakvog uspjeha u pronalaženju njezine obitelji, djevojčica će ući u naš sustav i najvjerojatnije, primjereno njezinoj dobi, biti smještena u udomiteljstvo", kaže zamjenica ministrice socijalne politike i mladih Maja Sporiš.
Uz trogodišnju djevojčicu, na izbjegličkom putu kroz Hrvatsku ostala su još tri dječaka, koji su također zasad zbrinuti u dječjim domovima.
