Papa Franjo ponovno je podigao prašinu, ovaj put priznajući postojanje korupcije i "gej lobija" u Vatikanu. Ono što mi se kod ovog pape sviđa je to što o nekim bitnim stvarima govori jasno i glasno, za razliku od dosadašnjih poglavara Katoličke crkve, koji su spominjući, vrlo rijetko, grijehe te institucije zvučali poprilično mlako i neuvjerljivo.
Direktno i bez krzmanja
Njihova priznanja imala su manipulativni prizvuk, u stilu "ajde da nešto i priznamo, u interesu nam je". Pritom, vijest nije činjenica da spomenuti grijesi crkvenih struktura postoje, jer to ionako zna cijeli svijet, uključujući ptičice na grani, nego to što je jedan crkveni poglavar odlučio o tim grijesima tako direktno i bez krzmanja govoriti.
E sad, gledano iz perspektive vjernika, postojanje gej lobija je grijeh, međutim, iz moje perspektive, od dva navedena grijeha, samo korupcija mi se čini ozbiljnim problemom. Što se tiče gej lobija, kao i izvan struktura Crkve, smatram da ljudi imaju pravo birati s kim će, kako će, kad će i gdje će, pod uvjetom da su punoljetni i da time ne ugrožavaju ničija prava. Osim toga, imam problem i s pojmom "gej lobi" kao takvim. Naime, u posljednje vrijeme gej lobiji iskaču iz svake paštete. O kakvom god društvenom problemu da se priča, sudeći po komentarima u medijima i na društvenim mrežama, famozni gej lobi je apsolutni, prikriveni krivac za sve. Ako u svijetu raste nezaposlenost, kriv je gej lobi. Ako se urušavaju opće moralne vrijednosti, kriv je gej lobi. Ako se u škole pokušava uvesti zdravstveni odgoj, kriv je, opet, gej lobi (dobro, malo i urbani Jugoslaveni). Ako žito ne rodi, zna se... Razdrljeni, krvi žedni pripadnici gej lobija zaskaču nas iza svakog ugla.
Otkupljuju sve naše grijehe
Malo-pomalo, eto nas kod još jedne teorije zavjere. Vjerovanje u tajne zavjere donosi neku vrstu stoicizma sličnog onom vjerskom. Isto onako kao što su kroz povijest u određenim trenucima za sve bili krivi crnci, Židovi, stranci, masoni, komunisti i Isus, tako sad i gej lobi snosi krivnju za sve. Drugim riječima, otkupljuju sve naše grijehe, pa ih se, prigodno i svečano, u ime istih svako malo razapinje.
Dođe čovjeku da zavidi svima koji vjeruju u djelovanje tajnog gej lobija, onako kao što ponekad nevjernik zavidi vjerniku. Čovjeka nevjernika muče tolika pitanja u životu, a nema nikoga kome bi prenio težak teret tih pitanja. Odakle sve te nepravde na svijetu, zašto ljudi ubijaju jedni druge, zašto ima siromašnih i gladnih, čemu ratovi, pošasti i bolesti? Pravi vjernik sve te nepravde, sav besmisao i nelogičnost ljudske povijesti može pojmiti sa skoro filozofskim mirom – jer Bog zna. I kad mu je najteže, može reći: "U Božje ruke". I kad se nema, reći će: "Dat će Bog." I kad mu netko umre ili kad ostane bez posla, ma, kad ostane bez svega, može reći: "Bog dao, Bog uzeo." Na isti način vjerovanje u teorije zavjere donosi olakšanje. Ustvrdiš naprimjer da je gej lobi kriv za sve i mirna Bosna. OK, loša usporedba jer Bosna nikad nije mirna. Kad sam već kod toga, mala digresija, podrška Sarajevu. Tamo je gej lobi, majku mu, kriv što bebe nemaju JMBG. Ali da se vratim iz Sarajeva u Vatikan.
Što je sve grijeh?
U Vatikanu žive ljudi kojima je sve sveto. I zato što im je sve sveto, svi znamo što je njima grijeh. Grijeh im je, tako reći, sve. I kontracepcija, i laž, i krađa, i spominjanje imena Božjeg uzalud, i posezanje za tuđim partnerom, i stupanje u intimne odnose prije braka, i stupanje u intimne odnose u braku ako nije u svrhu reprodukcije, i homoseksualnost, pobačaj, praznovjerje, teorija evolucije i da ne nabrajam, jer u dvije kolumne ne bi stalo. O tome tako često govore, s tim se tako uvjerljivo obračunavaju. A zašto tako sramežljivo, tako rijetko, govore o, po meni, najvećem grijehu Crkve? Zašto tako nevoljko pričaju o stupanju u intimne odnose s djecom? Hoću reći, nakon toliko puno, previše slučajeva seksualnog iskorištavanja djece od strane svećenika, zar nije vrijeme da netko recimo pomisli da u Crkvi, osim korupcije i gej lobija, postoji i – pedofilski lobi?
Najgori šljam društva smatra da postoji još gori šljam
Ponekad sam u nekim američkim filmovima, i ne samo američkim, fascinirano gledala scene u kojima zatvorenici, i to oni najokorjeliji zločinci, ubojice, dileri, kriminalci, jako okrutno dočekuju nove kolege zatvorenike koji su u zatvor dospjeli zbog seksualnog napastovanja djece. Serijski ubojice i svakakav, najgori šljam društva dakle smatra da postoji još gori šljam od njih, da postoji, eto, čak i u toj spirali zločina, grijeh koji sebi ne smije nitko dopustiti. Grijeh koji je čak i onima koji nemaju nikakvog morala ni savjesti dno dna.
Pedofil koji dospije u zatvor više se boji ruke svojih kolega zatvorenika nego ruke pravde. Nevjerojatno, ti ljudi kojima doslovno ništa nije sveto, u susretu s pedofilima najednom se pretvaraju u one koji jasno i glasno osuđuju zločin o kojem crkveni poglavari, dakle oni kojima je sve sveto, uglavnom šute. A i kad o tome progovore, čovjek ima dojam da iskrenije i odlučnije osuđuju preskakanje nedjeljne mise nego pedofiliju u svojim redovima.
U principu (čast iznimnim slučajevima), najgore što se jednom svećeniku pedofilu moglo dogoditi bilo je da ga se premjesti u neku drugu župu. Stvar se elegantno zataška i nikom ništa. Rijetki su primjeri konkretnog kažnjavanja i obračunavanja Crkve s takvim pripadnicima iz svojih redova. Trebala su stoljeća i na tisuće žrtava, na tisuće uništenih dječjih duša dok Crkva nije odlučila, jako sporo i jako blijedo, progovoriti i o tome. Istina, u posljednje vrijeme, mora se priznati, ipak se nešto pokrenulo. Ali tek nakon inzistiranja i upornih pritisaka šire društvene zajednice i učestalih svjedočanstava samih žrtava.
Što je s djecom kojoj su oduzeli dušu
Zašto je Crkvi trebalo tako dugo i zašto još uvijek postoji dojam da se, kad je ova tema u pitanju, premalo poduzima? Što s djecom kojoj su ljudi zaduženi za spašavanje duše oduzeli dušu? Što s tisućama ljudi kojima je uništen život, kojima je oduzeto pravo i na vjeru, i na radost, i na zdravlje? Ništa. Odgovor mi je potpuno nedokučiv, ali nekako naslućujem da iza svega, sto posto, stoji prokleti gej lobi. Onaj pedofilski, naime, službeno još ne postoji.
