Iz usta savjetnika u HZZ-u: Pročitajte kako je to raditi u Zavodu...

28.11.2012.
16:02
VOYO logo

Nakon stotina e-mailova naših čitatelja koji su stigli na adresu Stručnog tima, a u kojima se žale na rad HZZ-a, za koje smo, ponekad uspješno, ponekad neuspješno, tražili odgovore, iz istog tog HZZ-a dobili smo i e-mail u kojem nam se objašnjava "druga strana priče".

Kako je to raditi kao savjetnik na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, pokušao nam je objasniti čitatelj Danas.hr-a koji na Zavodu radi već nekoliko godina. E-mail nam je uputio, naravno, uz zamolbu da mu zaštitimo identitet.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Psihički pucam zbog prevelikog obima posla'

"Svakodnevno se čuje da zaposlenici u državnim službama ne rade ništa i da više puta dnevno ispijaju kave i/ili odlaze na marende od sat vremena. Upravo sam pročitao prigovor jedne anonimne nezaposlene osobe koja ističe da je jedna službenica naručila kapučino i pred njom zaključala vrata i otišla, insinuirajući da svi samo piju kave i pola radnog vremena provode na marendi (citiram: 'Sigurna sam da se na HZZ-u, a i drugdje, kava ne bi besposleno pila od 8 ujutro do ravnih 8:30, zatim više puta tijekom dana, pa tijekom minimalno jednosatne marende itd.')", piše nam naš čitatelj ističući da to baš i nije tako.

"Otkad sam počeo raditi na Zavodu za zapošljavanje, mislio sam da tu nitko ništa ne radi i a priori sam se radovao takvom poslu na kojem ću morati minimalno raditi. Čak sam i jednoj od kolegica rekao svojevremeno: 'Vi tu ništa ne radite, a primate plaću', na što me često zna podsjetiti u trenucima kad psihički pucam zbog prevelikog obima posla", piše nam zaposlenik HZZ-a.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Radim prekovremeno'

A činjenice, kaže, govore sljedeće: "Primamo svaki dan 12 naručenih stranaka, dakle 12 naručenih termina od pola sata, od 7:30 do 14:30 sati. Radno vrijeme je od 7:30 do 15:30, a marenda je od 12:00 do 12:30. Znači, ako svi dođu na vrijeme (a obično dnevno dvoje-troje ljudi ne dođe), isto tako se 'nacrta' po četiri-pet ljudi koji su imali zakazan drugi termin, ali im ne odgovara, teško je da se mogu piti kave od 8:00 do 8:30 kako navodi ranije spomenuta gospođa/gospođica."

"Svaki dan na posao dolazim između 6:30 i 6:45 kako bih mogao odraditi posao koji ne stignem dan ranije, a više puta se događalo da sam ostajao i do 18:00 ili 19:00 kako bih sve odradio. Matematika ne griješi – ako primim prosječno 15 ljudi dnevno po pola sata, kako mogu u ostalih sat vremena, uključujući marendu (koju u 90 posto slučajeva provodim u uredu), odraditi sav posao ako ne ostanem raditi prekovremeno?", pita se naš čitatelj.

'Plaća mi je pala na 4.900 kuna'

"To u 8 sati rada ne stane", ističe. "U redu, ostajem (i ne samo ja, nego i moje kolegice i kolege) raditi prekovremeno, nemam djecu pa si mogu to priuštiti, ali jednog dana ako budem imao djece, što se nadam, neću baš biti previše oduševljen time da moram ostati prekovremeno raditi i na taj način si uskraćivati mogućnost provođenja vremena s njima (iako to nije mjerilo jer isto tako želim biti i sa svojom ženom, ocem, sestrom, nećakinjom, prijateljima...). Nije čak ni problem što nismo plaćeni prekovremeno, pa čak ni to da nam skidaju plaće (moja plaća je s putnim troškovima 5.500 kn, a sada će mi skinuti oko 600 kn, dakle s visokom stručnom spremom ću imati 4.900 kn s prijevozom uključenim u plaću), nego uvriježeno mišljenje da ništa ne radimo i da smo tu samo da brišemo ljude i spašavamo statistiku", stoji u pismu.

"Ako ćemo biti iskreni", nastavlja, "svaka osoba koja je odjavljena sa Zavoda za zapošljavanje na šest mjeseci, sama je za to kriva – nije došla na dogovoreni termin, niti je u tri dana opravdala svoj izostanak (što je dobila napismeno prilikom prijave na Zavod), ili je odbila obrazovanje od Zavoda bez opravdanih razloga, ili se jednostavno nije javila na natječaj na koji je upućena".

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Često idemo u korist nezaposlenoj osobi i ne držimo se zakona'

"Zakon nismo pisali mi savjetnici, stoga neću ni ulaziti u rasprave je li on dobar ili nije, no kakav je da je, važeći je i stoga ga se treba držati. A mi smo plaćeni da se zakona držimo, a često ga se i ne držimo nego idemo u korist nezaposlenoj osobi, pozivajući je da se očituje zbog nejavljanja na natječaj, zivkajući je zašto nije došla na termin i slično. Naravno, zbog toga nerijetko i dobijemo po repu, ali to je rizik koji preuzimamo kako bismo koliko-toliko pomogli nekome. No, kad je situacija čista i jasna, dileme nema. Samo i nakon toga ljudi dolaze opravdavati se, moliti, neki i prijetiti (meni su dva puta prijetili, iako su sami krivi što nisu došli na dogovorene termine niti su opravdali svoje izostanke u zakonskom roku od tri dana)."

Vezano uz navode naše anonimne nezaposlene čitateljice, koja je napisala da je "bila u šoku zbog neinformiranosti i nezainteresiranosti djelatnika, što ju je umalo stajalo i posla i staža", čitatelj nam kaže: "Vlada Republike Hrvatske izglasa zakon, mi ga dobijemo obično putem maila iz Zagreba. Ako je Vlada odlučila mijenjati neke odredbe zakona i staviti ih u funkciju s 2. studenoga 2012., pitam se kakvog li smo utjecaja mi savjetnici na to mogli imati? Kao da Vlada pita nas o ičemu. Ne ova Vlada, nego SVAKA Vlada! Situacija je bila stvarno takva – jedna su pravila bila do 31. listopada 2012., a onda su od 2. studenoga 2012. bila druga, i tu se ljudi mogu ljutiti na nas koliko hoće, mogu nas i tući ako će im to pomoći u životu, ali kao i pred njih, tako je i pred nas stavljen gotov čin i jedino što možemo je prilagoditi se jer druge opcije, nažalost, nema", piše nam naš čitatelj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Problem 'aritmetičke sredine'

On ne govori, kaže, da nema osoba koje u državnim službama možda manje rade, da je tu sve sjajno i bajno. "Dapače, da je, ne bih radio u prosjeku devet i pol sati dnevno u državnoj službi, ne bih odrađivao i posao kolege/ice koje nema ako ostane na bolovanju, ne bih imao 'samo' 650-ak stranaka više nego što je ministar Mrsić najavljivao da će biti (250 po savjetniku, kako bismo bili slični prosjeku EU-a) i sl. No, ne volim kad me se (nas se sve) gura u isti koš. Problem je što u državnoj službi postoji nešto što ja nazivam 'aritmetička sredina', a to vam je princip: nas pet-šest odradimo po minimalno devet sati dnevno, drugih 15-ak po osam sati, a tri-četiri njih po maksimalno šest sati dnevno. I kad zbrojite sate i podijelite na broj zaposlenika, ispadne da smo svi radili oko sedam, sedam i pol sati dnevno, što nije točno", ističe zaposlenik HZZ-a i na kraju zaključuje:

"Nadam se da sam vam svojom stranom priče pokazao da nismo svi neradnici i ispijači kave, nego da i među nama zaposlenima na Zavodu za zapošljavanje ima osoba koje rade i više od onoga što se misli (ili što je ugovorom definirano) i trude se na pošten i marljiv način zaraditi plaću, držeći se zakona i poslovnih uredaba i propisa, bez da pri tome ikoga oštete."

Naljutio vas je neki potez Vlade? Niste sigurni kako će se novi zakon odraziti na vašu budućnost? Muče li vas komunalna poduzeća neopravdano visokim računima ili lošom uslugom? Imate neki drugi problem o kojem želite mišljenje nekog od članova našeg Stručnog tima? Pišite nam na strucnitim@portal.net.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo