U posljednjih 12 mjeseci, međutim, dogodilo se sasvim suprotno pa su godinu na izmaku gotovo bez iznimke obilježila izdanja ljudi koji bi u bilo kojim drugim okolnostima već uživali u udobnoj mirovini. BobDylan je tako snimio „Tempest“, svoj najbolji album u tko zna koliko dugo vremena, njegov najtalentiraniji i tek nešto mlađi učenik NeilYoung ponovno razvaljuje sa svojim napušenim Crazy Horseom, Zeppelini su na CD-u i DVD-u objavili briljantni povratnički koncert iz londonske O2 Arene, a sve to zaokružili su vječni Rolling Stonesi s dvije nove pjesme i kratkom turnejom na kojoj su slavili pola stoljeća bavljenja rock'n'rollom. Stara garda iskazala se i u drugim glazbenim žanrovima pa je, primjerice, soul pionir BobbyWomack snimio fantastični „The Bravest Man in the Universe“, a Dr. John opaku kolekciju bluesa „Locked Down“.
S druge strane, pop glazba, barem ona komercijalna, ove je godine dosegnula dno nevjerojatnim uspjehom korejskog pjevača Psyja i njegovog „Gangnam Style“. Iako je riječ o pjesmuljku koji u sjećanje doziva čak i hrvatske dance nebuloze devedesetih, zahvaljujući simpatično bedastom konjskom plesu Psy je postao najuspješniji izvođač u povijesti YouTubea, doživio mali milijun obrada i kopiranja te se čak družio i s najvećim svjetskim dužnosnicima poput BarackaObame i BanKi-moona. Horde djevojčica ludovale su za umjetno stvorenim boy-bandom One Direction koji su, nevjerojatno ali istinito, gori čak i od svojih nekadašnjih prethodnika tipa New Kids on the Block i Backstreet Boys.
Što se Hrvata i regije tiče, imali smo zaista sjajnu glazbenu godinu s 15-ak vrhunskih albuma. Goribor, Rebel Star, DamirAvdić i Repetitor branili su boje sve jačih regionalnih snaga, a 2012. donijela je i vrhunce karijere Pavela, Svadbasa, The Chwegera i Dogme. Prekrasnom zbirkom pjesama na scenu su se vratili Mayales, a konačno smo dobili i nekoliko interesantnih novih imena poput slovensko-hrvatske pop formacije Zebra Dots, bučnih Joe 4 i vinkovačkih garage-rock Punčki. Dobar dio ovih izdanja objavljen je isključivo putem interneta, uz minimalnu ili nikakvu pomoć tradicionalnih diskografskih kanala, čime postaje sve očitije kako dosadašnja pravila igre na hrvatskom glazbenom tržištu već odavno ne vrijede.
Za kraj vrijedi se pozabaviti nevjerojatno bogatom ponudom koncerata koje je u velikom broju slučajeva pratio iznimno mali broj ljudi. Najbolji primjer su The Cribs, fantastični britanski indie-punk trio koji već godinama zauzima visoke pozicije na britanskoj glazbenoj sceni i čijoj je hrvatskoj koncertnoj premijeri prisustvovalo tek stotinjak ljudi. Sličnu sudbinu doživjele su i indie ikone The Wedding Present, kao i čitav niz izvođača čije smo nastupe imali prilike gledati u NKC Parku, Kinu Europa ili Tvornici kulture (DanStewart, Xiu Xiu, Memoryhouse). Taman kad se činilo kako organiziranje koncerata sve više postaje zabava za uski krug od nekoliko desetaka uvijek istih ljudi, vjeru u bolje sutra vratili su nam rasprodani nastupi MarkaLanegana i Calexica u Pauku.
