"Katarina Peović kratkom haljinom digla prašinu", jedan je od brojnih naslova u domaćim medijima koji su početak redovitog jesenskog zasjedanja Hrvatskog sabora odlučili posvetiti izgledu čelnice Radničke Fronte.
Modni stručnjaci, ali i javnost naveliko su raspravljali je li crna haljina navodno problematične dužine bila primjeren izbor, a što je Peović poručila za govornicom malo kome je došlo do uha.
"Nekima smeta što ja navodno kršim 'dress code', a meni smeta što se krše radnička prava, što vladajući smanjuju poreze za najbogatije, što se premijeru čini da je bolje nego prije korone...", odgovorila je Peović svojim kritičarima.
"Moram reći da se apsolutno slažem s kritičarima, u jednom - Sabor bi trebalo "poštivati kao instituciju". No to bi uistinu značilo - govoriti, raspravljati i upozoravati na one stvari koje će nakon što Sabor završi s glasanjem – imati vrlo konkretne posljedice na obespravljenu društvenu većinu. Prva zadaća je da zastupnici i zastupnice u Saboru budu glas te obespravljene većine, one kojoj je zadnjih trideset godina oduzet normalan život, a oduzeli su im ga upravo ljudi u skupim odijelima i odjeći, koji su vjerojatno prema bivšoj ravnateljici Državnog protokola – pristojno obučeni", napisala je Peović u Otvorenom uvodniku RTL.hr-a.
Da je forma bitnija od sadržaja na svojoj koži više puta osjetila je i supruga hrvatskog predsjednika Sanja Musić Milanović.
''Zadnji put mi se to dogodilo u Kninu, kad sam došla predstaviti razultate istraživanja o debljini. Međutim, cipele su zasjenile te rezultate. I ja se od lipnja pitam zašto, što nam to dobro čini", požalila se Musić Milanović u RTL-ovom Direktu.
Političarke se izvrgavaju javnom ismijavanju
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić kontinuirano u svojim godišnjim izvješćima u Hrvatskom saboru upozorava na sve jači trend objektivizacije političarki u javnom prostoru.
''Kritike prema ženama u politici često sadrže uvredljive izraze na osobnoj razini, fokus se vrlo često prebacuje na način oblačenja, šminkanja, frizure i raznih drugih za politiku nevažnih detalja o kojima se ne izvještava te koje se ne dovodi u vezu s (ne)sposobnošću obavljanja neke političke funkcije kada se radi o muškarcima. U slučaju kada se žena pojavi u javnom prostoru kao članica ili čelnica nekog tijela političkog odlučivanja, mediji će primarno spominjati i naglašavati njezinu fizičku ljepotu, a u redovitim rubrikama objavljivati fotografije saborskih zastupnica isključivo u kontekstu njihovog (ne)ukusa za odijevanje. Nerijetko se upravo ovakvim medijskim pristupom mnoge političarke izvrgavaju javnom ismijavanju, dok to nije slučaj kada se radi o političarima čijem se odijevanju i fizičkom izgledu ne poklanja nikakva značajna pozornost."
Ljubičić ističe da je ključno to što što mediji smatraju da se političarke, za razliku od svojih kolega, odijevaju isključivo radi privlačenja pozornosti pa onda posljedično tome javnost ima pravo komentirati njihov izgled. Kao primjer spominje učestalo izvještavanje o modnim kombinacijama bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović koje je uvijek imalo ili barem trebalo imati neko dodatno značenje, a nerijetko je bilo važnije od posla kojim se bavila.
Umanjivanje ženske prisutnosti u politici
Sanja Sarnavka, predsjednica Zaklade Solidarna, slaže se kako u rodnoj diskriminaciji važnu ulogu imaju mediji.
"Imamo apsurdnu situaciju, u informativnim emisijama imamo vrlo ozbiljan pristup ženama, a onda u zabavnim sadržajima prevladavaju voditeljice koje moraju biti mlade i seksi obučene do komentara kako je koja političarka obučena, koja ima stila, kao da to ima veze s ozbiljnom politikom. Očito će još jako puno vode proteći rijekama prije što ćemo mi, ako ikada, promijeniti taj stav."
Iako se tu i tamo u člancima spomene i izbor kravate ili boja odijela nekog političara, takvi su tekstovi rijetki, a osvrti uglavnom svedeni na pokoju rečenicu što onda nema većeg utjecaja na percepciju javnosti. Jednim dijelom ovakvi komentari su posljedica umanjivanja važnosti ženske prisutnosti u profesijama koje su se donedavno smatrale isključivo muškima, smatra Iva Davorija iz Udruge za ljudska prava i građansku participaciju "PaRiter".
''Danas se možda više ne misli, bar ne dominantno, da su isključivo muškarci podobni da budu političari, ali suptilniji oblici diskriminacije žena poput staklenog stropa i ljepljivog poda, pored ostalih faktora, uvjetuju njihovu (ne)reprezentiranost u prvim redovima političke scene i stoga se, potpuno krivo, dobiva dojam kako žene prirodno nisu dovoljno motivirane ili kompetentne da to i postignu. Po toj se pretpostavci onda ni ne očekuje neka kvaliteta karaktera, već se za pravo daje komentirati izgled - jer što drugo žena može ponuditi?'', kaže Davorija.
Duboko patrijarhalno društvo
Drugi razlog je, dodaje Davorija, tradicija i normaliziranost objektivizacije žena. Ovom problemu svjedočimo u svim profesijama, na svim razinama društvene stratifikacije i ne zaobilazi ni jednu ženu, neovisno o njenoj socioekonskoj ili bilo kojoj drugoj pozadini.
''To nam sve pokazuje koliko smo još duboko patrijarhalno društvo kad je umjesto političkog programa daleko bitnija duljina nečije suknje", poručuje Davorija.
Patrijarhat, smatra Sarnavka, donekle potiču i same žene koje prihvaćaju postojeće stanje stvari.
''Ono što je važno to je da žene reagiraju, te konkretne političarke, poput gospođe Milanović, da kaže da je ona stručnjakinja, a ne da se počnu smijuljiti i pričati kod kojeg se kreatora oblače što smo imali kod bivše predsjednice nego da inzistiraju na tome da ih se pita samo o onome čime se bave. Ja kažem patrijarhatu jako pripomažu i žene koje nisu osviještene, koje misle da je postojeće stanje stvari takvo kakvo jest i koje u konačnici. Zašto te žene odgajaju djecu na osnovi stereotipa. Možemo utjecati, treba i ženama reći da malo smanje doživljaj i da se počnu ozbiljno odnositi prema stvarima", kaže Sarnavka.
Stvar osobnog ukusa, a ne javnog interesa
Svakodnevno skretanje pozornosti na način oblačenja žena te isticanje svakog pojedinog dijela fizičkog izgleda političarki kao primarnih kriterija prema kojima bismo ih trebali hvaliti ili kritizirati, sigurno utječe na percepciju javnost, posebno na mlade koji tek formiraju svoje stavove o rodnim ulogama.
''Naklonost žena prema određenim odjevnim stilovima stvar je njihovog osobnog ukusa i nikako nije predmet javnog interesa'', poručuje pravobraniteljica Ljubičić. Svaka žena pa tako i političarka, ima i može daleko više od toga ponuditi, samo im treba dati jednaku priliku.
