Dočekali smo i prvo rešetanje zgrade Vlade iz ilegalnog kalašnjikova u rukama djeteta branitelja. I dečec je mogao birati čime će krenuti u svoj pohod jer, kako je policija utvrdila pretresom njegove obiteljske kuće, na raspolaganju mu je bio cijeli arsenal. Plenković se prepao da je on meta i da se to prije nikada nije dogodilo. Točno je da nije, ali bilo je pokušaja.
Pijani umirovljeni branitelj 2008. godine je urlao ispred rezidencije tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića da će ubiti i njega i Ivu Sanadera. Izvukao je i pištolj, repetirao, no na sreću ljudi iz osiguranja pištolj je zakazao. Prije deset godina Marko Štimac je zbog narušenih međuljudskih odnosa ilegalnim kalašnjikovom sa svoga balkona sijao rafale po trojici susjeda.
Sjetimo se sisačkog monstruma Srđana Mlađana. 1998. godine iz kalašnjikova je pucao u potiljak šesnaestogodišnjoj djevojci, a nekoliko tjedana poslije na sličan je način likvidirao i jednog sisačkog umirovljenika. Godine 2002. razvojačeni branitelj koji boluje od PTSP-a, pucao je kroz zatvorena vrata obiteljske kuće u Sesvetama s namjerom da ubije brata. Ponovno iz ilegalnog oružja zaostalog iz Domovinskog rata.
U kolovozu ove godine na zagrebačkoj Slavonskoj aveniji nakon što se posvađao s trojicom poznanika 58-godišnjak je uzeo kalašnjikov iz prtljažnika auta i zapucao. U rujnu se tridesetogodišnjak u Piškorovcu također vozikao s automatom u autu. Valjda da bude blizu ako ga netko krivo pogleda. Policajcima koji su ga privodili rekao je da kod kuće ima još dva automata i da će ih njima ubiti.
Mladić istih godina i ponovno iz automata pucao je po susjedovoj kući u Kutini. Samo pukom srećom 12 metaka koji su ispaljeni u kuću nisu nikoga ozlijedili.
Zašto se čudimo?
Ovo su samo neki primjeri kada se zbog raznih razloga pucalo ilegalnim vojnim oružjem. Nakon ovog zadnjeg incidenta na Markovom trgu svi se čudimo kao pura dreku zašto se to događa i zašto je normalno da svaka šuša danas ima oružje, a oni koji ga nemaju mogu ga nabaviti za sat - dva i male pare. Zato što smo kao društvo šutjeli i okretali glavu kada su primjerice "šatoraši" jurišali na policijske kordone, postavljali plinske boce na ulice, urlali pod privatnim stanom predsjednika Vlade, hvatali policajaca za grkljan, pozivali na linč članova Vlade.
Nismo reagirali ni kada je bivši saborski zastupnik Željko Glasnović pozirao s automatom uz poruku "Dragi Hrvati i Hrvatice sjećate se kada je jedna odnarođena partija razoružala hrvatski narod i predala oružje TO srbočetničkoj armadi 1990 g. Nikad više."
Ni kada je drugi uvaženi zastupnik Stevo "krvave gače" Culej pozivao da se ne vraća oružje i dodao da "Svaki zdrav Hrvat iz pograničnog područja sa Srbijom ima oružje". Ma koliko to pokazuje narušeno mentalno zdravlje onog koji tako govori.
I sve te ranije nabrojane huškače podržavaju bezmude kukavice koje se skrivaju iza nadimaka na forumima internetskih portala. Rigaju gnjev prema svakome tko im nije po volji. Recimo pod fotografijom na kojoj Culej i njegov suborac drže automatske puške bilo je poruka poput "Sad idi i privedi Stazića, Pupovca i ostalu četničku bagru". Ni tada nije bilo ozbiljne reakcije institucija.
Razumijevanje za naoružane
Najstrašnije od svega je da i nakon stravične pucnjave na zgradu Vlade još uvijek postoje pojedinci puni razumijevanja za brojne građane naoružane do zuba među kojima je po prirodi stvari i dosta razvojačenih branitelja. Tako neki dan u RTL Direktu Tihomir Treščec, predsjednik Zajednice udruga branitelja liječenih od PTSP-a veli "Mislim da je to više da su neki veterani Domovinskog rata zadržali oružje, i to nije stvar nepovjerenja, nego strah od nekog novog napada da se mogu adekvatno obraniti. Po meni je to jedini razlog". Hrvatska ima ustrojenu vojnu silu i nema potrebe da bilo koja skupina ima povlasticu biti naoružana.
Pucnjavu s Markova trga neprimjereno je prokomentirao i Ante Deur, savjetnik bivše predsjednice i legenda obrane Vukovara. "Danas ovo što slušamo, da je to dijete branitelja, to istinski napad na branitelje, i naše obitelji se ozbiljno pitaju je li to linč na branitelje i pitamo li se tko je crvenu zvijezdu stavio na riječki neboder". Samo ću reći suludo.
Dok god budemo šutjeli i time što su bili branitelji opravdavali pojedince koji krše zakon, frcat će rafali po našim ulicama. Naravno i one koji ih ohrabruju svojim izjavama ili postupcima. Dok god budemo okretali glavu i neprijavljivali ljude za koje znamo da imaju oružje, a to se posebno u malim sredinama zna, padat će glave. Dok god ne budemo kazneno gonili sve koji potiču na mržnju prema bilo kome i opravdavaju zločine i zločince, brojat ćemo mrtve i ozlijeđene. Dok god svi oni koji su znali, a nisu prijavili susjeda s arsenalom naoružanja ne budu primjereno kažnjeni i dok god zbog klikova na internetskim portalima ne razotkrijemo kukavice koje prijete i siju mržnju prema svima tko im nije po volji, nećemo postati normalna zemlja.
Jer, kako je rekao Abraham Lincoln: "Ne možete pobjeći od odgovornosti sutrašnjice izbjegavajući je danas".
