Ovaj stvarni događaj priča poznanica na uobičajenoj kavi nakon posla. Zapravo je krenula rasprava o tome koliko su ovi rijetki koji još imaju nesvjesni golemog jada vojske onih koji nemaju i do kada će ti koji doslovno nemaju za kruh šutke i mirno trpjeti takvo stanje stvari. Poznanici se dogodilo da je u nepuna dva dana u dva različita zagrebačka dućana svjedočila prizorima koje smo običavali gledati u filmovima.
Tri vrećice štapića i keksi u dječjim kolicima
Na brzoj blagajni jednog velikog trgovačkog centra, dok je čekala da plati nektarine i razmišljala jesu li od one vrste koja joj je najdraža (jer to ne znaš dok prvu ne zagrizeš), shvatila je da je nastao problem s računom dviju mladih djevojaka koje su s bebom u kolicima plaćale tri vrećice slanih štapića. Blagajnica je naime uočila da u košarici dječjih kolica imaju još kekse i bočicu soka za koje su tvrdile da su ih kupile u drugom dućanu. Kako nisu imale račun kojim bi to dokazale, blagajnica je pozvala osiguranje. Pojavio se ugodan, ali neumoljiv stariji muškarac, koji je djevojkama ukratko objasnio 'politiku' trgovačkog lanca, zatražio njihove osobne iskaznice i presudio da će im morati ispisati opomenu. Kako se situacija razvijala, otpor djevojaka i opravdanja bili su sve slabiji. Umjesto njih stigla je nelagoda i sram.
Teglica viška
Sutradan na blagajni drugog velikog trgovačkog lanca, i opet točno ispred nje, žena koja bi djevojkama od jučer mogla biti baka. Došla je na blagajnu s nekoliko sitnica i dvije teglice džema na akciji. Kada je optički čitač 'otkucao' prvu, pitala je: 'Koliko to sad dođe?' Ceh je bio nešto iznad 30 kuna, starica je pogledala 'brojno stanje' nekoliko zgužvanih novčanica u svom pohabanom novčaniku i odlučila da drugu teglicu ipak neće.
Promatrajući ove dvije po većini različite, ali u biti istim nazivnikom siromaštva povezane scene, poznanicu je uhvatila depresija. Priča nam kako danima misli na to čemu je svjedočila i ne vjeruje da su ta dva događaja bila puka slučajnost, zna da su, ako je ona to vidjela dva puta u dva dana, slične scene na blagajnama prije pravilo nego iznimka. Posramila se svog razmišljanja o tome jesu li joj nektarine baš po ukusu i shvatila da bi ih ponuda da im 'pokrije' račun samo dodatno ponizila. Kaže, danima izjave i poteze onih čiji je posao izvući nas iz gliba u kojem se koprcamo mjeri očima upravo tih žena.
Tišina za stolom
Za stolom je nastala kratka tišina, svi su se pogubili u svojim mislima, a razgovor je krenuo nekim drugim smjerom. No, većina nas se tih dana nehotice sjetila njezinih riječi dok smo pratili dnevne bizarnosti na domaćoj javnoj sceni.
Premijer države u kojoj žive deseci tisuća krajnje siromašnih ljudi dopustio si je tako da na javnoj sjednici Vlade puca od smijeha darujući SAD-u pola milijuna kuna vrijedne kalašnjikove. Do dana današnjeg malo je kome jasno što je toliko zabavilo, inače smrtno ozbiljnog, Milanovića i je li i on shvatio apsurdnost te odluke Vlade. Ona nije bog zna kako objašnjena, barem ne na sjednici, ali pretpostavka je da je riječ o nekoj strateškoj suradnji, NATO-fori ili sličnoj gluposti. No, bez obzira na pozadinu, kad bogatim Amerima kao siromašan Hrvat poklanjaš pola milijuna kuna, onda je to sve samo ne smiješno.
Da vam se od bijesa zamagli pred očima
O tome koliko je neprimjereno pucajući od smijeha pojašnjavati da je riječ o 1.200 ubojitih kalašnjikova AK-47, namijenjenih obuci pripadnika američke vojske, ne treba ni trošiti riječi. Silno se zabavljajući puškama, izgleda da je zaboravio javno se očitovati o čistoj perverziji koja se događa u jednoj od Vladinih agencija u kojoj šefovi naručuju limuzine s grijanim kožnim sjedalima, čija je cijena dostatna za kupnju stotina tisuća teglica džema, paketića keksa i bočica soka.
Dok nama tumače kako se štedi svaka kuna i plaše nas da će nam biti gore prije nego li nam bude bolje, iz njihovih međusobnih obračuna isplivaju detalji od kojih vam se od bijesa zamagli pred očima. Tako je Večernji list iskopao informaciju da je u svom kratkom mandatu bivši ministar Zlatko Komadina pokazao da ima profinjen ukus u pićima. Iz njegova kabineta kao jedna od prvih narudžbi izašla je ona za nabavku skupog Hennessyja – za potrebe reprezentacije?! Koliko je još takvog bahaćenja na naš račun, za koje nikada nećemo doznati, može se samo pretpostaviti.
'Muke' predsjednika suda
No, nije drugačije ni u drugim granama vlasti. Zastupnici su na kolektivnom godišnjem, pa se njih ovih dana, osim uz more, rijetko može vidjeti, a još rjeđe čuti.
A predsjedniku Vrhovnog suda Branku Hrvatinu ovih dana najviše glavobolje zadaju komplikacije oko toga gdje će provesti godišnji odmor. Prvo je htio u državnu rezidenciju na Brijunima, ali Vlada je odbila njegov zahtjev. Druga varijanta mu je bila ljetovanje u jednoj od najskupljih stancija u Istri, koja prima 10 osoba, a tjedni najam stoji otprilike 10.000 eura. No, opet ćorak, nije mu odgovarao termin. Cijena nije bila problem. Na kraju će ljetovati u Sloveniji, povjerio je novinarki Večernjeg.
Ma, 'ajmo mi koju zapjevati
Na javnoj televiziji, mediju kojem bi na prvom mjestu trebalo biti informiranje, o većini ovih eskapada vlastodržaca nećemo čuti ni riječi. Imaju oni pametnija posla, bave se samima sobom. Među više od 3.600 zaposlenih u toj kući, koju svi plaćamo direktno iz proračuna, ali i putem pretplate, u jeku je obračun novih i bivših. Ma tko bi se sad, molim vas, brinuo oko onoga što bi im trebala biti glavna misija – javnog interesa. Prvo treba zadovoljiti one pojedinačne. Tako je nova uprava, uglavnom opravdano, posmicala 40-ak urednika koji su radili loše. To je dobra, ali ima i loša vijest. Većina tih smijenjenih šefova i šefića zadržat će uredničke plaće, a na našu grbaču s uredničkim koeficijentima zasjest će novopostavljeni. Voljeli bismo da griješimo, ali iskustvo govori da će nakon repozicioniranja i uspostavljanja novih odnosa moći sve ići po starom obrascu. Bez obzira što ih plaća i ona starica koja važe između kupnje jedne ili dviju teglica džema, njezina priča teško će dospjeti na male ekrane u udarnom terminu u kojem pjevamo po selima i gradovima u beskonačnom serijalu Lijepom našom. Sramota!
