Hrvatska socijalno-liberalna stranka (kratica HSLS), liberalna je parlamentarna politička stranka, a osnovana je 20. svibnja 1989. godine pod imenom Hrvatski socijalni liberalni savez. Najstarija je to demokratska stranka u Hrvatskoj, osnovana još u vrijeme jednopartijskog sustava u državi.
Sve je krenulo s Hrvatskim proljećem
Hrvatsko proljeće bilo je kulturno-politički pokret koji je početkom 1970-ih tražio pripadajuća prava Hrvatske u okviru Jugoslavije. Politički protivnici nazivali su ga MASPOK (masovni pokret). Bilo je to razdoblje u hrvatskoj politici, društvu i kulturi posebno obilježeno legitimiranjem hrvatskog nacionalnog identiteta i traženjima koja iz njega proizlaze.
Objavljivanjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, 1967. pokrenuta je javna rasprava o položaju hrvatskog naroda u drugoj Jugoslaviji. Hrvatsko proljeće je bio pokret prihvaćen od naroda. Pokretom su htjeli vratiti civilna prava Hrvatima, odnosno, vratiti ponos pripadnosti hrvatskom narodu koji im je bio oduzet nakon rata. Najistaknutiji protagonisti Hrvatskog Proljeća od političara bili su Savka Dabčević-Kučar, Miko Tripalo, Pero Pirker, Ivan Šibl i Dragutin Haramija, od intelektualaca Vlado Gotovac i Marko Veselica, a od studenata Dražen Budiša i Ivan Zvonimir Čičak.
Isti su glavni likovi Proljeća bili kažnjavani zbog protestiranja i ustanka, pa su tako Dražen Budiša i Vlado Gotavac, uskoro i tvorci HSLS-a uz Slavka Goldsteina, bili samo jedni od mnogih koji su odslužili zatvorske kazne od nekoliko godina u Lepoglavi.
Tadašnji predsjednik Jugoslavije Josip Broz Tito osudio je ovaj nacionalno-prodemokratski pokret kao "kontrarevolucionaran", te je isti događaj tog 1. prosinca 1971. godine poznat kao Sječa Hrvatske u Karađorđevu. Uhićeno je i osuđeno više od dvije tisuće proljećara, raspušten je Savez hrvatskih studenata koji su bili jedni od glavnih zagovornika Hrvatskog proljeća, zabranjen je bio i Studentski list, uvedena je cenzura, a stotine tisuća zagovornika izgubilo je posao.
Nositelji reformnog pokreta iznijeli su različite pouke iz poraza nakon sastanka u Karađorđevu. Tako se, primjerice, Tripalo okrenuo socijaldemokraciji, a Gotovac liberalizmu.
Povijest HSLS-a
Zajedno s bratom i još nekolicinom političara, 20. svibnja 1989. godine urednik Vjesnika, novinar i scenarist Slavko Goldstein osnovao je HSLS, hrvatsku političku stranku, te je do 1990. bio njezin predsjednik, nakon čega se povukao iz aktivnog političkog života iako bi, tvrde mnogi, bilo zanimljivo vidjeti kako bi išao tijek HSLS-a s Tuđmanovim HDZ-om. Nakon njega predsjednikom stranke postao je Dražen Budiša. U vrijeme prvih višestranačkih izbora 1990. godine, prije početka Domovinskog rata, Franjo Tuđman očekivao je od Budiše da će se okrenuti HDZ-u, međutim njega je volja i želja odvela putevima liberalizma. Od istog je tada budućeg predsjednika Republike Hrvatske izgubio predsjedničke izbore, a nedugo zatim je HSLS postao prva opozicija HDZ-u.
Iznimno neimpresioniran Tuđmanovom vladavinom za vrijeme rata, Budiša je postao ličnost koja je okupljala sve one koji su dijelili njegovo nezadovoljstvo politikom tadašnjeg predsjednika. 1993. ponovno je izgubio izbore od Franje Tuđmana, no postigao je da je HSLS po svim mjerama postala najveća opozicijska stranka u vladi.
1996. godine na novim izborima za Sabor, postotak glasova za HSLS se prepolovio, što je, zajedno s neuspjehom da HSLS dođe na čelo Zagreba, dovelo do unutarnjih sukoba u stranci i Budišinog odstupanja s mjesta predsjednika HSLS-a.
Stranku je preuzeo Vlado Gotovac koji nije htio koalizirati s HDZ-om, pa je s pristašama 1997. izašao iz HSLS-a i formirao Liberalnu stranku, a HSLS je ponovno preuzeo Budiša.
1998. godine Budiša je sklopio sporazum s Ivicom Račanom koji je bio na čelu SDP-a (to je vidio kao jedini način za spas svoje stranke). Uspostavljena je koalicija koja će dvije godine kasnije (2000.) osvojiti najveći broj glasova zajedno s HSS-om, LS-om, HNS-om i IDS-om. Račan je Budiši ponudio mjesto predsjednika Sabora, što je ovaj odbio uz želju da postane predsjednikom države. Ponovno je doživio poraz i to od HNS-ovog Stjepana Mesića nakon čije je inauguracije ipak preuzeo mjesto saborskog zastupnika.
Početkom 2002. godine Budiša je imenovan zamjenikom predsjednika u koalicijskoj Vladi. Nekoliko mjeseci kasnije HSLS-ovci izlaze iz Vlade i vladajuće koalicije te ponovno prelaze u oporbu (nakon što su odbili u Saboru podržati Ugovor sa Slovenijom o nuklearki Krško), a istoga dana predsjednik vlade Račan podnosi ostavku, što dovodi do kratkotrajnog pada vlade.
Ipak, Račan dobija od Sabora novi mandat nakon što i nakon ovog Budišinog stranačkog puča kao i onog prvog dio članova HSLS napušta stranku i osniva novu čijim glasovima Račan ostaje premijer.
U srpnju 2002. HSLS izlazi iz vladajuće koalicije te ponovo postaje oporbena stranka. Na izbore 23. studenog 2003. HSLS je izašao u Koaliciji s Demokratskim Centrom te postizborno sudjelovao i izvršnoj vlasti. U međuvremenu predsjednikom stranke postaje političar Ivan Čehok. Na parlamentarne izbore 2007. godine HSLS izlazi u koaliciji s HSS-om s kojim nakon izbora sklapa koalicijsku vladu s HDZ-om.
Đurđa Adlešič služila je kao predsjednica od 2006. do 2009. 2009. godine HSLS je imao samo dva saborska zastupnika i sudjelovao je u HDZ-ovoj vladi, a predsjednikom je postao Darinko Kosor (inače i bivši predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba). Na parlamentarne izbore 2015. godine izlazi kao dio Domoljubne koalicije (HDZ-HSS-HSPAS-HSLS-BUZ-Hrast-ZDS –HDS) i ponovo postaje parlamentarna stranka. Nakon izbora Domoljubna koalicija zajedno s Mostom nezavisnih lista formira Vladu u kojoj HSLS ima tri pomoćnika ministara. Nakon deset godina vladavine, u studenom prošle godine, Darinka Kosora zamijenio je Dario Hebrak.
Što je danas HSLS?
"HSLS spada u one rijetke stranke koje su imale svoje greške, ali je puno više dao za Hrvatsku nego što je uzeo", rekao je prije skoro deset godina jedan od predsjednika stranke Darinko Kosor. Dodao je i da je prva, što je najbitnije, stranka koja se zalagala za samostalnu Hrvatsku i to se nikada ne smije zaboraviti. Mnogi su ih zvali "parazitima, krpeljima" - strankom koja nakon slavnih dana nije bila ničija, a svačija. Strankom koja "ne zda gdje joj je glava, a gdje rep", bez ideološkog stava i vlastitog mišljenja, prvo protiv HDZ-a, a onda s njima. Nisu ih, rekao je Žarko Katić (inače protivnik Dariju Hebranku u stranci za vrijeme izbora za predsjednika HSLS-a), uništile afere, već neprepoznatljivost političkih sadržaja i zanemarivanje doprinosa članova.
Sada, tvrdi Hebrak, razmatraju opcije s koalicijama koje se nude i koje će se nuditi. Kaže da s SDP-om sigurno neće ići u koaliciju.
Valja za kraj dodati da je prije šest godina jedan od čelnika stranke Božo Kovačević rekao: "HSLS ide težim putem i HSLS će živjeti i doživjeti svoju 50. obljetnicu. Teško je uništiti ono što je napravljeno iz ljubavi i uvjerenja, a HSLS je tako napravljen."
