Početkom godine prisjećamo se jednog od najvećih masovnih zločina u povijesti čovječanstva. U spomen na dan kada su vojnici Crvene armije oslobodili preživjele zatočenike nacističkog logora Auschwitz, UN je 27. siječnja odlučio proglasiti Međunarodnim danom sjećanja na holokaust. Toga dana posebno, ali i svih ostalih dana u godini, sve države i svi narodi na svijetu trebali bi odati počast žrtvama genocida nad židovskim narodom koji su počinili njemački nacisti i njihovi suradnici u brojnim europskim zemljama. UN-ova rezolucija iz 2005. kojom je utemeljen Međunarodni dan poseban je naglasak stavila na razvoj obrazovnih programa s ciljem podučavanja mladih o onome što se dogodilo, ali i sprječavanja sličnih strahota u budućnosti. Upravo u vezi s potonjim rezolucija ističe važnost borbe protiv negiranja holokausta, veličanja nacionalističkih politika i promicanja rasne, vjerske i spolne netolerancije i diskriminacije.
Iako se pojam holokaust prije svega odnosi na stradanje šest milijuna Židova Međunarodni dan je osmišljen kao prilika za prisjećanje i na sve ostale žrtve nacizma i njemu bliskih ideologija. Također, toga dana, kao i svih ostalih u godini, uz izražavanje pijeteta prema ljudima ubijenima iz mržnje ne bi trebalo zaboraviti nedvosmisleno osuditi i one koji su zločine iz mržnje provodili.
I u Hrvatskoj se već godinama obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Holokausta se prisjećaju učenici, političari, novinari i pripadnici zajednica koje su prije osamdeset godina bile meta istrebljenja.
Neki Hrvati bili su među najagilnijim i najsurovijim provoditeljima genocidnih politika
Osim što se radi o civilizacijskom činu Hrvatska ima posebnu obavezu istraživati i podučavati teme iz holokausta. Razlog leži u činjenici što su pripadnici hrvatskog naroda bili među najagilnijim i najsurovijim provoditeljima rasističkih i genocidnih politika tijekom Drugog svjetskog rata u Europi.
Naravno, ne mislim pritom na Hrvate poput Josipa Broza Tita, Ive Lole Ribara, Većeslava Holjevca, Vladimira Nazora i tisuća njihovih sunarodnjaka koji su se borili protiv onih koji su holokaust provodili. Mislim na Antu Pavelića, Maksa Luburića, Juru Francetića, Didu Kvaternika i sve ostale Hrvate koji su se priključili ustaškom pokretu, ili ga svojim (ne)djelovanjem podupirali.
A ustaški pokret odgovoran je za genocid nad Srbima, Židovima i Romima koji je sistematski provođen tijekom četverogodišnjeg postojanja NDH. Potpuno nevine ljude, koje se smatralo rasno, vjerski ili etnički štetnima po Hrvatsku, ustaše su ubijali gdje god su stigli, najviše u koncentracijskim logorima kao što su Jadovno na Velebitu i Jasenovac. Dio Židova i Srba živote će skončati u nacističkim logorima poput Auschwitza jer će ih ustaše "prepustiti" na nemilost svojim njemačkim saveznicima.
Ustaše najodgovornije za smrt najvećeg broja Srba, Židova i Roma
Međutim, za smrt najvećeg broja Srba, Židova i Roma ipak su najodgovorniji pripadnici hrvatskog nacionalističkog pokreta, tj. ustaše.
Da se holokaust na teritoriju Hrvatske provodio onako kako su ga Nijemci zamislili, i to bez potrebe za njihovim angažmanom, a što nije bio slučaj u drugim europskim državama, govori i zapisnik s Konferencije u Wannseeu. Na tom "radnom sastanku" dužnosnika njemačkih ministarstava kojim su predsjedali Reinhard Heydrich i Adolf Eichmann održanom 20. siječnja 1942. u jednoj vili na jezeru Wannsee donesena je odluka o "konačnom rješenju" židovskog pitanja. Nacisti su u tom trenutku već provodili masovna ubijanja Židova pa je ova konferencija trebala poslužiti daljnjoj razradi plana koji bi omogućio ubijanje što većeg broja ljudi u što kraćem vremenskom periodu. Govoreći o problemima s kojima se suočavaju pri deportacijama Židova u logore smrti iz nekih zemalja Heydrich je ipak zadovoljno zaključio: "U Slovačkoj i Hrvatskoj stvar više nije tako teška budući da su najveći problemi u tom pogledu već privedeni rješenju" ("In der Slowakei und Kroatien ist die Angelegenheit nicht mehr allzu schwer da die wesentlichsten Kernfragen in dieser Hinsicht dort bereits einer Lösung zugerfuhrt würden").
Pokušaj iskrivljavanja povijesnih činjenica, ali i odbijanje suočavanja s odgovornošću
Nažalost, koliko god pohvalno bilo o holokaustu uopće govoriti, činjenica da se u hrvatskom društvu često prešućuje aktivna uloga Hrvata u njegovu provođenju može se i mora okarakterizirati kao pokušaj iskrivljavanja povijesnih činjenica, ali i kao odbijanje suočavanja s odgovornošću za počinjene zločine.
A sve navedeno se manifestira na različite načine. Jedan je kada na službenim stranicama Hrvatskog sabora povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta stoje priopćenja u kojima piše: "Holokaust je provodio njemački nacistički režim nad šest milijuna Židova, Roma, Slavena, homoseksualaca, osoba s invaliditetom, političkim oponentima nacizma i ratnim zarobljenicima." (24. siječnja 2020.) ili "Holokaust (pogrom, istrebljenje) proveo je nacistički njemački režim nad šest milijuna Židova u razdoblju od 1933. do kraja Drugog svjetskog rata." (27. siječnja 2021.), a da se u tim priopćenjima niti jednom riječju ne spomene ustaški režim, odnosno holokaust i genocid koji su ustaše provodili na području NDH. Jedan način je i kada Vlada RH financijski podupire revizionističko društvo koje negira zločinački karakter logora Jasenovac i umanjuje broj žrtava istog, a državna televizija u svojim programima reklamira revizionističke publikacije članova spomenutog društva.
Iskrivljavanje povijesnih činjenica i odbijanje odgovornosti za holokaust je i proglašavanje Mile Budaka, Julija Makanca, Vladimira Krena, nadbiskupa Josipa Šarića, Filipa Lukasa i brojnih drugih članova i simpatizera ustaškog pokreta uglednim Hrvatima koji su zaslužili da se ulice po gradovima širom Hrvatske zovu po njima.
Holokaust i genocid u NDH proveo pokret koji je u trenutku preuzimanja vlasti imao 2000 članova
U suprotnosti s komemoriranjem žrtava holokausta je i toleriranje i nekažnjavanje političkih stranaka, udruženja i pojedinaca koji na svojim internetskim stranicama propagiraju i veličaju ustaški režim i ustaške dužnosnike odgovorne za holokaust. Tako se prije nekoliko godina na hrvatskim portalima i u jednom hrvatskom tjedniku mogla pratiti inicijativa za revizijom sudskog postupka osuđenom ratnom zločincu Dinku Šakiću, bivšem zapovjedniku logora Jasenovac, da bi se prije nekoliko dana pojavio nekrolog Andriji Artukoviću, ministru unutrašnjih poslova i pravosuđa NDH, jednom od glavnih kreatora ustaške genocidne politike.
Facebook stranicu koja je objavila nekrolog prati više od šest tisuća ljudi, a sam tekst koji završava riječima "VJEČNA SLAVA I HVALA MINISTRE ARTUKOVIĆ!" svojim je komentarima i lajkovima podržalo više od tisuću ljudi.
Čini vam se da prevelik značaj pridajem skupini od šest tisuća ljudi? Nadam se. Ali, samo da podsjetim da je holokaust i genocid u NDH proveo pokret koji je u trenutku preuzimanja vlasti brojio tri puta manje članova.
"Morat ćemo se pokajati u ovoj generaciji ne samo zbog govora mržnje i postupaka loših ljudi, već i zbog zastrašujuće šutnje dobrih ljudi", upozorio je svojevremeno Martin Luther King. Naši preci 1941. nisu imali prilike čuti to upozorenje. Zato bismo ga mi, na temelju povijesnog iskustva, morali svakodnevno imati na umu.
